kao na divljem zapadu

Zašto Hrvati sve opraštaju političkim hajducima? 'I u vesternima je glavni lik upitnih moralnih kvaliteta, no svejedno svi navijaju za njega'


Mia Peretić
30.06.2018.16:00
Zašto Hrvati sve opraštaju političkim hajducima? 'I u vesternima je glavni lik upitnih moralnih kvaliteta, no svejedno svi navijaju za njega'
Cropix

sažeto

Fotografija Ćaće kako na tribinama sjedi sa šiltericom 'Hrvatska' previše je ironije čak i za ove prostore


Mia Peretić
30.06.2018.16:00

Bivši premijer Ivo Sanader fotkao se s razdraganim navijačima na tribinama u ruskom Kalinjingradu prije utakmice u kojoj je hrvatska nogometna repreznetacija igrala protiv Nigerije. U gledalištu je snimljen s VIP propusnicom oko vrata.

Fotografija je izazvala podijeljene reakcije, od onih kojima je čak bilo simpatično vidjeti Ćaću ponovno u elementu, do onih koji su se zgražali nad njegovom VIP akreditacijom i naslikavanjem s nogometnim fanovima. Ali strogo gledano, bez mržnje i pristranosti, zaista je pomalo paradoksalno da hrvatsku reprezentaciju, koja na ruskom terenu predstavlja Hrvatsku, podržava osoba protiv koje se u istoj toj državi vodi nekoliko pravosudnih procesa zbog sumnje u korupciju, primanje mita i ratno profiterstvo. Važno je također napomenuti da Sanader, protiv kojeg je u osam godina podignuto šest optužnica, još nema niti jedne pravomoćne presude.

Cropix

Taj isti Ivo Sanader, narodski popularno zvan Ćaća, čovjek koji se jednog dana samo pojavio na tiskovnoj konferenciji, zahvalio na suradnji, Jadranki Kosor uvalio vrući krumpir za salatu, a nakon toga pobjegao u Austriju, danas daje intervjue o svojim zatvorskim bilješkama, komentira budućnost hrvatske politike, izdaje knjige i, najnovije, pohodi nogometne utakmice kao važan uzvanik.

Isti onaj Ivo Sanader koji se proslavio govorom na splitskoj Rivi, gdje je pred 50 tisuća ljudi govorio o tome kako Račanova koalicija želi izdati zemlju, izručiti naše generale i baciti nas iza komunističke zavjese.  Sanader, koji je na koncu završio na optuženičkoj klupi, sada kao kakav celebrity sjedi na tribinama u Kalinjingradu.

Nije Sanader jedini na ovim prostorima jedini primjer posrnule političke figure koja još uvijek, neshvatljivo ali istinito, izaziva simpatije među narodom. 

Poznat je i slučaj Dinamovog savjetnika Zdravka Mamića, koji je prije nepravomoćne presude za izvlačenje novca iz kluba zbrisao na duhovnu obnovu u Međugorje, a iz kojeg se ne planira tako skoro vraćati jer, citiramo: "Nisam mazohist, ali nisam ni kukavica. Neću se ni junačiti da sam u ovom trenutku trebao sjediti u zatvoru u Osijeku na plus 40, i da me svake dvije minute ubode komarac", rekao je za N1 televiziju.

Cropix

Kao Sanader, i Mamić kod dijela pučanstva izaziva simpatije. Percipiran je kao čovjek iz naroda koji govori svima razumljivim jezikom, koji se voli opustiti uz lake note, poderati košulju, u narodski žargon uvesti vlastite izraze, ali i opsovati, vrijeđati i galamiti. Trebalo bi vidjeti hoće li, u slučaju da naša nogometna reprezentacija postigne još veći uspjeh no sad, Mamić biti bar djelomično amnestiran sve krivnje koja mu se stavlja na teret. 

Što se kod nas događa, da imamo sklonost ka takvim, moglo bi se reći, dinarskim tipovima ličnosti, snažnim, moćnim, odlučnim ali i korumpiranim likovima? Zašto cijenimo snažne personifikacije očinskih figura, čvrste ruke, kojima opraštamo, ma koliko zabrazdili onkraj zakona?

Hajdučki romantizam i likovi s Divljeg zapada

"U Hrvatskoj jako malo ljudi shvaća koncept pravne države, a povjerenje u institucije i pravosuđe je na niskoj razini. Stoga se počinju cijeniti neke druge osobine, poput snalažljivosti. I to je taj hajdučki mentalitet koji je prisutan na ovim prostorima, gdje se na pojave poput Ive Sanadera ili Zdravka Mamića gleda kao na pobunjenike protiv sustava, kao na hajduke", kaže nam profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, dr. sc. Višeslav Raos. 

Baš kao u popularnim vesternima, u kojima se priča vrti oko života polu-nomadskog lutalice, obično kauboja ili revolveraša, koji živi po vlastitom moralnom kodeksu, i hajdučki junaci u dijelu hrvatske javnosti percipirani su gotovo kao borci za slobodu:

"Ova sklonost prema takozvanom dinarskom tipu u čijem mentalitetu živi i hajdučki element nije svojstvena samo Hrvatskoj, već svim sustavima u kojima je lojalnost još vezana uz krvnu pripadnost, uz rod i obitelj, te gdje institucije i zakoni ne uživaju visoko povjerenje građana. I u vesternima je glavni lik upitnih moralnih kvaliteta, no svejedno svi navijaju za njega", kaže Raos i dodaje da to nije ništa neobično s obzirom da se kod nas u nizu primjera može vidjeti da, nažalost, pred zakonom nisu svi jednaki. S jedne strane postoje skupine ili pojedinci kojima je oprošteno sve, a s druge se nalaze ljudi koji nadrapaju zbog nekoliko kuna viška u blagajni. 

Profimedia/Ilustracija

Nesigurna vremena kao plodno tlo za hajdučki mentalitet

"Nije ovo samo Hrvatskoj svojstveno, ne možemo govoriti o tome da su neki narodi bolji ili lošiji. To se može dogoditi svakom društvu, a kod nas je ovaj fenomen našao plodno tlo zbog faktora nedemokratskog naslijeđa prošlog režima, institucionalne fragmentiranosti i ratnog naslijeđa koje u društvo unosi jednu dozu nasilja koja je, iz perspektive obrane zemlje, bila neophodna i prihvatljiva. No, valja spomenuti i kulturne obrasce u kojima se slavi hajduke, što je kod nas i povijesno uvjetovano. U našoj je zemlji jako malo generacija koje nisu preživjele rat. Nesigurna vremena su idealna za ovakve tipove", objašnjava profesor Raos.

Iako se primjer Ive Sanadera mogao shvatiti kao pokušaj katarze, jer poruka je bila da nitko nije nedodirljiv, pa čak ni bivši premijer, na kraju od cjelovitog čišćenja nije bilo ništa jer sve skupa traje predugo i na ovom je primjeru pravosuđe potpuno zakazalo. 

Hajduci u Švedskoj? Ne baš, ne trebaju im

Često kao primjer dobre prakse i funkcionalnog sustava uzimamo tu mitsku zemlju blagostanja: Švedsku. No, realisti kakvi jesmo, znamo da nigdje nije idealno, a još nam je jasnije da se funkcionalni sustav ne gradi u deset ili dvadeset godine. Ono što Skandinavce razlikuje od nas je upravo povjerenje koje su razvili spram svojih institucija i zakona:

"Tamo je povjerenje u institucije toliko da je takvo ponašanje ne samo nepoželjno, već ljudima ono smeta. Oni plaćaju visoke poreze jer vjeruju da im to donosi dobro, oni će prijaviti susjeda za kojeg znaju da ne plaća porez jer na taj način šteti i njima i zajednici", zaključuje Raos.

Zdravko Mamić

političari

Ivo Sanader

dinarski tip

hajduci

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter