bivši diler sasvim iskreno

'Što sam sve naučio iz druženja s dilerima, mafijom i ubojicama? Pušio sam opijum s policajcem u Iranu, a najčudnija droga koju sam probao je ayahuasca, odvela me na rub svemira'


Mia Peretić
21.09.2019.12:00
'Što sam sve naučio iz druženja s dilerima, mafijom i ubojicama? Pušio sam opijum s policajcem u Iranu, a najčudnija droga koju sam probao je ayahuasca, odvela me na rub svemira'
Profimedia

sažeto

Prošao je brazilske favele, smrtonosne ulice Manile, opijumske straćare u Iranu i napisao knjigu o dilerima i ovisnicima diljem svijeta


Mia Peretić
21.09.2019.12:00

Od smrtonosnih ulica Manile, do Brazilskih favela, kolumbijskih farmi kokaina ili opijumskih izbi Irana, bivši diler Niko Vorobyov prošao je sve kako bi upoznao i bolje razumio dilere i ovisnike, odnosno karike u lancu globalne trgovine drogom, a svoja je otkrića pretočio u knjigu.

U svijet droge zakoračio na faksu

Rođen u Rusiji i odrastao u Velikoj Britaniji, u svijet droge zakoračio je još tijekom studija.

"Donio sam neke loše odluke, nisam baš bio okorjeli kriminalac, no ako ste nešto trebali na faksu, ja sam bio tip kojeg ste zvali. Prodavao sam travu, kokain i MDMA - sve što vam treba za dobar izlazak. Na kraju sam završio proboden i opljačkan, a kad sam dovezen u bolnicu, medicinska sestra se iznenadila što nisam u nesvijesti zbog količine krvi koju sam izgubio. Rane nanesene nožem dovele su do oštećenja živaca pa neko vrijeme nisam osjećao ništa. S vremenom sam počeo dilati na kile, imao tri različita dobavljača i tri čovjeka koja su radila za mene", prisjeća se Niko u intervjuu za Vice.

Screenshot / YouTube

U zatvoru dobio ideju za knjigu

Na kraju je ipak završio u zatvoru. Kako kaže, dobro je prošao.

"Dobio sam dvije i pol godine zatvora, no za nekoga od 23 godine tko tamo nikada nije kročio, bio je to šok za moj sustav. Imao sam mnogo vremena da razmislim kako sam se doveo u tu sj****u situaciju i mnogo sam čitao. Uglavnom biografije i knjige o poznatim krijumčarima droge. Knjige "Mr. Nice" Howarda Marksa i "El Narco" Ioana Grilla zainteresirale su me za to što se zaista događa u svijetu droge. Pisao sam i pisma vanjskom svijetu, sve samo da ostanem mentalno zdrav. Kada sam izašao iz zatvora, želio sam negativnu stvar pretvoriti u pozitivnu, a nekoliko ljudi mi je reklo da su s guštom čitali moja pisma. Tada sam pomislio da je dobra ideja da putujem svijetom i napišem knjigu o drogama", otkrio je kako je počeo svoja putovanja.

'Najčudnija droga koju sam probao je ayahuasca, odvela me na rub svemira'

Kako tvrdi, na putovanjima svijetom se nije pretjerano uništavao drogama. Preferirao je sve što ga drži stvarnom svijetu. No, kao najčudniju stvar izdvaja ayahuascu, posebno pripravljen napitak koji u sebi sadrži snažnu psihoaktivnu supstancu DMT. Prave je šamani u Amazoni kako bi ih odvela u duhovni svijet.

"Otišao sam na rub svemira i nazad. To je jedno putovanje koje nikada neću zaboraviti."

Dilere i gangstere nalazio je zahvaljujući svojim kontaktima iz dana kada se bavio prodajom droge. U Meksiku i na Filipinima, te u zemljama u kojima nikada nije bio, trebao je pomoć fixera, odnosno ilegalnog asistenta.

"Znate, nisam se mogao jednostavno pojaviti u kartelom opustošenom meksičkom gradu i pitati ljude gdje su im polja opijuma."

Profimedia

Najviše su ga pogodile ljudske priče i veliko siromaštvo: 'Mislio sam da će me otac koji je zbog droge izgubio oba sina prezirati iz dna duše'

Kada je pričao o iskustvima koja su ga obilježila zavijek, Niko je posebno istaknuo razgovor s jednim ocem koji je zbog droge u istoj noći izgubio oba sina.

"Uzeli su šest puta veću dozu, srce mi je puklo. Niti jedan roditelj ne bi trebao proživjeti tako nešto. I mislili biste da će me takva osoba mrziti iz dna duše. No, zapravo smo bili na istoj strani jer, da su kojim slučajem tablete mogli kupiti u legalno, te znati sastojke i što dobivaju, to se ne bi dogodilo. Ono što me najviše pogodilo jest suočavanje s ekstremnim siromaštvom. Mi nemamo pojma koliko nam je dobro na Zapadu. Upoznao sam jednu obitelj koja se našla usred narko rata na Filipinima. Kada su zatvorili majku, otac nije mogao priskrbiti za čitavu obitelj te je njihovo najmlađe dijete umrlo od gladi."

U Brazilu je upoznao notornu bandu koja upravlja slumom i prisustvovao jednoj uličnoj zabavi koju su organizirali. Opisao ju je kao divlji ulični rave party, samo što više klinaca hoda s teškim naoružanjem. Policajci tim zonama ne mogu ni blizu, no unutar njih je relativno sigurno s obzirom na to da banda ne želi probleme na svom teritoriju.

Profimedia

U Iranu pušio opijum s policijom

Avantura i potraga za pričama o svijetu droge odvela ga je i do Irana koju opisuje kao divnu zemlju za turističko putovanje, a ljude prijateljski nastrojenima. No, iako  nad njima vlada represivni režim u kojem je alkohol zabranjen, opijum je dosta popularan.

"Završio sam pušeći lulu s policijom i to dva puta. Prvi puta s jednim koji nas je pokupio na cesti i povezao nas, a drugi put kada smo sjedili uz rijeku i pušili, pa mi je jedan od muškaraca pokazao svoju sliku u uniformi. I nije bio običan murjak, već basij, jedan od onih koji mlate prosvjednike. To nam pokazuje koliko su duboko droge ukorijenjene u naše društvo, čak i u islamskoj državi."

Profimedia

U Maroku čitava sela žive od proizvodnje hašiša za Amsterdam i Barcelonu

Od ostalih zanimljivih iskustava izdvojio je posjet Maroku i Tadžikistanu. 

"Vidio sam zanimljiv način na koji prave hašiš u Maroku: izrežu biljku i 'izlupaju' je u bubnju kako bi iz nje izvukli pelud. Čitava sela u planinskom masivu Rif za život zarađuju praveći hašiš koji hašišari puše u kafićima Amsterdama i Barcelone. Bio sam i u Tadžikistanu, maloj brdovitoj državi u Aziji kroz koju se heroin iz Afganistana prevozi Rusiju. Vozili smo se uz granicu i preko rijeke ste vidjeli Afganistan. Svako toliko ste mogli vidjeti kako nekog sirotog seljaka s ruksakom punim droge upucaju na suženom planinskom puteljku. No, to su sve sitne ribe. Rekli su mi da afganistanska vojska u svojim avionima prenosi stotine kilograma heroina."

'Korištenje droge u raznim zemljama nema veze sa zakonima, već s kultrom'

Pošto je proputovao velik dio svijeta, Niko je uspio sakupiti dovoljno materijala da napravi određene usporedbe različitih kultura, sličnosti i razlika što se konzumacije i pristupa drogama tiče. Zanimljivo, smatra kako supstance koje ljudi koriste kako bi se drogirali nemaju toliko veze sa zakonom, koliko s kulturom.

"Pušenje opijuma je tradicionalna navika u Iranu, no na alkohol se gleda sa zgražanjem. Naravno, i tamo vole popiti, no opijati su na neki čudan način društveno prihvatljiviji, barem u nekim krugovima. Međutim, u Japanu je prisutna jedna konformistička i kolektivistička kultura koja odbacuje sve ilegalno. No, droga koju tamo koriste je metamfetamin što se savršeno uklapa u njihov brz i radoholičarski stil. Ako radiš smjenu od 12 sati, nećeš se baš iskrasti da popušiš debeli joint. U brazilskim favelama ili četvrtima Sicilije kojima upravlja mafija korištenje droge je vrlo očito, no u zemljama poput Japana to je puno "mutnije" jer su dileri i korisnici društveni izopćenici, a ne oni koji upravljaju. Svijet droge je svugdje, samo ga neke zemlje bolje pometu pod tepih."

'Najgore iskustvo bilo je kada sam se našao licem u lice s filipinskim plaćenim ubojicom'

Opasne situacije preživio je zahvaljujući dobroj pripremi, ali i mnogo sreće, jer ljudi s kojima se susretao spadaju u najopasnije na svijetu.

"Planirao sam unaprijed što sam više mogao, a pokušao sam i osigurati da imam kontakte s ljudima koji me mogu izvući iz gadnih situacija. Najgore iskustvo je bilo kada sam se našao licem u lice s filipinskim plaćenim ubojicom. Bili smo na nekim sumnjivim karaokama u slumovima Manile, a on je sjedio između mene i izlaza. Mahao mi je pištoljem u lice kada sam ga pitao koliko je ljudi ubio."

Profimedia

'Iz svega sam naučio da živimo u vlastitim balončićima, svi se drogiraju, no način na koji se to doživljava ima veze s društvenim i političkim fenomenima, ne s efektima droge kao takve'

Niko Vorobyov na kraju priče smatra da je najvažnija lekcija s njegovih putovanja spoznaja o različitim perspektivama.

"Nekad sam vjerovao da je Duterte masovni ubojica i kreten. I sada to vjerujem, no pošto sam bio u Manili, shvatio sam zašto ga ljudi podržavaju. Čak i da njihovu obitelj ubija banda ubojica na motociklima, oni i dalje misle da radi dobru stvar. To mi je podsjetnik da svi živimo u svojim malim balončićima. Prije sam bio tip koji bi legalizirao sve. Sada sam malo oprezniji.

Sjedeći s gangsterima i ubojicama - ne pravim im isprike - kada pogledate gdje su rođeni, koliko nasilja su vidjeli i doživjeli kao djeca, nije iznenađenje što nisu postali astrofizičari. Isto je s ovisnicima. Ako malu djevojčicu opetovano siluje obiteljski prijatelj, kako ćete joj reći da ne otupljuje bol drogom? Isto je sa mnom. Možda da me klinci u školi nisu tretirali kao čudnog imigranta, ne bi postao diler koji mora nešto dokazati i ne bi si uništio život. No, možda ne bi ni napisao ovu knjigu.

Iako to ne želimo priznati, gotovo svi se drogiraju. Neki piju, neki puše, neki vuku masivne lajne vikendima. Čak je i kofein droga. Odlučili smo da je pušenje jointova loše, no bombice jegera su OK i to više ima veze s društvenim, kulturnim i političkim fenomenima određenog vremena, nego s efektima droge same", zaključuje diler putopisac.

droga

putovanje

knjiga

dileri

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter