priče mladih koji još nisu pobjegli

Zbog plakanja za onima kojih su otišli iz Hrvatske, o onima koji ostaju uglavnom se šuti. Pitali smo ih zašto su još uvijek tu


Mia Peretić
29.08.2018.19:00
Zbog plakanja za onima kojih su otišli iz Hrvatske, o onima koji ostaju uglavnom se šuti. Pitali smo ih zašto su još uvijek tu
iStock

sažeto

Upitali smo šestero ljudi u ranim tridesetim godinama koji su točno razlozi zašto su odlučili ostati


Mia Peretić
29.08.2018.19:00

Stalno se govori o mladima koji su iz Hrvatske otišli trbuhom za kruhom ili pobjegli glavom bez obzira, kako god vam draže. No, rijetko se piše o onima koji su odlučili ostati, koji i dalje pune državni proračun te koji, zbog silne kuknjave za onima kojih ovdje više nema, gotovo postaju građani drugog reda o kojima se šuti.

Ako si ostao, nešto ne valja

Dapače, postaju sumnjivi jer, ako već dosad nisi pobjegao, mora da s tobom nešto gadno ne valja. Još ako kažeš da je ostanak tvoj izbor, čovječe, sto posto si lud. 

Upitali smo šestero ljudi u ranim tridesetim godinama koji su točno razlozi zašto su odlučili ostati.

Sve su to redom mladi od kojih su neki već živjeli u inozemstvu, neki su samo putovali, no svima im je zajedničko što svoju budućnost, bar zasad, vide unutar granica Republike Hrvatske. Različitog su socijalnog statusa, obrazovanja, životnih želja i ciljeva, pa nas je zanimalo zašto ih nije povukla kolektivna emigracijska euforija. 

Željeli smo vidjeti postoji li zajednički nazivnik pod koji možemo podvući sva njihova iskustva kako bismo pro bono pomogli Vladi da konačno uvidi što je ljudima potrebno kako bi svoje živote odlučili izgraditi baš tu, a ne u Njemačkoj ili Irskoj. 

Što ih je zadržalo?

Marko radi kao administrator, a nedavno je dobio prvo dijete. Ima riješeno stambeno pitanje, koje će doduše otplaćivati većinu svog života, no zasad ne razmišlja o odlasku:

"Odlučio sam ostati zato što su mi tu svi koje znam (osim onih koji su otišli van). U jednom trenutku sam planirao otići u Irsku, ali je baš presudilo to da su mi svi ovdje. To i činjenica da sam baš tada dobio posao. Osim toga, ako svi odemo van, tko će maknuti ove idiote s vlasti?", kaže nam.

Kristijan radi od kada je napunio 18 godina, sada ima 34 i većinu je radnog vijeka proveo radeći na određeno vrijeme. Trenutno radi u filmskoj industriji, gdje je zaposlenje također neizvjesno, to jest, radi se od projekta do projekta. 

"Razmišljam što da kažem zašto sam ostao. Mislim, mogao sam otići, nudili su mi posao i stan u Finskoj, za mene i ženu. Odbio sam to jer mislim da se i ovdje mogu izboriti za sve što želim. Shvaćam ljude koji su otišli i stvorili bolji život za sebe. U svakom slučaju imam plan B ako me poraze ovdje. Naravno tu i tamo svoju odluku pošaljem na reviziju, ali eto...", objašnjava mladi producent.

"Ja sam neko vrijeme živjela u Berlinu, no zbog privatnih razloga sam se odlučila vratiti. I shvatila sam da je bolje malo živjeti kao yo-yo, otići na neko vrijeme pa se vratiti jer ne možeš zamijeniti ljude. Zasad ostajem ovdje. Ionako u mojoj struci, a to je kultura i umjetnost, nigdje neću imati novaca", kaže nam Ana, prevoditeljica i kulturna djelatnica. 

Slično misli i njezina prijateljica Matea, koja radi kao konzultantica na projektima, te ni sama još nije na čisto zašto nije otišla. Sigurna je jedino da želi ostati u blizini obitelji i prijatelja:

"Djelomično je razlog bila moja nesigurnost, no moram priznati da je i zbog roditelja. Već su stariji. Ne mogu samo tako otići". 

Toni, profesor stranih jezika do sada nije imao većih problema: moglo bi se reći da su mu stvari tekle relativno glatko. Još je za vrijeme studija počeo raditi kao prevoditelj, a u istoj je firmi nastavio s poslom i nakon diplome. Oženjen je, živi u vlastitom stanu koji je sa suprugom kupio na kredit, a nedavno je i odlučio promijeniti posao:

"Imam posao i riješeno stambeno pitanje tako da nemam osjećaj da mi je egzistencija ugrožena. A bez više sile ne bih odlazio van, zbog izazova, avanture i slično. Iskreno, smeta me svašta, ali očito ne dovoljno da odem. Tako da bih rekao da mi je dobro ovdje, što ne znači da nema hrpa stvari koje ne valjaju. S druge strane, ima ih i vani. U zemljama u koje se odlazi je očito bolje, ali nije to baš tako crno-bijelo", kaže nam. 

Pitali smo ga ako može izdvojiti najvažniji razlog zbog kojeg je ostao u Hrvatskoj, a Toni nam bez razmišljanja odgovara:

"Obitelj i prijatelji. Definitivno".

Ivan je komercijalist i nedavno je ostao bez posla. Živi u kući s majkom i bakom, no svatko ima svoj kat pa bi se moglo reći da živi samostalno. Nema ženu, ali je u vezi i navikao je brinuti sam o sebi pa mu je gubitak posla došao kao šok.

Novonastala situacija ga sve više tjera da razmišljanje o odlasku, no inicijalno je svoj ostanak ovdje objasnio ovako:

"Zaljubio sam se, to je bio prvi razlog. Na drugom mjestu me bilo strah napustiti stalan posao, no sad imam sve manje razloga za ostanak. Gledam kako do ljeta pobjeći u Njemačku s curom". 

I njega smo pitali postoji li jedan razlog za ostanak koji je imao veću težinu od drugih, a odgovorio nam je da bi to prvenstveno bili obitelj i prijatelji. Zatim posao, pa stambeno pitanje. 

Glavni razlog za ostanak je nešto s čim političari nikad ne mogu imati veze

Iako se premijer Andrej Plenković njemačkoj kancelarki Angeli Merkel hvali hrvatskim postignućima, pa ju je tijekom nedavnog sastanka informirao o našim ekonomskim uspjesima, nikad manjoj nezaposlenosti i padu vanjskog duga, mi smo primijetili da primarni razlozi zbog kojih su ovi mladi ljudi odlučili ostati nemaju baš nikakve veze s onim što čini Vlada RH. 

Dakle, niti jedna politika, niti jedna od reformi ovim ljudima nisu bile poticaj za ostanak. 

Stoga smo, sukladno odgovorima koje smo dobili, Vladi, premijeru Plenkoviću, predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, vladajućima i oporbi odlučili pomoći i demistificirati sve te uvjete koje bi trebalo ostvariti da mladi ljudi ne nastave bježati. Tijekom razgovora iskristalizirala su se tri glavna razloga za ostanak, od kojih se prvi tiče povezanosti s obitelji i prijateljima, a što je nešto s čime političari, hvala bogu, nikad ne mogu imati veze.

Drugi najvažniji faktor je svima definitivno bio posao, a s čime neki od naših sugovornika nisu imali sreće. Kao treću stvar svi su izdvojili stambeno pitanje.

Možete ovo, dragi političari, shvatiti kao besplatan vodič za oblikovanje politika za mlade, pa čak i uštedjeti nešto love na silnim savjetnicima. 

Mi smo vam ovaj posao obavili besplatno. Nema na čemu!

Hrvatska

mladi

ostanak

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter