Danas je 75. rođendan Željka Malnara

Za njim sada plaču i oni koji su ga zvali u emisiju i psovali mu majku, a on nam iz groba poručuje: 'Djeco, život je samo šala. Tko ga ozbiljno shvati, taj popuši'


Mia Mitrović
12.04.2019.16:50
Za njim sada plaču i oni koji su ga zvali u emisiju i psovali mu majku, a on nam iz groba poručuje: 'Djeco, život je samo šala. Tko ga ozbiljno shvati, taj popuši'
Ranko Šuvar / Cropix

Mia Mitrović
12.04.2019.16:50

Da je živ, Željko Malnar hrvatski pustolov, mistik, antivoditelj, antipolitičar i predsjednik Republike Pešćenice danas bi proslavio 75. rođendan. Kako vrijeme odmiče, njegovI lik i djelo prelaze u legendu, a sve više se brišu granice između stvarnosti i mita o njemu. Vjerojatno bi i on sam tako htio. Danas, šest godina nakon njegove smrti za njim plaču čak i oni koji su ga kasno u noć nazivali u live program njegove emisije Noćna mora da bi mu psovali majku.

Željko Malnar veliki je paradoks, a takva mu je i biografija. Od svjetskog putnika i šamana na motoru kojemu je samo nebo bilo granica, devedesetih je baš kao i mnogi postao zatočenik u noćnoj mori novonastale tranzicijske situacije. Njegova emisija, the Nightmare stage bila je svojevrstan protuotrov društvu koje je tada formirano, društvu lažnih vrijednosti, društvu podobnih, korumpiranih i licemjernih koje je u svome programu detektirao, razotkrivao i izvrgao ruglu.

Suočavanje sa Sjenkom

Poput vještog alkemičara Malnar je u Noćnoj mori transformirao hrvatsko društvo procesom nigreda, u kojem se materijalizacijom tamne tvari dolazi do kamena mudraca. Samo u noćnoj mori, u najtamnijoj noći duše, čovjek se može suočiti sa svojom sjenkom i spoznati istinskog sebe, smatra analitička psihologija.

I dok su mlađe generacije Malnara upoznale preko Noćne more, oni stariji ga pamte po reportažama i dokumentarnih filmova koje je snimao o svojim putovanjima na Istok. U Jugoslaviji 80-ih Malnar je bio druga riječ za mistiku i avanturu. Inspiriran ljubavlju prema indijskoj i Platonovoj filozofiji s istomišljenikom Bornom Bebekom krenuo je na vratolomno putovanje u daleke zemlje. pothvat je rezultirao knjigom 'U potrazi za staklenim gradom'.

U nedavnom intervjuu koji je dao za naš portal Malnarov suputnik u vratolomnim avanturama na Istoku, Borna Bebek demantirao je ružne glasine koje su Malnaru osporavale autorstvo nad knjigom, kao i zle jezike da je većina toga napisanog u knjizi izmišljeno i(li) preuveličano.

S Malnarom ga je sedamdesetih pred Zvečkom upoznala pokojna Ena Begović, a spojila ih je strast prema putovanjima, Platonu, Indiji i lijepim ženama.

U potrazi za staklenim gradom

"Najviše smo razgovarali o curama. Malnar je bio dosta zaljubljiv premda je poznat kao veliki frajer koji odbija cure. I s prvom je ženom Karmen Bašić imao težak put tako da mu nije uvijek bilo lagano sa ženama, a bome ni meni. Kako kad", kazao nam je smijući se Bebek.

INTERVJU S BORNOM BEBEKOM MOŽETE PROČITATI OVDJE 

Otkrio nam je di da je Malnara odgovarao od njegovog zadnjeg putovanja.

" Odgovarao sam ga od puta u Južnu Ameriku. On je otišao tamo, a ja u Domovinski rat.Tamo se zarazio na plućima i nikada se nije sasvim izliječio. Od pluća je i umro. Savjetovao sam mu da radije kao ja ode u rat. Malnar je baš kao i ja bio tip za Istok, za Aziju, Indiju i mistiku", s tugom se prisjetio svog prerano preminulog prijatelja Borna Bebek te ispričao neke pikanterije koje su se zbivale iza kulisa potrage za Staklenim gradom.

Tvrdoglavi Ovan 

"Svuda nas je pratila i politika, osobito u epizodi spašavanja američkih diplomata iz Irana nakon revolucije. Uloga Jugoslavije u cijeloj toj stvari još uvijek je službena tajna. Američki film Argo iz 2012. koji govori o tom događaju, nije snimljen bas sasvim tako kako se događalo. Ti Kanađani su manje - više izmišljeni tako da je bilo puno drukčije nego na filmu", kazao nam je Bebek i tako potvrdio uključenost Željka Malnara u delikatne operacije jugoslavenske tajne službe u Aziji, no nije nam htio otkriti detalje. Umjesto toga, otkrio nam je da su njihova putovanja obilježile konstantne žestoke svađe, što i nije čudo jer su obojica avanturista rođena u najtvrdoglavijem horoskopskom znaku Ovna.

"Joooj, da svađali... Nismo se samo svađali već katkad i mlatili. Malnar je tri, četiri puta pucao na mene, a ja sam jednom prigodom razbio stakleni bokal koji je bio na stolu i porezao ga njime. Bili smo kao dva ovna na brvnu, ali kasnije smo otkrili zlatni rez, složili se i ostali složni sve do njegove smrti", prisjetio se Bebek za kojeg često govore da je pravi autor Staklenog grada, međutim, on to odlučno odbacuje.

"Oboje smo ga pisali, no na putovanjima smo igrali različite uloge. Ja sam glumio profesora, a on zafrkanta. Sve je zapravo bila gluma jer smo obojica i jedno i drugo i puno više od toga. Oboje smo pisali Stakleni grad. To je bilo dosta zbunjujuće u početku jer se mislilo - ja sam intelektualac, ja pišem, a on avanturist i nekakav štemer. Ustvari smo jako slični, kao Narcis i Zlatousti. Malnar je jako dobro pisao. Kasnije je bio i kolumnist Globusa tako da smo se jako dobro nadopunjavali", kaže nam te odlučno demantira i zlobne tračeve da nikakvih putovanja nije ni bilo, već da su čitavu priču izmislili te da su im za fotografije poslužili Romi s Malnarove rodne Pešćenice koje su kostimirali u ljudoždere.

Bio je luđak 

"Ljudožderi su pravi. Nisu s Pešćenice već iz Nove Gvineje i Solomonskih otoka i kod njih nam je bilo jako uzbudljivo. Ništa nije izmišljeno, osim sto ulaz u Stakleni grad treba čitati metaforički. Ipak sam ja akademik, znanstvenik i profesor. Pišem egzaktno. Sve što sam vidio točno sam i precizno dokumentirao. Malnaru se taj pristup isto svidio, a imali smo dvije kamere i fotoaparate. Snimljeni materijali potvrđuju točnost naših opisa. Krešo Mišak je drag i simpatičan momak, ali on je na rubu znanosti, a ne mi, iako i on ima žicu za zlatni rez i priprema teren za sebe i druge", potvrđuje autentičnost napisanog autor brojnih knjiga iz ekonomije i filozofije. Neke od njih su sveučilišni udžbenici.

Kao najopasnije putovanje ne izdvaja druženje s ljudožderima Nove Gvineje, već - jedrenje Indijskim oceanom. Nakon raspada Jugoslavije Malnar je prorijedio svoja putovanja i 1992. pokreće kultnu emisiju Noćna Mora koja će obilježiti epohu. Zadnja je epizoda emitirana 26. lipnja 2010. , tri godine prije Malnarove smrti.
O Malnaru smo nedavno popričali s jednim od njegovih najvjernijih učenika, Seadom Hasanovićem poznatijim pod nadimkom Braco Cigan. On nam je kazao da Malnara također poznaje gotovo oduvijek, a da ih je spojila ljubav prema glazbi i plesu. Braco je sedamdesetih bio glavni čager u Zagrebu.

"Volio je način na koji plešem. Znali smo se iz grada još od početka 70-ih. Upoznali smo se u Saloonu gdje sam plesao iza 11, nakon što se zatvorio Big Ben. Čudnim sam ja putevima stigao u Noćnu moru. Prvi puta me Malnar nazvao kada je htio da ga spojim sa svojom rodicom Esmom Redžepovom. Bila je u Zagrebu i htio je s njom napraviti intervju. Kada su se sreli u Gradskoj kavani, izgrlili su se i izljubili. Nisam znao da su bili prijatelji otprije. Njih su dvoje generacija. Drugi put me zvao da mu budem gost kada se Noćna mora snimala još u Teslinoj. Meni se ta emisija uopće nije sviđala, no on je inzistirao da dođem s ciganskim bendom. Otišao sam na Pešću u lokal kod pokojnog Renata i posudio njegove svirače na par sati. Pristao je pod uvjetom da stavimo reklamu za njegov restoran u emisiju", smije se Braco koji nije želio prihvatiti Malnarovu ponudu da postane stalni član ekipe Noćne more.

ŠTO NAM JE O MALNARU SVE OTKRIO BRACO, PROČITAJTE OVDJE 

"Tada smo Vesna i ja prodavali traperice na Jakuševcu. Ujutro bi oko šest složio štand, Vesna bi prodavala, a ja sam bio miran. Sjedio sam tako, pio pivo, kadli evo njega sa suprugom Emirom. Kaže on meni 'e, buraz, baš tebe trebam'. Tad još nije bilo ni Ševe ni Jarana, samo Stankec. Rekao sam mu da ja nisam za to, a on me krenuo nagovarati, kumiti i moliti. Na to sam mu rekao 'Željko, ti si luđak i ja te poštujem. I ja sam luđak. Posvađat ćemo se pred kamerom, nešto ćeš mi reći i pogodit ću te šakom u glavu, neće biti dobro'. Ipak, uspio me nagovoriti", prisjeća se kako je postao ministar u vladi Republike Pešćenice naš sugovornik.

Ranko Šuvar/CROPIX

Pepeo mu je prosut u Jadran 

S Malnarom se kaže, svađao non stop jer je znao biti neugodan na jeziku kad popije, no dodaje da je jedini puta kada su se ozbiljno sukobili bilo kada se odlučio kandidirati za zastupnika romske manjine u Saboru.

"Rekao mi je tada 'ne budali. Nije politika za tebe. Ti si previše pošten za to'. Danima nismo razgovarali, ali on je bio takav lik na kojeg se ne možeš dugo ljutiti", s tugom u glasu prisjeća se pokojnog predsjednika Braco.

"Posjetili smo ga Vesna i ja devet dana prije nego što je umro. Odmah je viknuo, 'tu su mi kolica, tu stvari. Vozite me doma'. Htio je umrijeti na Pešćenici, u svom domu. Nakon toga mi je viknuo, 'Cigane, daj mi cigaretu'. Lagao sam da više ne pušim, izašao i isplakao se kao nikad", žaluje za svojim prijateljem i učiteljem Braco koji je pokrenuo inicijativu da ulica na Pešćenici u kojoj se Željko Malnar rodio po njemu dobije ime. Da će Malnar dobiti ulicu na Pešćenici obećao je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, no to se još uvijek nije dogodilo.

"Stanari su pristali, kao i odbor Pešćenice. Sada je sve na Odboru za imenovanja. Nadam se da će postupak biti gotov do njegovog rođendana 12. travnja ili barem do obljetnice smrti 9. srpnja. Predložio sam i da, kako ima dosta parkića na Pešćenici koji se nikako ne zovu, da se jedan od njih nazove Ševin parkić. Mislim da bi to bilo zabavno klincima, a i zaslužio je", govori nam Braco o svojoj inicijativi te dodaje da je njegov pokojni prijatelj učinio mnogo za hrvatske Rome.

"Malnar je odrastao s Ciganima u čergi, na Pešći. Obožavao je cigansku glazbu. Prepoznao je moj afinitet i moju dušu. Htio je pokazati da i Cigan može biti javna osoba. Prije njega, nisi mogao vidjeti Cigana na televiziji, niti čuti cigansku glazbu. Ne samo meni, nego nama Romima Malnar je prvi dao televizijski prostor. U Noćnoj je mori propagirao Rome i romsku muziku. Puno je napravio za sve nas. Iz svake epizode Noćne more mogla se iščitati poruka da nije važno tko si nego kakav si. Budi što hoćeš, samo budi dobar čovjek. Ako si kvaran, ma i da si mi rođeni brat, makni se od mene ili kako bi on znao gledateljima reći pri kraju emisije - 'mrš u Pi*ku materinu!"

Cijeli Balkan plakao je 9. srpnja 2013. kada je stigla vijest da je Željko Malnar preminuo u Klinici za plućne bolesti Jordanovac. prema njegovoj želji, pepeo mu je prosut u Jadransko more. Na internetu i društvenim mrežama postoji više desetaka grupa i stranica na kojima se okupljaju štovaoci Malnarovog lika i djela. Jedan se od korisnika tako danas prijetio Malnarovog krasnog aforizma, koji bi mogao poslužiti i kao epitaf:

"Djeco, život je samo šala. Tko ga ozbiljno shvati, taj popuši."

Željko Malnar

Noćna mora

U potrazi za Staklenim gradom

Borna bebek

Braco Cigan

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter