dramatično afričko iskustvo hrvatskog glumca

'Vojnik je repetirao kalašnjikov na mene, u mračnoj ulici su me htjeli opljačkati, ali to nije ni blizu najgorem što mi se dogodilo'


Daniel Radman
09.09.2019.19:40
'Vojnik je repetirao kalašnjikov na mene, u mračnoj ulici su me htjeli opljačkati, ali to nije ni blizu najgorem što mi se dogodilo'
Ante Krstulović / privatna arhiva

sažeto

'Na sve se čovjek može pripremiti, ali ne i na to da će ostatke tvog ručka podijeliti šestorici ljudi', kaže glumac kazališta 'Žar Ptica' Ante Krstulović o svom boravku u Tanzaniji


Daniel Radman
09.09.2019.19:40

"Lani sam bio na hodočašću Camino, imao sam neke planove -  bila je čak i opcija da odem na Shikoku, u Japan – ali sam na jednom slučajnom susretu u kafiću doznao za mogućnost volontiranja u Tanzaniji", počinje mi svoju ovoljetnu priču glumac Ante Krstulović, 37-godišnji Splićanin s angažmanom u zagrebačkom kazalištu 'Žar Ptica'. 

"Koliko da su Camino i Tanzanija splet okolnosti, toliko imaju i uzročno-posljedične veze s mojim životnim krahom. U tri godine umrlo mi je troje bliskih ljudi - baka, djed, majka, oni koji su me othranili, s kojima sam odrastao... I još sam imao dva bankrota. Oporavim se, bankrot, pa opet", kaže mi posve otvoreno o dubljim motivima odlaska na slavno hodočašće i Afriku. 

"Tako sam se javio se Mateju Skenderoviću iz 'Africana humanitarian association' i za šest mjeseci od onog susreta završio sam u Tanzaniji."

HRVATSKI GLUMAC PROŠAO 'PUT SVETOG JAKOVA' Hodočašće Camino mi je pothvat života. Ni jedna uloga se ne može mjeriti s tim kad nakon puta od 1000 kilometara uđeš u katedralu!

Zapadnjaci kupuju svoju sreću

Ante Krstulović / privatna arhiva

Prije polaska odigrao je humanitarnu predstavu koje je njegovo matično kazalište 'Žar Ptica' radilo s 'rotarijanacima' pa nije išao praznih ruku. Kupili su sto pari borovskih tenisica, popularnih 'startasica' koje je poslije podijelio u Arushi i Matogoru. Upravo to, doniranje osnovnih potrepština i igranje s napuštenom djecom najčešća su predodžba volontiranja u Africi. No, Krstulović odmahuje rukom. Kaže, to je klasični primjer kako bijelci, zapadnjaci – kako god da nas nazovemo – kupuju svoju sreću.

"Svatko zna za sebe zašto nešto radi, nemam ja što osuđivati. Makar, protiv sam igranja s djecom, djeca se sama znaju igrati, stavi deset klinaca na livadu bez ijedne igračke i znat će se zabaviti. Al' eto, netko misli i da je spasio svijet ako posjeti tu djecu, opali s njima par selfija i gurne im nešto siće."

Nadovezali smo se na sličnu aktivističku priču koja je bila aktualna ovog ljeta. Glumac Richard Gere je posjetio brod s migrantima kako bi ukazao na problem njihovog neprihvaćanja u talijanske luke, na što je dobio i oštar odgovor tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Mattea Salvinija koji je 'velikodušnom milijunašu', kako ga je nazvao, predložio kompromisno rješenje: 'Kad se bude vraćao u Hollywood sve ih može povesti svojim privatnim zrakoplovom i smjestiti u svoje vile'.

"Ne podržavam stavove talijanske vlade, ali ono što mu je poručio – stoji. Ima milijune, može daleko više pomoći. Uvijek treba gledati širu sliku što netko radi."

Nisam ni Gandhi ni Buddha

Ante Krstulović / privatna arhiva

O samom volontiranju možete više pročitati u ekskluzivnoj reportaži u idućem broju Glorije, no rekao je kako je i sam dobio kritike od svojih prijatelja kad je putem Facebooka objavio neke fotografije.

"Stavio sam objavu na Facebook, napisao sam 'nemaju ništa, ali imaju srce' pa su mi neki prijatelji otvoreno rekli 'zašto im onda nešto ne kupiš'. Nije rješenje doći negdje i reći 'brate, siromašan si, evo ti majica'. Dapače, i ja sam dao svoju zimsku kapu, ali nisam pobornik toga da zadovoljim svoju sreću time da kupim kesicu bombona i snimim selfie. To je lakrdija. Znaš kako je u Tanzaniji, 70 posto ljudi ovdje nema ništa, ne možeš svima pomoći. Ima i kod nas beskućnika, pa što to znači – da ću prodat stan, kupit dva manja i njih pustit u jedan? Nisam ni ja ni Gandhi ni Buddha. Učinio sam ono što sam smatrao da trebam", kaže.

Kad smo radili priču o Afrikancima u Zagrebu, odreda su nam rekli da bi Hrvati od njih mogli naučiti kako biti sretan, a tu priču potvrdio je i Krstulović.

AFROHRVATI O NAŠIM I NJIHOVIM PREDRASUDAMA Ako bi Hrvati nešto trebali naučiti od Afrikanaca, to je kako biti sretan u životu, a nije im baš jasno zašto plačemo na sprovodima

"Je, u onim osnovnim stvarima su puno sretniji ljudi. Ne stvaraju se fame, prihvaćaju jedni druge na jednoj daleko višoj razini od nas. To je neko međusobno uvažavanje, poštovanje, međusobno će jedan drugog osloviti s 'kaka', brate... Kad ti kažem 'brate moj', to ti daje jednu drugu težinu u ljudskom odnosu. I ono drugo, oni imaju takvu lakoću prihvaćanja, čak i vlastitog siromaštva, u odnosu na 'muzungu', kako nas bijelce nazivaju."

Tamo se ništa ne podrazumijeva

Ante Krstulović / privatna arhiva

Priznaje da je i sam imao plan da organizira glumačke radionice, no nije mu trebalo puno da promjeni mišljenje. Otkrio nam je i što smatra svojim najvećim uspjehom.

"Imao sam neku viziju što bi mogao raditi, ali sve to padne u vodu kad stigneš. Afrika je druga galaksija za poimanje našeg bjelačkog svijeta. Razmislio sam 2-3 dana, onako što bi se moglo... Vidio sam da u Arushi imaju odličan objekt, ne znam tko im je dao, niti me bilo briga. Znači kuću koja je zapuštena, ali nova. Samo je trebalo reorganizirati prostor. Kažem tipu, 'ajmo od ovoga napraviti samoodrživi objekt, da ne moliš novce'... Kućicu smo sredili, stavili na Airbnb, obišli turističke urede, ponudili smještaj backpackerima i napravili nešto kao mini hostel. S time se sad mogu samostalno financirati. Zvuči jednostavno? Nije to baš tako. Recimo, morao sam čovjeku objasnit da, ako će primati goste, morati prati posteljine. Njima se ni takva stvar ne podrazumijeva."

Inače, volontirao je u sirotištu Arusha, školskom kampu u Songei, sirotištu u Matogoru, školi u Bomba Mbili. Za vrijeme svog boravka prošao je sve važnije lokacije u Tanzaniji. Planinu Kilimandžaro, Dar-es-Salaam, Zanzibar...

"Kad čuješ komentare o Tanzaniji, uglavnom ćeš čuti da je to raj na zemlji. Je, brate, prekrasna je zemlja, ali to je 'farbana' slika. Ne sudim ja nekoga tko je stigao avionom u Dar-es-Salaam pa ga je dočekao transfer do hotela, pa je išao na safari, na Kilimadžaro ili 'rajske plaže' na Zanzibaru... Samo što je to samo jedno lice Tanzanije koje se gura u javnost, za ljude koje se ne mogu maknuti od svog ego-tripa i koje ne zanima da onaj 'kaka', brat što ga poslužuje, možda jede njegove ostatke ručka."

Kad nitko ne gleda vidi se prava slika tanzanijskog turizma 

Ante Krstulović / privatna arhiva

To ne govori slučajno, upravo mu se to i dogodilo kad je bio na Kilimandžaru.

"Otišao sam tamo zbog volontiranja, nisam uopće razmišljao da ću ići tamo... Kad si volonter 4-5 tjedana radiš pa imaš tjedan slobodno. Računao sam, kad ću imati drugu priliku da odem na Kilimandžaro? Ali, kad sam vidio pozadinu tog turizma, da radniku ne ide baš ništa, da mene poslužuje neki čovjek iz Tanzanije, 'brat moj' i da je gladan, da jede moje ostatke... Puka' sam. Uglavnom, imali smo ručak, nisam više mogao pojesti, rekao sam onom glavnom tipu, 'oprostite, pun sam'. Te ostatke mog ručka su podijelili, njih šest je bilo. Jedva sam se pribrao, ono situacija je da si na 4.900 metara nadmorske visine, šta ću radit skandal, ne ide. Ali to je slika njihovog turizma. Kad nitko ne gleda čovjek koji te poslužuje će ti reći 'give me some food, give me some cigarettes, money'..."

Priča mi, i sam je bio u resortu u Zanzibaru – sunčao se, popio mojito, nešto pojeo - no, zanimala ga je prava Tanzanija iza turističke fasade.

"Možeš se ti pripremiti za Afriku, Tanzaniju, recimo na internetu sam pročitao da je to 'stabilna afrička zemlja', što se pokazalo kao laž. Je, stabilna je politički, ali prođi ulicama, netko kaže 'Hello friend, do you need something?', drugi kaže 'Give me some money', svatko ima potrebu nešto prodati ili uzeti..."

Zašto je vojnik repetirao kalašnjikov? 

Ante Krstulović / privatna arhiva

Opet, uprkos svemu, neće reći da je Tanzanija nesigurna zemlja, makar je doživio da je vojnik na njega repetirao kalašnjikov.

"Sam sam bio kriv. Ušao sam u dio Dar-es-Salaama koji nisam smio, prešao sam onu žutu crtu kakvu imaš i na aerodromima, tu se ne ide. Šta ćeš, repetirao je."

Logično je pitanje, zašto je prešao crtu.

"Bježao sam od neke dvojice koji su me htjeli opljačkat. Bilo je to na početku, tako nešto mi se ne bi dogodilo tridesetog dana... Uhvatila ma panika, bio sam lijepo obučen, išao sporednim ulicama i vidio da dvojica idu za mnom. Primijetili su da sam 'neiskusan'. Kasnije sam zalazio u favele, išao na street food u kvartove u koje skoro ni jedan bijelac ne bi zašao i nije bilo nikakvih problema."

"Sve je stvar toga kako se ti ponašaš i osjećaš. Ne možeš ti sad nasred ulice ili tržnice izvadit mobitel i opalit selfie kako što se 'naši' Koreanci slikaju s kumicama. Ali, sve u svemu, ljudi su dobronamjerni. Pogotovo na Zanzibaru, koji je pretežno muslimanski. Ne postoje miroljubiviji ljudi od muslimana."

Hrvatski u Zanzibaru

Ante Krstulović / privatna arhiva

Ni u Zanzibaru nije prošlo bez hrvatskog jezika.

"Ušao sam u restoran, kao jedini bijelac, pozdravio sa 'selam alejkum'. Pitali su me jesam musliman, kažem ne, samo poštujem lokalne običaje. Kad sam rekao odakle sam, gazda mi je na čistom hrvatskom rekao 'dobrodošao' - još u doba nesvrstanih prošao je cijelo ovo područje, od Hrvatske, Srbije, BiH, nešto mu je i ostalo."

Tanzanija

volontiranje

Ante Krstulović

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter