Moje iskustvo staža u UN-u

Upoznala sam predivne ljude, kolega mi je prijateljevalo s Beatlesima, ali Švicarska je skupa k'o vrag i ne baš otvorena prema Hrvatima


Robin Mikulić
04.06.2018.17:00
Upoznala sam predivne ljude, kolega mi je prijateljevalo s Beatlesima, ali Švicarska je skupa k'o vrag i ne baš otvorena prema Hrvatima
privatni album

sažeto

Oduvijek sam se htjela baviti međunarodnim pravom, a zahvaljujući stažu u UN-u uspjela sam se probiti i nikad nisam požalila što sam otišla iz Hrvatske


Robin Mikulić
04.06.2018.17:00

Zovem se Lea Blažević, rođena sam Varaždinka i studirala sam na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Kad je trebalo na zadnjoj godini izabrati modul studija, tj. područje prava koje nas najviše interesira, ja sam odlučila da je ono čime se želim baviti Europsko i međunarodno javno pravo. Oduvijek me privlačila ideja studiranja u drugoj zemlji, čak sam i razmišljala da cijeli studij upišem negdje vani, ali ipak je prevagnula odluka da ostanem ovdje.

Savršena prilika pružila mi se u obliku Erasmusa. Otišla sam na studentsku razmjenu u Francusku i rekla bih da se tu zapečatila moja ideja o nastavku karijere na međunarodnoj razini. A sama ideja o stažiranju u Ujedinjenim narodima je bilo nešto o čemu svaki student prava koji se opredijeli za međunarodno javno pravo sanja. Ja nisam bila iznimka. Odlučila sam probati, zašto ne?

Prijavila sam se za stažiranje u Međunarodnoj Telekomunikacijskoj Uniji, to je samo jedna od mnogobrojnih specijaliziranih agencija UN-a u Ženevi. Nakon dugotrajnog istraživanja i traženja odgovarajuće pozicije ova mi se činila najzanimljivijom. Doduše, to nije bila jedina pozicija na koju sam se prijavila, ali upravo sam tu poziciju na kraju dobila.

Dokumentaciju sam skupila bez problema

Od mene se prilikom prijave tražilo da imam završeno najmanje 3 godine studija prava, položen predmet Međunarodno pravo, tečan engleski u govoru i pismu te radno znanje francuskog. Svi dodatni jezici računali su se kao plus, jednako kao i bilo kakvo volontiranje ili međunarodno iskustvo. Nakon što sam ispunila online prijavu, pozvali su me na intervju koji je bio na engleskom s troje budućih kolega i budućom mentoricom. Nedugo nakon toga ponudili su mi stažiranje.

Što se tiče prikupljana dokumentacije, zapravo bilo je lakše nego sam očekivala. Sve potrebne dokumente sam dobila na ili fakultetu, recimo prijepis položenih predmeta na engleskom, ili u matičnom uredu (potvrdu o državljanstvu). Neću sad lagati da se nisam natrčala naokolo kako bih skupila svu potrebnu dokumentaciju, ali u principu nisu zahtijevali ništa što nije bilo moguće pribaviti. Zapravo, najduži period je bio između online prijave i poziva na razgovor. Nakon intervjua ubrzo su mi se javili s ponudom za stažiranje i datumom početka. Sve ukupno je trajalo oko 3 mj. 

Život u Švicarskoj ni po čemu se ne razlikuje od života ovdje

Kad je riječ o samim pripremama za život u Švicarskoj, puno mi je pomoglo prijašnje iskustvo samostalnog života u stranoj zemlji (iz razdoblja Erasmusa) tako da sam manje-više znala što mogu očekivati. Međutim, bila sam u Švicarskoj već i prije ponude za stažiranje, što kao turist ili u posjeti rodbini i prijateljima, tako da sam znala kako život u Švicarskoj izgleda. Ako pričamo o svakodnevnom životu, ne bih rekla da se razlikuje puno od onog u bilo kojem gradu u Hrvatskoj.

Moj prvi radni dan zapravo i nije bio radni. Prvo sam upoznala kolegicu s kojom sam dijelila ured za cijelo vrijeme stažiranja, ona je bila jako ljubazna te me odmah upoznala sa svima iz odjela u kojem sam radila. Nakon toga dobila sam “tour” po cijeloj zgradi ITU-a, od menze do muzeja i sobe za vježbanje. Prvi dan sam obavila I administrativni dio cijele priče, kao npr. izrada propusnice bez koje se ne može u samu zgradu ITU-a I slično.

Ja sam bila dio tima koji je bio zadužen za promociju ženskih prava i spolne ravnopravnosti kroz komunikacijske tehnologije. Tako da je moj posao zapravo obuhvaćao puno različitih stvari. Organizirali smo, recimo, različite radionice u Ženevi sa sudionicima iz cijelog svijeta, pokrivali konferencije koje su se održavale u Ženevi, organizirali veliki event na kojem su bili nagrađeni najbolji start up projekti na području spolne ravnopravnosti i telekomunikacijskih tehnologija...

Na poslu nisam imala baš nikakvih problema

Znam da će zvučati nemoguće, ali problema na poslu nisam imala ama baš nikakvih. Naravno, vjerujem da se radilo i o činjenici da nisam tamo bila zaposlena za stalno, nego samo na određeno relativno kratko vrijeme, ali što se tiče mojeg iskustva, bilo je besprijekorno. Za vrijeme dok sam radila baš i nije bilo previše slobodnog vremena tako da su i tu problemi bili svedeni na minimum. Radilo se od 9 do 18. Međutim, budući da mi je od posla do doma svaki dan trebalo oko sat vremena u jednom smjeru, a često se znalo ostajati i duže na poslu, stvarno nisam imala slobodnog vremena, osim za vikend.

Najbolje iskustvo sa stažiranja mi je definitivno bilo što sam upoznala različite ljude iz svih dijelova svijeta. Međunarodno okruženje u pravom smislu te riječi. Jedan od kolega je bio stariji gospodin iz Indije koji je u mladim danima radio i družio se s  Beatlesima!Moja mentorica je bila prekrasna žena iz Australije koja je u UN-u završila sasvim slučajno - U Europu ju je dovela ljubav. Kolegica iz ureda Britanka, ona plavuša s naslovne fotke, još mi je i dan-danas jako dobra prijateljica. Šef odjela bio je Irac. On je, recimo, prije UN-a radio za Crveni križ te je živio u Zagrebu čitave tri godine i to za vrijeme rata.

Svaka osoba koju sam srela u UN-u imala je zanimljive priče, nevjerojatno iskustvo iza sebe, a iznad svega uvijek su bili spremni pomoći, objasniti i pokazati meni - malom pripravniku - štogod nisam znala. Prihvatili su me od prvog dana kao da sam tamo oduvijek i iako nisam imala baš nikakvo iskustvo, tretirali su me kao njima jednaku.

Obišla sam čitavu srednju Europu, ali košta boga oca

Jedna od najboljih stvari života u Ženevi je da je grad dovoljno mali da svugdje možeš biciklom, a opet ne prevelik da moraš sate provesti u prometu. Odlična geografska pozicija u srcu Europe, na granici s Francuskom, koja ti dopušta da istražuješ i okolne zemlje. Blizina Alpi, tako da ukoliko si planinar entuzijast kao ja, možeš svaki vikend istraživati nevjerojatne planinarske krajolike. Ženeva je općenito bogat grad koji u kulturna događanja ulaže ogroman novac tako da čovjeku doista nikad nije dosadno. Izložbe, predstave, festivali, koncerti, ma što god poželiš.

Budući da je i dom mnogobrojnim međunarodnim organizacijama populacija je izrazito multikulturna i raznolika. Ponosna sam da mogu reći da danas moji prijatelji dolaze iz svih kutaka svijeta. Malo manje ljepša strana je da je sve izrazito skupo. Ženeva je jedan od najskupljih gradova na svijetu. Također, velik je problem manjak stanova koji uzrokuje konstantnu potragu za “boljim” ili barem jeftinijim smještajem. Osim toga, Švicarska je prilično restriktivna u pristupu tržištu rad, tako da za nas Hrvate baš i nije lako s traženjem posla.

No, bez obzira na sve ovo, odluku o odlasku na stažiranjenisam ni u jednom trenutku požalila. Nakon što je stažiranje završilo, vratila sam se u Zagreb završiti fakultet, a zahvaljujući tom iskustvu te ljudima koje sam upoznala, pružila mi se prilika da se nakon završetka fakulteta vratim u Ženevu. Sada, evo, već dvije godine živim u Ženevi i trenutno se ne planiram  vratiti u Hrvatsku. Moja želja je i dalje raditi u međunarodnom i multikulturnom okruženju, a u Hrvatskoj za tako nešto na žalost baš i nema puno mogućnosti. Barem u području kojim se ja bavim.

UN

staž

Lea Blažević

međunarodno pravo

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter