Stručnjak za DDD otkriva

'Sve je bilo krcato žoharima, od peći, ladica do telefona, svuda su plazili. No, najveća opasnost nam dolazi s turistima'


Valerija Bebek
19.11.2019.16:00
'Sve je bilo krcato žoharima, od peći, ladica do telefona, svuda su plazili. No, najveća opasnost nam dolazi s turistima'
Cropix / Grgat

sažeto

U razgovoru za 100posto stručnjak za dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije opisao je stanje na terenu i koje su kritične pojave u našim gradovima i selima


Valerija Bebek
19.11.2019.16:00

To što postajemo sve prepoznatljivija turistička zemlja u svijetu, a ne samo u Europi, ima svojih velikih prednosti, ali i mana. Divno je vidjeti turiste u našim morskim i kontinentalnim gradovima tijekom cijele godine. Mladi back-packeri, šareni hosteli, street-food ušarenili su naše ulice i stvorili dojam da pripadamo pravim, pravcatim europskim city-beak, summer-party destinacijama. Ali, postoji i onaj ali, vreba iz najmanjih pukotina, nikad ga se ne biste sjetili. Vi njega ne, ali on vas da.

'Zbog porasta broja turista raste pojava stjenica. Postat će sve veći problem'

"Ondje su gdje mislite da ni žilet ne možete provući, kreveti, oni spojevi, tu su, između parketa, ispod lajsni, šupljine oko prozora, vrata, u ormarima, među spojevima te drvenarije, u madracima. Nema gdje ih nema...", opisao je Milan Babić direktor tvrtke specijalizirane za sanitarnu zaštitu, odnosno mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije. Ono što je opisao kao najveći rastući problem su - stjenice. Babićeva tvrtka Bio-san posluje od 1992., a prije toga je njezin direktor bio čak 17 godina u sanitarnoj inspekciji. U razgovoru za 100posto opisao je stanje na terenu i koje su kritične pojave u našim gradovima i selima.

"U porastu je pojava stjenica i one će biti sve veći problem. To se događa zbog sve većeg broja turista, mlađih, starijih, nije bitno. Oni dolaze iz raznih dijelova svijeta, raznih okolina, boljih ili lošijih, odnosno higijenski svakakvih. Ili dolaze od tamo ili su putovali na takva mjesta, u svojoj prtljazi, ruksacima prenose stjenice", nastavlja dalje ovaj stručnjak. Opisuje i ono što sami vidimo, grad nam je prepun hostela, s mladim turistima, recimo neki back-packeri, koji obožavaju putovati po cijelom svijetu.

Tomislav Krišto / Cropix

"Recimo dođe u hostel, odloži svoje stvari, stjenica izađe, počne svoj razvoj. Relativno se brzo širi. Zato je bitan onaj preventivan dio, pogotovo takvih objekata. Bitno je da su ljudi svjesni, da to nije kazna, ako trebaju u svom objektu napraviti tako nešto. Često šute, zbog straha, onda to uzme maha i tada objekt možda neće raditi i mjesec dana, dok se situacija ne sredi. To se ne može srediti s jednom akcijom", objasnio je Babić.

Kaže da je njegova tvrtka imala već nekoliko intervencija i ono što su vidjeli još ga je dodatno uvjerilo koliko je to ozbiljan problem. Ima kolegu, kaže, koji radi isključivo na turističkim bordovima, koji su pak veliki problem na našim obalnim destinacijama. Stjenice je teže suzbiti nego žohare, zato je bitno preventivno djelovati i ne dopustiti da situacija 'bukne'.

Unproforci u ruksaku donijeli 'škorpiončinu'

Sličan scenarij, imao je davnih dana, ali nije bila riječ o stjenicama. "Dobili smo poziv, bio je to osmi kat, jednog jako dobrog objekta. Pronašli smo bove veliku škorpiončinu, crnu. Ispostavilo se da su ga unproforci donijeli u ruksaku", prisjeća se Babić dok prstima pokazuje veličinu životinje koja je bila dobrih 15 centimetara veličine.

Osim stjenica koje dolaze iz dalekih krajeva, imamo mi i naše domaće gamadi koja se svako malo ispostavi kao problem. "Kanalizacije su pune crnih žohara. Po gradu ih ima jako puno. mnogo slučajeva je bilo da njihova populacija bukne i počnu izlaziti na šahtove, ili se digne voda pa oni izađu s njima", ukazao je Babić. dodao je kako ta crna vrsta omraženih insekata voli vlažne i tamne prostore. Kako kanalizacije tkao i podrume. Tu dolazimo do građanstva. Svi oni koji žive u zgradama znaju da se određeni broj puta godišnje njihove zajedničke prostorije tretiraju od strane ugovorene DDD kompanije.

Tomislav Krišto / Cropix

Prevencija prije svega, no problem dolazi kada se spomene novac

"Bitno je provođenje tih zakonskih mjera prevencije. Svaka zgrada ima svog upravitelja i kao što je on dužan osigurati dimnjačara, tako je i dužan osigurati i provođenje ovih mjera, u zajedničkim prostorima. Ima slučajeva, ako se ispostavi da je problem zgrade sa žoharima ili mravima, stanari se dogovore pa iz pričuve plate i tretiranje svih stanova. Ali to je opet na dogovoru među svim stanarima", kazao je Milan Babić. Prevencija je najčešća riječ koja se čula u našem razgovoru, ukazuje to na činjenicu da se čovjek nagledao svačega u slučajevima kada je nije bilo.

Objasnio je da su gradovi i općine dužni po zakonu provoditi mjere deratizacije, što je druga riječ za - trovanje glodavaca. To su kaže, sistemske mjere, koje se svode na dvije akcije godišnje. Osim gradova, svi poslovni objekti, pogotovo oni koji rade s hranom, trebali bi za 'najboljeg prijatelja' imati neku tvrtku koja provodi mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije.

Ta im tvrtka napravi stručni plan, kojeg se zatim zajedno drže. To se svodi na nekoliko akcija godišnje - zavisi od terena, situacije i slično. Sve to, zajedno s dužnosti svih stambenih zgrada, spada u domenu zaštite javnog zdravlja. Kaže nam sugovornik, zakon je sve dobro regulirao, u njemu nema otvorenih pitanja, nije sporno tko bi trebao provoditi mjere ili ne... Problem dolazi kada se spomene novac.

"Neću reći svaki, ali dio korisnika gleda kako da skreše koju akciju. Pitaju se zašto dva ili tri puta godišnje. Pa umjesto svaka tri mjeseca prebace na šest ili sedam. Onda to izgubi smisao. Tu je bitan sanitaran nadzor, odnosno inspekcija", objašnjava naš sugovornik. Kako je on do 1992. radio u gradskoj, zagrebačkoj inspekciji, ima dobar uvid kako je to nekada izgledalo, a kako je danas. Uglavnom - danas radi premalo ljudi, koji ne mogu stići u sve objekte jako često.

"Ako netko zna da mu inspekcija neće doći godinu dana, neće to raditi. To onda gubi smisao. Prije su ljudi sami zvali i pitali kada će doći", usporedio je Babić. Napominje opet da postoje savjesni vlasnici, a i oni kojima se da objasniti, ako redovito tretiraju ulaze i u zonu - garancije. Ako bi se i pojavio neki neželjeni gost između dvije akcije, tvrtka koja vam vrši DDD trebala bi to riješiti o svom trošku.

Osim zakonski obaveznih akcija ova i slične tvrtke rade i na sanaciji sezonskih problema. Bili bi to stršljenovi, ose i slični insekti koji se znaju ugnijezditi ljudima u i oko životnih prostora. Kaže nam sugovornik to ljudi moraju sami platiti, jer nema šanse da se takve intervencije pokriju iz proračuna. "Trebao bi valjda još jedan proračun za grad Zagreb da bi se to pokrilo", dočarao je.

Tomislav Krišto / Cropix

'Sve je bilo krcato žoharima, od peći, ladica, računala do telefona, svuda su plazili'

Intervencije za stršljenove nisu rijetkost. Ima ih i u gradu i u naseljima i izvan urbanih cjelina. "Naprave gnijezdo na tavanu, u kutijama od roleta, u nekom objektu na dvorištu. To su i ose i stršljeni. Ljudi nazovu često, jer se uglavnom boje ne usude se sami i dobro da je tako. bilo je gnijezda koja su velika i metar s metar, ogromna. To se ukloni. nema tu šprance, jer sve ovisi o situaciji. Nekad je lako dostupno, nekad se zavuku između nečega. Različite metode se koriste od specijalnih sprejeva, metoda toplo, hladno, tlačne prskalice. Što situacija nalaže", opisuje kako izgleda njihova intervencija za rješavanja problema stršljenova (ili osa).

Najveći problemi s kojima su se susretali su bili prilikom preuzimanja objekata koji su bili 'u velikim problemima' i sa žoharima i s miševima, štakorima i slično. Te infestacije bi kroz relativno kratko vrijeme sanirali. "Bilo je slučajeva, to bismo obično došli po pozivu, nikad u redovitim održavanjima, stanje je bilo takvo da je sve bilo krcato žoharima. Od peći, ladica, računala, radija, do telefona. svuda su plazili. Nema gdje ih nema. Bilo je takvih slučajeva i to ne rijetko. I tu onda treba truda", prisjetio se Babić.

Takve najezde žohara nisu nastale preko noći, objašnjava, pa se ni preko noći ne mogu riješiti. "To vam budu oni sitni, pa tko ih šljivi, ne znaš je li žohar ili mrav. Kad narastu se sakriju, svaka ženka proizvede oko 50 jajašaca, pa one legu, druge, treće. Onda ga odjednom vidite usred bijelog dana na kuhinjskom elementu. E onda je već sve 'pofilano', kako mi kažemo, a bili su tu sve vrijeme", opisuje.

'Žohar nikad nije sam'

Kaže se žohar nikad nije sam, nikad nije jedan. Ako slučajno (obično to bude noću) vidite jednog solera, budite sigurni da ga njegova mnogobrojna rodbina i prijatelji čekaju u skrivenim kutovima vašeg prostora.

Gospodin Milan je odgovorio i na onu urbanu legendu da ako zgnječiš jednog žohara to privlači druge. Kaže da to nije istina, "Može biti jedino da oni dođu da ga pojedu. Ta se činjenica koristila u razvoju novih sredstava, tako ako ugine jedan nakon konzumacije recimo gela, i drugi pojedu to sredstvo..."

Za kraj smo ostavili situacije koje brinu svakog vlasnika psa. Često se u Zagrebu i drugim gradovima na livadama i po cestama nalazi nezaštićen otrov, mišomor. Nerijetko od njega nastradaju četveronožni ljubimci. "Ne vjerujem da to ima veze s ijednom ozbiljnom tvrtkom. Ljudi koji rade profesionalno s time u naseljima i izvan naselja da bi postavljali otrov, na takav način. To je opasnost i za ljubimce, i djecu i ljude. Ako se i postavlja negdje vani to mora biti u fiksiranim kutijama, gdje ni pas ni mačka ne mogu doći do toga. Danas se svježi mamci i pripravci mogu kupiti u dućanu i tko i kako hoće to onda postavlja. Što nikako nije dobro", zaključili smo razgovor.

deratizacija

dezinsekcija

Bio-san

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter