SERIJAL LOKALNI ŠERIFI

Tajna Čačićevog uspjeha: 'Jučer bi ga gledali kako helikopterom obilazi novu trasu autoceste, a već sutra bi u selu popio gemišt i domaćicama pohvalio štrukle'


Daniel Radman
30.03.2019.11:00
Tajna Čačićevog uspjeha: 'Jučer bi ga gledali kako helikopterom obilazi novu trasu autoceste, a već sutra bi u selu popio gemišt i domaćicama pohvalio štrukle'
Foto: Zeljko Hajdinjak / Cropix

sažeto

'Ljudi su svjesni koliko je u Hrvatskoj važno imati nekoga u Zagrebu. Čačić je ponudio sebe, a prethodno izgradio stranačku infrastrukturu'


Daniel Radman
30.03.2019.11:00

Od 2000. godine, kada je na parlamentarnim izborima kao predsjednik HNS-a ostvario svoju prvu značajnu političku pobjedu, Radimir Čačić se uspinje i pada kao malo koji političar. Čim ga se otpiše, on se vrati još jači, a iako će u svibnju napuniti 70 godina, mnogi u bliskoj budućnosti vide i njegov treći uspon u vladu, pogotovo ako će biti potrebno stvaranje velikog bloka protiv 'populista'.

Trenutno je Čačić na svom 'rezervnom položaju', onom varaždinskog župana. Kod njega je od te 2000. godine priča jasna; kad bi lijeva opcija dobila parlamentarne izbore, Čačić bi postao ministar. S padom Vlade, dakako, pao bi i on. No, potom bi opet 'uzjašio' lokalnu vlast, župan je prvi put postao 2005. nakon što je Ivica Račan izgubio izbore od Ive Sanadera, a preklani je izborio i svoj drugi mandat, nakon što je izbačen iz HNS-a, a kad je Andrej Plenković izbacio iz sedla Zorana Milanovića.

Kao kralj Aleksandar

Foto: Neja Markicevic / CROPIX

Doduše, sad su mu okolnosti bile još nepovoljnije, u odnosu na 2005. nije ministarsku fotelju direktno zamijenio županovom, već je i odsjedio godinu u zatvoru nakon što je zbog njegovog nehaja za volanom na mađarskoj autocesti stradalo dvoje ljudi... No, njegovim Varaždincima to nije smetalo previše. Kako je to moguće, otkriva nam glavni urednik popularnog portala evarazdin.hr Alen Matušin.

'Zahvaljujući plakatu na kojemu gazi blato ulazeći u najsiromašniju gradsku četvrt, Milan Bandić već je ušao u literaturu kao netko tko je promijenio komunikacijsku paradigmu političara u Hrvatskoj. Široj javnosti manje je međutim poznato, kako je na sličan način Radimir Čačić u Varaždinskoj županiji gradio HNS, što je posebno došlo do izražaja 2000-ih kada je postao ministar: jučer bi ga gledali kako helikopterom obilazi novu trasu autoceste, a već sutra bi u njihovom u selu, gdje se posljednje pamti prolazak kralja Aleksandra, održao dvosatnu tribinu, popio gemišt i domaćicama pohvalio štrukle. 'Što treba napraviti, most? Koliko je taj most dug? Pa tko je taj koji koči izgradnju, da ga ja vidim?!', sebi bi svojstveno zagrmio. Dakle, unatoč dojmu koji možda ostavlja putem televizije, njegova komunikacija na terenu se ustvari doživljava vrlo neposrednom', otkriva nam Matušin.

Tu popularnost u svom kraju potvrđuje nam i Čačićev dugogodišnji stranački kolega, poslije s Dragutinom Lesarom i laburistima i politički rival Antun Kapraljević. S Čačićem je 1990. osnivao HNS, a 2008. bio mu je protukandidat na unutarstranačkim izborima. Čačić je tada premoćno pobijedio, što mu je bio drugi dolazak na mjesto predsjednika stranke.

'Ni u jednom trenutka nisam sumnjao da neće proći za župana. Kad sam se kandidirao za predsjednika stranke - bilo je to još razdoblje kad su Čačić i Vesna Pusić bili u dobrim odnosima i kad je ona njemu predavala HNS kao da smo bili nasljedna monarhija - bio sam u obilasku Hrvatske u okviru kampanje, a dobro pamtim ono što me je dočekalo u Varaždinu. Koliko se ljudi okupilo, koliku je imao podršku... Nije se to otopilo, niti je to bilo zbog HNS-a. Dapače, u dobrom dijelu mu je smetalo narodnjaštvo, zato smo se mi i pobunili kad se HNS zavukao u liberalne vode, nije to bila više stranka u koju smo nekad ušli', prisjeća se Kapraljević, bivši saborski zastupnik koji danas kao umirovljenik s odmakom prati politička zbivanja.

Da nije bilo njega, Račan ne bi gradio autoceste

Miro Arbutina/CROPIX

No, vratimo se malo u onu 2000., kada je Čačić ostvario prvu veliku političku pobjedu. Čačića svi ipak pamtimo kao ministra javnih radova, obnove i graditeljstva u doba kad je krenula izgradnja autoceste, a za Kapraljevića nije ni najmanje sporno da je upravo današnji varaždinski župan najzaslužniji za to.

'Smatram da je baš ta njegova drskost, neki bi to nazvali i bezobrazlukom, doprinijela tome da se projekt realizira. Svi mi znamo da je Račan bio poznat kao 'odlučno možda' i uvjeren sam da ne bi bilo ništa napravljeno da nije bilo Čačića', kaže Kapraljević.

Ipak, koliko mu je ta drskost pomogla, toliko mu je znala i odmoći u političkoj karijeri. No, Kapraljević ipak smatra da su mu najveće greške bile kadrovska politika ('previše se okruživao – a to je obilježje kadrovske politike svih velikih stranaka - onima koji su spremni saviti kičmu, uvijek viknut 'da, da, da' i nikad se ne protiviti) te 'kolektivna odgovornost' koju ima svaki član Račanove vlade iz 2000. godine.

'Ta vlada je dobila izbore s jednom jednom rečenicom: 'Zatvorit ćemo sve one koji su u pretvorbi i privatizaciji opljačkali hrvatske građane'. Sudjelovao je u toj vladi i nisu napravili ništa. Znam, on bi rekao da nije imao veze s time jer nije bio premijer, ali moje mišljenje je da svi koji su tada sudjelovali u vlasti imaju svoju odgovornost.'

Bitno je imati nekog u Zagrebu

Foto: Davor Pongracic / CROPIX

Vratimo se malo na lokalne prilike. Činjenica je da je Čačiću funkcija varaždinskog župana tek rezervna pozicija, no Varaždinci mu to ni najmanje ne zamjeraju. Kolega Matušin nam je lijepo pojasnio – lokalno stanovništvo više smeta kad im se na parlamentarnim izborima nude 'tuđi ljudi', nego kad im se na lokalnim izborima ponudi netko tko jednim okom gleda prema Zagrebu.

'Na državnoj vlasti u Hrvatskoj uglavnom je HDZ, a nositelj HDZ-ove liste u III. izbornoj jedinici sve do posljednjih izbora nikada nije bio netko domaći, čak ni 1990-ih tada neosporno popularni Anđelko Herjavec kao predsjednik NK Varteksa, nego umjesto njega Franjo Gregurić. Nakon Sanaderove ostavke i svega što je uslijedilo stoga je još je lakše bilo nametnuti politički diskurs 'vertikale vlasti', što je uostalom – posljedica centralizirane države, te nešto čime se danas koristi i lokalni HDZ. Ljudi su svjesni koliko je u Hrvatskoj važno imati 'nekoga u Zagrebu'. Čačić je ponudio sebe, a prethodno izgradio stranačku infrastrukturu', otkriva nam Matušin.

Kad se podvuče crta, uspjeh Čačića kao uvjerljivo najuspješnijeg političara s varaždinskog područja svodi se na dvije komponente: komunikaciju na terenu i projekte koje je ne dozvoljava da se otrgnu zaboravu, čak i kad za sobom vuku i kontroverzu.

'Za opstanak u politici dug 30 godina personality i komunikacijske vještine nisu dovoljni. Primjer. Dugih deset godina, donedavno, glavna županijska tema iz različitih razloga bili su JPP projekti, odnosno izgradnja škola i dvorana prema modelu javno-privatnog parnerstva. Fenomenološki gledano, netko je dakle bio u stanju nametnuti temu koja egzistira jedno cijelo desetljeće, što znači – na isto razdoblje oteti se i zaboravu birača. Što je tema kontroverznija, kao što je ova bila – tim više! Dakle, tajna Čačićeva opstanka i uspjeha, uz konstantnu brigu za stranačku infrastrukturu, su i određena konkretna znanja na koja se može osloniti u sklonim mu i nesklonim vremenima, te biti koliko je moguće neovisan o preraspodjeli kojom u danoj situaciji netko drugi upravlja', reći će Matušin i istaknuti možda i ključni detalj:

'U situaciji kada mu karte idu u prilog, uvijek se dosada pokazalo da je zaigrao na korak više sve do zadnjeg aduta.'

Lokalni šerifi

Varaždin

župan

Radimir Čačić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter