Najpoznatiji sin svećenika na svijetu samo za 100posto

Vincent Doyle: 'Morao sam šutjeti, jer je otac bio prestravljen da Crkva ne sazna za mene. Govorio je – ako saznaju za sina, pokopat će me!'


Valerija Bebek
01.03.2019.20:00
Vincent Doyle: 'Morao sam šutjeti, jer je otac bio prestravljen da Crkva ne sazna za mene. Govorio je – ako saznaju za sina, pokopat će me!'
Privatna arhiva

sažeto

Irac je pokrenuo grupu potpore za svu djecu svećenika na svijetu, Coping International je za svoje djelovanje sada dobio i određene ovlasti od Vatikana 


Valerija Bebek
01.03.2019.20:00

Svi očekuju da ćeš se pokoriti pravilu da moraš biti tiho. Da bi trebao šutjeti. Rođen si u toj situaciji, neprirodnoj situaciji, i moraš živjeti u tišini. Moraš se prilagoditi jer to odgovara svim odraslima u tvom životu, odgovorio je Vincent Doyle (35) na naše pitanje s čime se ljudima najteže nositi kada su dijete svećenika. Ovaj psihoterapeut iz Irske je upravo to saznao, da je njegov otac svećenik. Bilo je to 19. svibnja 2011. zapamtio je datum jer je to bio rođendan njegova oca. Razgovarali smo s Vincentom telefonski između mnogih sastanaka koje je imao u Rimu, točnije u Vatikanu. U razgovoru za 100posto objasnio je što je za sad postigao za status sve djece svećenika na svijetu, a htio je i ispraviti neke neistinite informacije koje su objavljene u brojnim svjetskim medijima.

Organizacija za podršku Coping International koju je pokrenuo i informacije koje su prikupili izazvali su veliko zanimanje u javnosti, a o svemu je pisao i veliki New York Times. Ispričao nam je kako je uopće pokrenuo Coping International i po čemu procjenjuju mogući broj svećeničke djece po svijetu. Otac mu je bio irski svećenik, poznavao ga je, ali je za njega mislio da mu je krsni kum. Vrijeme su provodili zajedno, pogotovo vikendom. Tek nakon njegove smrti Vincent je saznao da mu je kum u stvari otac.

Nakon što sam saznao prvo sam počeo istraživati, trajalo je to od 2012. a Coping je online otišao u prosincu 2014. Coping zahvaća je cijeli svijet i zbog tog volumena očito je da ja to ne mogu raditi sam, ja sam samo jedan, mali, niski Irac. Coping International je dizajniran kao inicijativa za samopomoć u mentalnom zdravlju

"U procjenama gledamo koliko se ljudi logiralo online, koliko ih je skinulo naš paket za pomoć te koliko ih je pretraživalo na Googleu. Na primjer u 2016. 1,6 posto pretraga za Coping došlo je od idućih baza 'Ja sam trudna otac je katolički svećenik' - obratite pažnju na sadašnje vrijeme. Gledamo jedinstvene posjete. Postigli smo 1,5 milijuna, a jedinstveni posjetitelji što je sasvim nešto drugo, je nešto iznad 50.000. Da su samo 10 posto njih zapravo djeca svećenika još uvijek govorimo o 5000 ljudi. Znači da je samo jedan od 10 posjetitelja dijete svećenika, a 90 posto da su zainteresirani za temu, to je 5000 ljudi. To su ljudi koji dolaze na moju web-stranicu, to nije definitivan popis. Statistika je spekulativna, vrlo sugestivna - za mnogo veći problem. Vatikan smatra da su brojke dovoljne da počne slušati", ispričao je za 100posto Vincent Doyle.

Privatna arhiva

Nedavno je u svim svjetskim i domaćim medijima izašla vijest o Doyleovom saznanju, svi su pisali o tajnom vatikanskom dokumentu sa smjernicama kako se trebaju ponašati svećenici koji su postali roditelji. Taj dokument je Doyle vidio na svoje oči nakon dugo vremena istraživanja. Potvrdio nam je kako mu je dokument pokazao i uručio nadbiskup Ivan Jurkovič, stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima u Ženevi. "Bilo je to 15. listopada 2017. da budem precizan u Ženevi, iz Kongregacije za svećenstvo mi je rečeno da su mi ga dali iz poštovanja prema onome što Coping International radi. Dokument je izdala 2009. Kongregacija za svećenstvo, to je interni dokument napisan po uputama Benedikta XVI", kazao nam je Doyle.

Oko 80 posto svećenika u Peruu ima djecu

U članku koji je izašao u NYT-u njegovi autori napisali su da je Vatikan smjernice za svećenike očeve nazvao internim dokumentom. Doyle je nakon izlaska članka imao sastanak s Kongregacijom i pitao ih zašto je to i dalje interni dokument te zašto ga ne pokažu javnosti? "Andrea Ripa, podtajnik u Kongregaciji za svećenstvo rekao mi je da iako je to interni dokument, to je to samo predložak dokumenta. Njega su dali biskupima koji su bili u redovnom posjetu Vatikanu da ga iskopiraju te da prema njemu u svojim zemljama mogu napraviti sličan dokument", kazao je Vincent Doyle.

Idući sastanak koji je imao bio je s Kongregacijom za ustanove posvećenog života i društva apostolskog života. Taj je odio zadužen za vjerske redove poput jezuita, dominikanaca, a uključuje i muške i ženske vjerske redove.

Rekli su mi, a vi ste sada prvi novinar koji će ovo čuti, postoje slične smjernice za djecu i svećenike u Južnoj Americi, vjerojatno u Kostariki. To bi imalo smisla jer su mi u Kongregaciji za svećenstvo rekli da Južna Amerika ima veliki problem s djecom svećenika. Procjenjuje se da u Peruu čak 80 posto svećenika ima obitelji, kazao je Doyle za 100posto

Dokument o kojem svi govore, svjedoči nam Vincent, govori o dobrobiti djeteta i upravo dijete stavlja u centar, spominje se i važnost majke i njezina uloga u odgoju. Prema tim ženama u dokumentu iskazuje se poštovanje. "I da budemo jasni, nigdje u dokumentu ne stoji da svećenik mora napustiti svećensku službu nakon što je postao otac. Razlog zašto se to nigdje ne spominje je zato što ne postoji kanonski zakon koji kaže da je - pravljenje djeteta kršenje kanonskog zakona. To se ne protivi kanonskom zakonu - kada postanete otac. Ne možete biti otpušteni iz svećenstva samo zato što ste otac. Pod pretpostavkom da je to bio dobrovoljan odnos, da nije bio silovanje ", objašnjava Vincent.

A time dolazi i do krivih informacija koje se neke svjetske novine objavile i silno mu je stalo da napišemo ispravku tih navoda. "Neke novine su pisale kako sam rekao da su većina slučajeva koji su postali očevi, to postali nakon silovanja - to apsolutno nije istina. Ja to nikad nisam rekao. Većina onih s kojima sam se ja susreo bili su sporazumni i dobrovoljni odnosi. Samo mali broj ljudi koje sam susreo bili su plod silovanja, to je manje od pet posto", naglasio je Vincent Doyle.

Privatna arhiva

Smjernice iz vatikanskog dokumenta, naglašava nam opet Doyle, koncentriraju se na dobrobit djeteta, sudjelovanje majke, a svećenika se nigdje u dokumentu ne tjera iz službe. "Znam da je ovo sad nategnuto, ali postoji vrlo važna stvar kojom ovo mogu poduprijeti. To je red katoličkih svećenika koji su prije bili Anglikanci, njima je dopušteno da budu oženjeni (Personalni ordinarijat za bivše anglikance). To je su katolici, vjenčani su. Pitao sam postoji li ikakva razlika u njihovoj službi i one drugih svećenika. Odgovorili su mi - ne postoji. Razlog zašto ovo ističem je zato što postoje ljudi koji tvrde da svećenik ne može biti svećenik i roditelj u isto vrijeme. To nije istina, to je krivi argument. Svećenstvo i roditeljstvo nisu suprotstavljeni jedno drugome", vrlo je čvrst u ovom stavu Doyle.

Energično brani svoj stav da ne postoji niti jedan dobar razlog zašto bi svećenik trebao napustiti službu da bi se brinuo za dijete. Svoje mišljenje temelji, naravno i na osobnom iskustvu.

Mnogi ljudi kad čuju za svećeniku djecu kao prvo ne vole nas, misle da bismo trebali biti tiho što je vrlo štetno. Drugo, misle da bi ženu trebalo stigmatizirati, to nije dobro. I treće da bi svećenika trebalo otpustiti također nije u redu. Mislite li da je nezaposlenost dobar odgovor na očinstvo?

"Ako je dobrobit djeteta najvažnija? Ako svećenik uživa u svom poslu, tome da je svećenik, voli taj poziv, napravio je grešku, postao je otac. Ako napusti službu, razumno je za pretpostaviti da će biti uzrujan. Dijete će biti konstantno povezano s time što je svećenik izgubio posao, zvanje život. Sada je bivši svećenik, u zemljama u razvoju kao što je Kolumbija, gotovo cijela Južna Amerika, nezaposlenost je velika. Krivnja će pasti na dijete", objašnjava Doyle.

'Ako saznaju za mog sina, pokopali bi me'

Tu opet radi paralelu s redom bivših anglikanskih svećenika koji su prešli u katoličke redove, iz njihovog primjera se vidi da ne postoji ništa u svećenstvu što sugerira da svećenik istovremeno ne može biti i otac svom djetetu. "Ako želi otići, to je pošteno, slobodno neka ode, ali prema kanonskom zakonu i zdravom razumu ne mora otići", zaključio je. Keže kako je upravo društvo razlog zašto svećenici ne pričaju o tome, a žene još manje.

"Mogu dati osobni primjer. Moj otac, rekla mi je majka, govorio je: 'Ako saznaju za mog sina, pokopali bi me'. Bio je prestravljen od crkve i na kraju je umro. Da se saznalo morao bi napustiti svećenstvo. Zato se stvorila ta tajnovitost, ili nezaposlenost ili šuti o djetetu. Rekao bih da niti jednu od te dvije opcije ne treba poticati. Ja sam odrastao s ocem koji je bio svećenik, meni je bilo važno jedino do to da me voli i da mu je stalo do mene. Ništa u njegovoj službi na dnevnoj razini nije bilo otežano ili uništeno zbog mene. Majka mi je rekla da je bilo upravo suprotno. Bio je još bolji svećenik, imao je sina koji ga voli. Situacija da svećenik koji je i otac mora napustiti službu je potpuna besmislica, laž, izmišljotina", emotivno reagira na ovo pitanje Vincent.

Privatna arhiva

Također iako je kazao da je njegov pokojni otac bio prestravljen od reakcije irske crkve, naglašava da su se stvari u posljednjih 20 - 30 godina promijenile. "Hvala Bogu danas su irski biskupi pioniri sigurnosti, moram to reći jer ne želim o irskoj crkvi govoriti u lošem svjetlu, jako su napredovali, ali prije situacija je bila drugačija", kazao je Doyle.

Ono čime je Vincent posebno zadovoljan nakon mnoštva nedavnih sastanaka u Vatikanu s visokim crkvenim dužnosnicima je i protokol koji je ustanovio Institute of Consecrated Life (Zavod a posvećeni život) u slučaju da on kao ravnatelj Coping Internationala doživi od voditelja vjerskih redova u svim zemljama svijeta.

To znači da će i djeca hrvatskih svećenika, koja žive u Hrvatskoj i inozemstvu, imati pomoć Vatikana ako im je potrebna, kazao je Doyle

"Na primjer, vi mi se obratite i kažete da živite u Hrvatskoj i da ste kćer svećenika, koji pripada recimo redu jezuita. Ja bih, uz vašu dozvolu, otišao jezuitima u Hrvatskoj. Reći ću im da svećenik iz njihovog reda ima dijete koje je ili sada odraslo, ili sam razgovarao s majkom... što god. Pogledat ćemo taj slučaj, događaje koji su se dogodili. Ako odgovor koji od njih dobijem nije u skladu sa smjernicama, ili ako je negativno i zanemaruje dobrobit djeteta, onda mogu otići u ured u Vatikanu. Tamo ću im iznijeti slučaj da je taj red jezuita reagirao totalno neprimjereno. Zatim će Vatikan kontaktirati red i reći im da se odgovorno ponesu, to se zove načelo supsidijarnosti", objasnio je Doyle.

Na kraju je htio istaknuti da za sve što radi zajedno sa svojom organizacijom ima punu potporu svete stolice i njegovih najbližih savjetnika. Svi s kojima je razgovarao složili su se da se fenomen djece svećenika ubuduće treba tretirati od slučaja do slučaja. "Pitanje svećenićke djece ne može se zaustaviti, jer to je rezultat vrlo prirodne, heteroseksualne stvarnosti. Crkva zna da se to ne može zaustaviti zato su to ignorirali", zaključio je Vincent Doyle.

Vatikan

Coping International

Vincent Doyle

djeca svećenika

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter