zarađivali na licemjerju

Za naciste je moderna umjetnost bila opasna laž Židova, komunista i luđaka kako bi zarazili zdravo tkivo njemačkog naroda, no nisu imali problem prodavati ju za devize


Mia Peretić
05.01.2019.14:00
Za naciste je moderna umjetnost bila opasna laž Židova, komunista i luđaka kako bi zarazili zdravo tkivo njemačkog naroda, no nisu imali problem prodavati ju za devize
Screenshot / YouTube

sažeto

Ono što su Nijemcima prikazivali kao bolesno i odvratno, vješali su u svojim kućama i prodavali na aukcijama


Mia Peretić
05.01.2019.14:00

Eike Schmidt, direktor Galerie Uffizi, poznatog muzeja u Firenzi, zatražio je od Njemačke povrat slike "Vaza s cvijećem" nizozemskog slikara iz XVIII. stoljeća Jana van Huysuma, koju su nacisti ukrali tijekom Drugog svjetskog rata.

Pojasnio je da se slika trenutačno nalazi kod jedne njemačke obitelji, koja ju ni nakon brojnih traženja Italije još nije vratila muzeju, a slika je ukradena tijekom rata i prebačena u Njemačku gdje joj se gubi trag, a pronađena je 1991. nakon njemačkog ujedinjenja.

Screenshot / YouTube

Ovo je samo jedan od primjera brojnih sporova koji se još uvijek vode oko povrata ukradenih i otuđenih umjetnina koje su nacisti plijenili iz muzeja, privatnih zbirki i kuća Židova u Njemačkoj, te iz istih mjesta u okupiranim područjima.

Tako se, primjerice, 2011. godine u Njemačkoj aktualizirao slučaj Gurlitt u kojem je stanu 80-godišnjeg Corneliusa Gurlitta u Münchenu zaplijenjeno oko 1.500 umjetničkih djela za koja se vjerovalo da su zauvijek nestala. Radi se o radovima klasične moderne i autorima poput Pabla Picassa, Henrija Matissea, Marca Chagalla, Emila Noldea, Oskara Kokoschke i Maxa Liebermanna.

Carinska služba je pratila Gurlitta zbog sumnje da ilegalno prenosi novac radi izbjegavanja oporezivanja u Njemačkoj. Nakon premetačine njegovog stana nađene umjetnine pohranjene su u bavarskoj Carinskoj službi, gdje ih katalogizira jedna njemačka povjesničarka umjetnosti. Prema dosadašnjim rezultatima istrage, veći dio tih umjetnina ukrali su nacisti tijekom Drugog svjetskog rata.

Priča o pljenidbi i krađi je zapravo priča o nacističkom licemjerju: zabranili su modernu umjetnost, rekli Nijemcima da je odvratna, no nisu imali problem vješati je u svojim kućama i od nje zarađivati

Iza same pijenidbe i krađe umjetnina stoji mnogo šira i zanimljivija priča, a to je da su nacisti odlučili zabraniti čitavu modernu umjetnost, doslovno je proglasivši "bolesnom". Organizirali su čak i antiizložbu pod nazivom Degenerična umjetnost, no vrhunac licemjerja režima očituje se u tome što su kasnije odlučili napraviti. Naime, sve umjetnine koje su Nijemcima predstavljali kao loše i odvratne, bez problema su, znajući njihovu pravu vrijednost, vješali u vlastitim domovima.

A kao krajnji apsurd, na istoj su "degeneričnoj umjetnosti" zarađivali, prodavši slike na aukcijama u Švicarskoj u jeku rata.

Kako je sve počelo? 

Umjetnički afiniteti Adolfa Hitlera nadilaze razinu pukog ljubitelja lijepih slika ili raskošnih opera Richarda Wagnera. Hitler je i sam bio neostvareni slikar koji je u dva navrata pokušavao upisati studij slikarstva.

Prvi je puta ispitu pristupio 1907. godine, no dobiva odbijenicu. Činjenica da, usprkos potpunom pouzdanju u vlastiti talent, nije uspio u svom cilju da postane umjetnički slikar teško je pogodila mladog Hitlera, a ostatak godina u Beču provodio je oslikavajući razglednice s gradskim motivima, radeći kao pomoćni radnik u građevini i općenito životareći od jednog posla do drugog.

Hitlerovi stavovi o umjetnosti: moderna umjetnost manifestacija je poremećenosti

Hitlerovi stavovi o modernoj umjetnosti mogu se klasificirati u nekoliko točaka: prezirao je futurizam, dadaizam i sve ostale pravce moderne koji nisu bili u skladu s njegovim estetskim principima. Zatim, smatrao je te pravce manifestacijom poremećenosti umjetnika koja će iskvariti njemački narod.

Poruke koju avangarda šalje smatra nejasnima, zbunjujućima i nadasve manipulativnim, a s obzirom da je prethodno identificirao židovsku upletenost u poslove izdavaštva i kulture, sva je moderna umjetnost koruptivna zavjera protiv njemačkog naroda.

Jasno je zašto je Hitler mrzio modernizam: bio je potpuno suprotan njegovim primitivnim estetskim kriterijima

Nacistička umjetnička politika: moderna umjetnost je boljševičko, revolucionarno leglo zaraze

Temelji nacionalsocijalističke kulturne i umjetničke politike udareni su u fazi dok nacisti još nisu bili na vlasti. Prvo su osnovali Borbeni savez za njemačku kulturu, organizaciju koja im je trebala služiti da poprave vlastiti imidž, svome pokretu privuku intelektualnu elitu i počnu plasirati svoje poruke među narodom.

Tako su nacionalsocijalisti pronašli svoj djelokrug rada i na području umjetnosti: optužili su umjetničku avangardu kao nosioca svjetske proleterske revolucije. Ova vrsta agitacija nije samo omogućavala da se sva neželjena djela žigošu kao “boljševička umjetnost” nego je, štoviše, upirala prstom u mnoge pojave ne bi li se time pojasnile kategorije prijatelj-neprijatelj: umjetnička moderna, u najširem smislu, proglašena je revolucionarnim leglom zaraze u zemlji, a Moskva njezinim političkim centrom.

Važno je naglasiti kako u ovo vrijeme u Trećem Reichu nije postojala koherentna i standardizirana umjetnička politika. Postojala je opća suglasnost da umjetnost treba staviti u službu politike. Sukladno tome, jasno je da se trebalo posvetiti definiranju nove njemačke umjetnosti. Baš je stoga Joseph Goebbels osnovao Državnu komoru za kulturu kako bi sve umjetnike, sa svih područja, stavio pod nacističku kontrolu.

Screenshot / YouTube

Nacisti organizirali jednu od najposjećenijih izložbi moderne umjetnosti u povijesti

Izložba Entartete Kunst (u hrvatskom prijevodu Izopačena umjetnost) danas je poznata kao jedna od najzloglasnijih ali i najposjećenijih izložbi moderne umjetnosti u povijesti. Otvorena je 19. srpnja 1937. u prostorijama Instituta za arheologiju u Münchenu. Za nju je bilo potrebno zaplijeniti sve radove nastale nakon 1910. godine, jer se ta godina smatrala prijelomnom u pojavi ekspresionizma, dadaizma i futurizma. Naoružani Hitlerovim dekretom i u svesrdnu pomoć Gestapa, krenula je zaplijena umjetnina u svim većim galerijama i muzejima.

Screenshot / YouTube

Otvorenju su prisustvovali Hitler, Goebbels i drugi nacistički dužnosnici. U mračnim i uskim sobama, te u izložbeno potpuno neprilagođenom prostoru (što je bila i kustoska intencija), izloženo je 650 radova od 112 umjetnika, prethodno zaplijenjenih iz njemačkih muzeja. Sike, grafike i skulpture nagurane su gotovo jedna na drugu, namjerno izazivajući osjećaj i stanje potpunog kaosa.

Kriterij po kojem su radovi proglašavani degeneričnima i izopačenima bili su vrijeđanje njemačkih osjećaja, iskrivljavanje prirodnog, nedostatak umjetničke vještine i mentalna poremećenost. Sobe su grupirane tematski, a svaka dvorana oslikavala je jednu misao vodilju.

Tako su u prvoj dvorani prevladavale religijske teme, u drugoj djela čiji su autori Židovi, u trećoj radovi koji vrijeđaju žene, vojnike i zemljoradnike. Na zidovima su ispisani razni slogani koji su ismijavali i kritizirali izložene primjerke poput „Uvreda njemačkim ženama- ideal: kreten i bludnica“¸“Njemački farmeri iz židovske perspektive“ te „Ovako bolesni umovi vide prirodu“.

Na nekim zidovima ispisani su i Hitlerovi i Goebbelsovi komentari koji su osuđivali ovakvu umjetnost, umjetničke pravce i njihove zagovaratelje. Uz velik broj slika stajalo je ime autora, cijena slike, a velikim slovima napisano je “kupljeno novcem njemačkih poreznih obveznika".

Screenshot / YouTube

Iako je tijekom konfiskacije iz muzeja, galerija i privatnih zbirki oduzeto tisuće umjetnina, na izložbi Entartete Kunst trebalo je prikazati i posramiti gotovo isključivo njemačke umjetnike. Zaplijenjena djela velikana likovnih umjetnosti poput Pabla Picassa, Jeana Metzingera, Alberta Gleizesa, Pieta Mondriana, Marc Chagalla i Wassily Kandinskog nisu prikazana na izložbi.

Sva su djela žigosana kao ne-njemačka i židovsko-boljševička, iako su od 112 autora samo šestorica bili Židovi. Moderna umjetnost je za naciste bila više od lošeg estetskog dojma ili ne-arijevske umjetnosti, to je bila prevara - opasna laž perpetuirana od strane Židova, komunista i luđaka kako bi zarazili zdravo tkivo njemačkog naroda.

Prodavali slike za devize, Göring ih uzimao za sebe

Nakon zaplijene umjetnina, ubrzo se pokazalo da nitko zapravo ne zna što bi točno trebalo s njima uraditi, a procijenjeno je da ih je bilo ukupno 22 tisuće. Stoga je osnovana Komisija za vrednovanje zaplijenjenih djela izopačene umjetnosti u kojoj su, osim nacista, sudjelovali i trgovci umjetninama.

Oni su izabrali najvrjednije radove te ih za devize prodavali u inozemstvu. Nacistički dužnosnici također uzeli slike za vlastite kolekcije: Hermann Göring je uzeo 14 vrijednih radova (među njima Van Gogh i Cézanne). Preostala djela bila su uskladištena u jednom lučkom skladištu u Berlinu.

Najpoznatija aukcija 125 umjetničkih djela održala se 1939. u Theodor Fischer galeriji u švicarskom Lucernu. Radovi Gaugina, Van Gogha i Picassa postigli su najbolju cijenu. Najpoznatija i najskuplja prodana umjetnina je autoportret Vincenta Van Gogha s aukcijskom cijenom od 175 tisuća švicarskih franaka.

Screenshot / YouTube

zabrana

umjetnost

nacizam

prodaja

slike

degenerična umjetnost

moderna

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter