100POSTO KOMENTAR

Zbog čega bi nas Vladin zakon o mržnji u medijima mogao pretvoriti u Sj. Koreju i pregaziti slobodu govora, satiru i umjetnost?


Juraj Filipović
18.01.2018.12:35
Zbog čega bi nas Vladin zakon o mržnji u medijima mogao pretvoriti u Sj. Koreju i pregaziti slobodu govora, satiru i umjetnost?
Pixabay

sažeto

Tko će biti vrhovni arbitar ako, recimo, Oliver Frljić na svom Facebook profilu odluči podijeliti komad svoje predstave zbog koje su se onomad u Splitu pobunili crnokošuljaši smatrajući da se radi o govoru mržnje?


Juraj Filipović
18.01.2018.12:35

Hrvatska bi uskoro trebala dobiti, i to prvi put, zakonsko rješenje koje bi reguliralo ponašanje na internetu, odnosno sankcionirao bi se govor mržnje, poticanje na nasilje i širenje lažnih vijesti.

Cyber kriminal je nepoznat pojam u hrvatskom pravnom sustavu

Vlada je, izgleda, odlučila ići u korak s vremenom, jer, internet više nije kao i prije petnaestak godina - neistraženo područje na kojeg monopol imaju oni koji raspolažu dobrim informatičkim predznanjem. Danas je internet, uslijed nezaustavljive digitalne revolucije, glavno sredstvo informiranja, društvene mreže su de facto zamijenile odlaske na kavu, a više milijardi ljudi svakodnevno na njemu komunicira i u stanju su u nekoliko sekundi ili klikova zauvijek uništiti život kakvog nedužnog čovjeka nespretnom objavom, dijeljenjem njegove golišave fotografije ili screenshotom intimne prepiske, ali nerijetko bez ikakve sankcije.Barem u Hrvatskoj.

Zašto bez sankcije? Iz jednostavnog razloga što je "cyber kriminal" u hrvatskom pravnom sustavu još uvijek nedorečen, neistražen i nedovoljno razumljiv pojam, a njegova širina, nepreglednost i nezaustavljivo širenje ne dadu se olako strpati bilo kakav regulativni okvir.

Sasvim je, dakle, razumljivo i u statističkim projekcijama dokazivo da u toj ogromnoj masi korisnika netko, tu i tamo, na svom Facebook profilu, blogu ili u komentaru ispod novinskog članka ostavi morbidnu prijetnju ubojstvom ili poziv na linč. Da, to treba sankcionirati, ali valja znati da odredbe Kaznenog zakona, iako obiluju pravnim prazninama, već predviđaju sankcije za takvo ponašanje, a Facebookov algoritam iako nije sasvim savršen i svakim danom se unaprjeđuje, uklanja gotovo svaku huškačku, nezakonitu ili prijeteću objavu.

Je li nam, unatoč tome, potreban taj novi Zakon ili nam je samo potrebna modifikacija postojećeg Kaznenog zakona?
Što će novi zakon točno regulirati?

Za sada samo znamo samo da će on biti uperen protiv govora mržnje na internetu, širenja lažnih vijesti i divova poput Facebooka čiji administratori u zakonski predviđenom vremenu ne uklone spornu objavu, a osim društvenih mreža spominju se i novčane kazne za izdavače koji ne uklone takvu vrstu komentara ispod svojih članaka.

Zakonom se želi ubiti smisao interneta

I tu sada dolazimo do srži problema.

Uzmimo za primjer ekskluzivnu vijest političke naravi na internetskom news portalu. Recimo nekakvu malverzaciju s natječajem i javnim novcem. Taj članak jamačno će u kratkom vremenu izazvati obilje reakcija, prvenstveno dijeljenja i komentara. U tim komentarima će X korisnik kazati kako je Y političar koji je pronevjerio više milijuna proračinskih kuna "kreten", a Z korisnik će replicirati konstrukcijom "ti si obična smrdljiva i nepismena seljačina koja samo zna vrijeđati". Krenut će rasprava i u nekakvih pola sata ispod portala ćemo imati oko tri stotine strastvenih i uvredljivih komentara privatne naravi koji nemaju apsolutno nikakve veze sa samim člankom, a svaki komentar bit će obogaćen za nekoliko desetaka podupirateljskih lajkova. Onih korisnika koji uz kokice ili pivo prate raspravu i daju podršku jednom od "digitalnih Cicerona".

U svemu navedenom nema apsolutno nikakvog problema, jer, internet ovakav kakav postoji i osnovan je s ciljem da korisnici daju feedback, iznose mišljenje i žustro raspravljaju. Internet je platforma na kojoj bi se mogao izraziti i pritom pisati što hoće svaki kreten, pijanac, profesor, boem, književnik, beskućnik, narkoman, vrtlar, vodoinstalater, automehaničar, znanstvenik ili stočar – osim ako svojim pisanjem ne uvrijedi skupinu ljudi na rasnoj, nacionalnoj, spolnoj, vjerskoj ili socijalnoj osnovi ili ako ne poziva na linč, nasilje, ubojstvo ili terorizam odnosno ako se ne služi govorom mržnje.

Stoga, ako se netko poželi, recimo, ispod vlastitog Facebook statusa ili novinskog članka dobro išamarati uvredama, i srčano ispičkarati u smislu nekakve rasprave, zbog čega bi to bilo podložno restriktivnom zakonu i zbog čega bi, konačno, u smislu takvog zakona cijenu plaćali izdavači čiji bi djelatnici iz sekunde u sekundu trebali paziti na raspravu i brisati komentare u kojima dvije budale jedan drugome spominju psa i majku?

Ako se ne varam, svi vodeći i relevantni informativni portali u zemlji u svojim uvjetima korištenja imaju sadržane odredbe o pravilima komentiranja i u svugdje stoji isto, da će prijeteći komentari kao i oni koji vrijeđaju skupine ljudi na nacionalnoj, rasnoj, spolnoj, vjerskoj ili socijalnoj osnovi - biti izbrisani. I koliko vidim, izdavači na to jako paze; uklanjaju komentare, prijavljuju ih policiji, a počinitelji bivaju kazneno ili prekršajno gonjeni na temelju, opet ponavljam, postojećih propisa.

Internet je javni prostor, kao trgovi i ulice

Zamislimo da Sabor izglasa zakon o "ponašanju na javnim mjestima" prema kojem dva čovjeka na Trgu Bana Jelačića ne bi smjela jednog drugog poslati u kurac i vrijeđati se na bilo kojoj osnovi dok pričaju o SDP-u i HDZ-u čekajući tramvaj. Dosta neshvatljivo zar ne? Pa zašto bi onda takav zakon postojao na internetu, također javnom mjestu?

Naprimjer, sjetimo se one situacije iz Haaga od 29. 11. kada je general Slobodan Praljak usred sudnice popio otrov iz bočice. Ta vijest je sigurno jedna od čitanijih, ali i onih koje su obilježile 2017. godinu. Što bi po spomenutom zakonu koji je u pripremi trebalo napraviti komentatoru koji ispod članka o Praljkovu samoubojstvu, recimo napiše "Praljak je malo popio jer je htio proslaviti Dan Republike", aludirajući pritom na praznik koji se tog datuma slavio u Jugoslaviji. Ili, zamislite da netko na vijest o županu Alojzu Tomašević i njegovoj supruzi koju je prema optužbama DORH-a, mlatio posljednjih godina napiše "Mara laže, izazivala ga je, a on ju je samo malo okrznuo".

Formalno-pravno govoreći takvi komentari u sebi ne sadrže uvredu, prijetnju, poziv na linč ili nasilje. X komentator je samo htio biti satiričan, ali je nedvojbeno da će njegov komentar izazvati lavinu reakcija, salvu uvreda i prijetnji onih koji komentar nisu tako shvatili.

Bi li onda redakcijski administrator trebao izbrisati takve komentare iako je samo riječ o slobodi govora i prilično bolesnoj, ali ipak legalnoj satiri? Ako to napravi cenzurirat će svoj vlastiti portal, ubiti svaki smisao interneta i otvorenog društva, a u očima čitatelja će ispasti cenzor. Ako pak ne izbriše komentar, ispod svog članka riskira prilično veliki broj komentara podložnih kaznenom progonu i novčanoj kazni za samog izdavača. A sve je, podsjetimo, krenulo sa satirom.

Zaključak je, dakle, vrlo jasan. Nikakva represija, restrikcija ili oblik zabrane u kontekstu pisane riječi ili govora ne može donijeti ničeg dobroga, a pogotovo ne na internetu. Dražavni intervencionizam tu je nepoželjan.

Jer, Vlada sa stručnjacima koji pišu zakon ne zna kako izgleda milenijalski život i da provociranju i vrijeđanju tijekom internetskih rasprava na milijardama portala, blogova i foruma ne mogu stati na kraj. Pa i ako se pojavi takav zakon i ako se svi pretvorimo u robote koji će umjesto zajebancije i strastvenih rasprava iza sebe ostavljati šarene smajliće, treba biti siguran da će kroz nekoliko mjeseci tri smajlića u komentaru značiti – kreten, četiri smajlića – budala, pet smajlića – ti si pička itd… Kada izričaj sa smajlićima postane općeprihvaćen i ustaljen obrazac komuniciranja, tko će onda i na koji način regulirati internet?

Oni koji slabo ili nikako koriste računala, mobitele ili društvene mreže? Umirovljeni profesori, akademici i podobni političari?

Internetske trolove, domišljate klince i anonimne komentatore još nitko nije zaustavio niti ih zaustaviti treba, jer, u protivnom možemo kao i Sjeverna Koreja odobriti pristup samo određenim internetskim stranicama i zbog ekonomičnosti isključiti opciju komentiranja. Internet treba ostaviti ovakvog kakav jest. Naime, ne postoji univerzalna istina ili zakonska odredba koja bi bila toliko diferencirana, specijalizirana ili podložna ekstenzivnom tumačenju da bi mogla regulirati komunikaciju na slobodnomislećem i javnom mjestu kao što je internet.

Internet je zamijenio rasprave u birtijama

Samo je potrebno shvatiti da su nekad zajapureni i pripiti muškarci o politici razglabali za šankom, srčano baratajući argumentima i braneći svoje teze. Nekad bi u ime rasprave pale i šake, boce, a sve na oduševljenje i pljesak pasivnih promatrača.

A danas?

Danas je Facebook zamijenio birtije. Danas prilično često čovjek suvremenog doba skuha kavu, sjedne za laptop i krene čavrljati s prijateljima, ili pak na svome statusu iznositi stavove pa u komentarima raspravlja o njima. U nedostatku argumenata umjesto šaka i iznošenja uvreda u lice, to sada "digitalni Ciceroni" rade uvredama u komentarima, a pasivni promatrači umjesto da plješću i navijaju u fajtu lajkaju komentare u prepisci i tako daju legitimitet svom favoritu, određenom govorniku…

Pokušaj regulacije interneta unatoč postojećem Kaznenom zakonu jednako je pokušaju reguliranja komunikacije u stvarnom svijetu, u nekoj birtiji, kazalištu, kinu, književnom krugu, restoranu…

Ako postoji tendencija rasta nasilja i zlostavljanja na internetu, onda Hrvate treba obrazovati, a ne ih izložiti represiji.

Iskustvo nas uči da se takve situacije pretvore u kontra efekt, a kamoli ne na jednoj platformi kojoj se kraj ne nazire i gdje se u prosjeku svake sekunde otvori novi satirični ili huškački blog, Facebook stranica ili YouTube kanal.

Isto kao što postoje birtije u kojima se viče "za dom spremni" i gdje ćelavci poziraju s puškama i vojničkim uniformama, ili birtije koje su obojene u crveno s Titovim reljefima, tako imate i slične YouTube kanale i Facebook stranice.

Hoćemo li za nekoliko godina zatvarati političke nekorektne klubove, alternativna mjesta i opskurne birtije? Naravno da ne bi smjeli, ako se zalažemo za društvo u kojoj je liberalna demokracija neupitan postulat.

Onaj tko voli nek izvoli. Pametni će zaobići takva mjesta, a ako realno sagledamo situaciju, internet je danas nezaustavljiva dinamička snaga koja je zaslužna za hrpu pozitivnih društvenih procesa, akcija i saznavanja "druge strane priče", unatoč svim svojim lošim stranama.

Ali, zar baš ništa danas nema loših strana? Postoji li govor mržnje, naprimjer, u Saboru, među onima koji će izglasati zakon o mržnji u medijima i tako izazvati cenzuru, pregaziti slobodu govora, satiru, umjetnost i pretvoriti nas u Sjevernu Koreju? Za govor mržnje i prijetnje već imamo Kazneni zakon tako da eksperimentiranje s novim zakonskim okvirima u vezi medija, interneta i komunikacije na istom ne predstavlja ništa nego totalitarnu tendenciju države da se miješa u svakodnevni život njenih građana.

Jer, tko će biti vrhovni arbitar ako, recimo, Oliver Frljić na svom Facebook profilu odluči podijeliti komad svoje predstave zbog koje su se onomad u Splitu pobunili crnokošuljaši smatrajući da se radi o govoru mržnje? 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala 100posto.hr

Andrej Plenković

Internet

100posto komentar

vlada

Juraj Filipovic

Zakon o mržnji u medijima

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter