Ubojica u obitelji

Već pola stoljeća živi u sjeni zločina svog brata, koji je ubio Kennedyja, ali se nada da će ga na kraju ipak zagrliti na slobodi


100posto
08.10.2019.16:00
Već pola stoljeća živi u sjeni zločina svog brata, koji je ubio Kennedyja, ali se nada da će ga na kraju ipak zagrliti na slobodi
Profimedia

100posto
08.10.2019.16:00

Čovjek kojeg je obilježio zločin njegova brata i danas, nakon 50 godina, pati zbog tog zlodjela. Tijekom predsjedničke kampanje Roberta F. Kennedyja, Sirhan Bishara Sirhan, izašao je iz svoje kuće i odvezao se do hotela Ambassador u Los Angelesu. Oko ponoć i 15 minuta pucao je u glavu senatora Kennedyja iz 22-kalibarskog revolvera marke Iver-Johnson.

Kennedy je preminuo idući dan, a Sirhan je isprva osuđen na smrtnu kaznu, no ona je 1972. preinačena u kaznu doživotne robije. Atentat se dogodio 5. lipnja 1968., Sirhan je još uvijek u zatvoru, a njegova obitelj već 50 godina živi sa stigmom.

Tri godine mlađi brat Munir, posvetio je život brizi za ostale članove obitelji. Brinuo je o bolesnom bratu Adelu koji je 2001. nakon dugogodišnje borbe s rakom umro. Četiri godine nakon njega umrla im je majka, također nakon duge bolesti zbog koje je ostala slijepa.

U njihovoj obiteljskoj kući i danas sve izgleda kao da je vrijeme stalo 1968. Munir čuva fotografiju koja prikazuje petoricu braće, sestru i roditelje. I on je slijep na jedno oko zbog čega živi u polumraku i nosi tamne naočale. Živi sam, bez supruge, bez karijere, pod bremenom bratovog atentata. On s ei dalje nada da će mu se stariji brat vratiti kući, iako mu je već 15 puta odbijen zahtjev za ranijim izlaskom iz zatvora. "Samo ga želim zagrliti i poželjeti mu dobrodošlicu", iskren je Munir.

Profimedia

Njihova obitelj je iz Jeruzalema, pripadaju skupini kršćanskih Arapa. Sirhan je prije preseljenja u SAD pohađao luteransku školu. Obitelj Sirhan je 1948. napustila svoj dom u Palestini, za vrijeme arapsko-izraelskog rata. Iako su dobili državljanstvo u Jordanu, nadali su se odlasku u Ameriku. Zahvaljujući UN-ovoj pomoći izbjeglicama odlazak u SAD odjednom je postao ostvariv san.

Seoba obitelji nije dobro sjela svima

"Sirhan nije htio ići. Pobjegao je dok smo se pakirali, nakon nekoliko sati smo ga pronašli", prisjeća se Munir priprema za putovanje brodom do New Yorka. Tamo je obitelj i stigla 1956. Završili su u Pasadeni.

"Bio je to novi raj, u usporedbi s Palestinom", prisjeća se Munir. No, nije im bilo lako. "Ljudi su mislili da sam iz Meksika, pričali bi mi na španjolskom. Često sam se i tukao pokušavajući objasniti da nisam Meksikanac", kazao je. U godinu dana obitelj se preselila u Kaliforniju.

Ukratko nakon tog preseljenja, otac koji se nikako nije mogao prilagoditi životu u SAD-u, ostavio je obitelj i sam se vratio u Jordan. Otac je izgubio svaki kontakt s obitelji i umro je krajem osamdesetih. Iako se pričalo da je otac tukao djecu, Munir kaže da to nikad nije doživio.

Profimedia

Dvoje najstarije braće preuzelo je ulogu roditelja, radili su puno i uspjeli kupiti kuću. Polako su prihvaćali američki način života, u obitelji su imali i 'povećanje' u vidu dva psa, mačke i hrčka. Živjeli su kao tipična obitelj, redovito su odlazili u prezbiterijansku crkvu. Djeca su pohađala školu koja im je bila u blizini. Munir je odustao od školovanja nakon šestog razreda.

"Oči su mi bile slabe, nisam mogao vidjeti ploču. Mislio sam kako ću mnogo više naučiti izvan školskog sustava", kazao je Munir.Sirhan je volio čitati i sate je provodio ispod drveta limuna koje im i dalje stoji u vrtu. Braća su raznosila novine po susjedstvu, dostavljali su za lokalnu prodavaonicu hranu i lijekove. Munir, iako je voljeo glazbu, nikada se nije bavio njome. Zaposlio se kao skladištar u lokalnoj radnji. Sjeća se kako mu šef nije mogao izgovoriti ime pa mu je rekao - zovite me Joe. Tako je i bilo.

Kako je bratu nabavio fatalni revorver

Upravo zbog zaposlenja u toj trgovini Munir je uspio nabaviti revolver, isti onaj kojim će njegov brat ubiti Kennedyja. "Početkom 1968. Sirhan me pitao mogu li mu nabaviti pištolj. Rekao sam da ću pitati i da mogu", prisjeća se. Jedan od njegovih kolega imao je prijatelja koji je prodavao pištolj. Ubrzo su se našli i dogovorili cijenu. I danas kad se tog prisjeti Munir će reći kako je Sirhan dobio pištolj preko njega. Svih ovih godina zbog toga je osjećao krivicu i bilo mu je loše, piše Washington post.

Munir je pokušao brata odgovoriti od kupovine pištolja. "Mislim da mu nisam pomogao u kupovini, da ga nisam spojio s kolegom, stvari bi bile mnogo drugačije. Tada sam to mislio, pokušao sam vidjeti jesam li ja omogućio da se to dogodi", kazao je.

Profimedia

Tog dana probudio ga je brat Adel, koji je svirao u arapskom klubu u Hollywoodu. "Rekao mi je da je Kennedy ubijen, a kako sam bio još pospan, ponovno sam zaspao nakon kratkog šoka".

Kasnije je na televiziji vidio sliku svog brata. "Ako netko zna identitet ovog čovjeka, javite policiji", kazao je voditelj. Isprva nije mogao vjerovati, pričekao da je se slika ponovno pojavi. "Tad sam bio siguran da je to moj brat. Potrčao sam prema šefu poslovnice, putem prosuo kavu, zamolio sam da mi posudi automobil da odem doma. Rekao sam mu: 'Mislim da je moj brat ubio Kennedyja!'", ispričao je kako je izgledao taj dan.

Kad se vratio kući i pričao što je saznao bratu, sav je drhtao. Zapravo, mislio je da je došlo do zabune, Sirhanu se to i ranije znalo događati. Nekoliko godina ranije kažnjen je zbog stopiranja, kako nije znao da se treba javiti na sud, dobio je nalog.

Obitelj po pritiskom krivnje

Munir i Adel otišli su u policijsku stanicu u nadi kako će razriješiti još jednu zabunu. No, nije bilo tako. Ono što je njihov brat učinio malo iza ponoći u hotelu Ambassador bilo je dokumentirano.

Mjesec dana prije atentata Sirhan je u bilježnicu napisao 'R.F.K. mora umrijeti'. Tijekom suđenja izjavio je da se uopće ne sjeća kako je 4. lipnja otišao u hotel s pištoljem napunjenim s osam metaka. Popio je četiri koktela.

Profimedia

Nakon što je Kennedy završio govor u hotelu, malo nakon ponoći pratili su ga obožavatelji i neslužbeni tjelohranitelji. U to vrijeme kandidate nije pratila ni policija, ni tajna služba.

Sirhan se lako približio Kennedyju i počeo pucati, njegova žrtva ubrzo je pala. Pogodio je još šestero ljudi, s osam metaka. Sirhana je ubrzo policija uhvatila, prst mu je još bio na okidaču. Do danas se drži priče da se ničega ne sjeća.

Bio je sitan, volio je konje, radio je u staji i trenirao za džokeja. Svi su se pitali što ga je potaklo na ubojstvo Kennedyja. Jedna od teorija je da ga je mrzio jer je Kennedy podržavao Izrael u ratu 1967.

Nakon ubojstva na obitelj izgubila se u lavini."Sjećam se da je majka govorila, bog nek je blagoslovi, da je to možda njezina krivnja. Adel je mislio da nije radio po noći, bio bi kod kuće, gdje je tad trebao biti... To se jako dugo događalo. Nismo mogli vjerovati. nije Sirhan to napravio. To nije uopće bio on, to je bilo toliko strano za njega. Bilo je strano za sve nas. Nitko nije bio politički nastrojen. Da mi je netko rekao da će netko od moje braće, pogotovo Sirhan, učiniti tkao nešto, kazao bih da leže", prisjeća se Munir.

Nitko se nije osvećivao obitelji

Komunikacija sa Sirhanom nakon uhićenja, nije bila lagana. Munir i majka posjetili su ga nakon razgovora s FBI-em, policijom iz LA-a i Pasadene. U njihovom prvom susretu majka ga je pitala što se dogodilo? "On je rekao: 'Ne sjećam se. Ne znam'".

Profimedia

Ljudi diljem zemlje bili su u šoku nakon atentata i ubojstva još jednog istaknutog Kennedyja, a ljudi iz Munirovog susjedstva imali su posebno iskustvo. "Kada se to tek dogodilo, morali su blokirati cijelu ulicu. Tu je sve bilo puno ljudi. Policija je tu bila prvih šest mjeseci, 24 sata na dan su nas čuvali. Brinuli su se da nam nitko ne naškodi. mislim da nije bilo potrebe za time. Svi su pokušavali biti od što veće pomoći. Naša susjeda Olive, Sirhan se nekada igrao s njom. Rekla je: 'Ako išta mogu učiniti, molim vas recite mi', isto kao i ostali susjedi", kazao je Munir.

Munir živi sam, ali njegov život nije u potpunoj samoći. Novi susjedi, koji su se uselili u kuću gdje je nekada živjela pokojna Olive svjedoče kako Munir zna sve ljude iz susjedstva. Odlazi na lokalne zabave, obožava ćaskati, a njegov 'brlog' koji je napravio od obiteljske kuće dio je procesa izlaska iz tame.

Munir kaže da nikada nije doživio negativnosti zbog svog prezimena. Niti fizički niti verbalno. Kako ni u ranijim danima, tako ni kasnije. nikad nije izgradio neku karijeru, kaže nije takav tip. Ali znao je raditi poslove gdje bi imao isprintano ime na majici, ali nitko nikad nije pokazao neki animozitet prema njima.

Profimedia

ubojstvo

atentat

Robert Kennedy

Sirhan Sirhan

newsletter

Prijavite se na Newsletter