sramotne odluke hrvatskih sudova

Što je zajedničko psu Medi, radnicama Kamenskog, obitelji Zec i djevojčici silovanoj u Zadru? Svi su oni žrtve korumpiranog hrvatskog pravosuđa


Mia Mitrović
22.10.2019.19:50
Što je zajedničko psu Medi, radnicama Kamenskog, obitelji Zec i djevojčici silovanoj u Zadru? Svi su oni žrtve korumpiranog hrvatskog pravosuđa
Profimedia

sažeto

O ovoj temi mogle bi se napisati opsežne knjige...


Mia Mitrović
22.10.2019.19:50

Sporna odluka zadarskog suca da osumnjičene za mučan slučaj grupnog silovanja i iživljavanja nad maloljetnicom iz okolice Zadra pusti da se brane sa slobode, po tko zna koji put načela je bolnu temu (ne)funkcionalnosti hrvatskog pravosuđa. Odokativnom metodom procjenjujemo da se ta tema u zadnjih dvadesetak godina u Hrvatskoj načme barem jednom mjesečno bez većih rezultata.

Najnoviji slučaj u Zadru kap je u moru sličnih sudskih odluka koje redovito pune novinske stupce. Građanima se često čini da jedna vrsta zakona vrijedi za bogate, moćne i politički podobne, dok sustav trenira strogoću i represivnost nad najslabijima. Nažalost, primjeri iz svakodnevnog života to ne demantiraju pa se hrvatsko pravosuđe u narodu naziva još i 'krivosuđem', odnosno 'pravosprđem' ili 'sramosuđem'.

Crna kronika 

Kada smo krenuli istraživati materijale za ovaj tekst, shvatili smo da se o ovoj temi mogu napisati opsežne knjige, puno deblje od onih kakve su pisali recimo Tolstoj ili George R. R. Martin.

Zbog toga nismo duboko ulazili u problematiku, ostavit ćemo to stručnjacima i akademicima, već smo pobrojali samo neke, najapsurdnije i najpoznatije dubiozne sudske odluke.

Grad Zadar prekrasan je mediteranski grad s dugačkom i uzbudljivom poviješću koja seže sve do antike. Nažalost, umjesto po ljepoti i kulturnoj baštini, prosječni hrvatski građanin za Zadar najčešće čuje iz stupaca crne kronike. Podsjetimo, početkom godina iz Zadra je stigla vijest o žigosanju djevojčice u jednoj srednjoj šokoli upaljačem. Ravnatelj škole nazvao je to 'dječjom igrom'.

Jure Mišković/Cropix

Ni tjedan dana nakon vijesti o grupnom silovanju, iz Zadra nam stiže vijest o premlaćivanju tamnoputih LGBT-ovaca, a početkom godine, sablažnjivao nas je slučaj Daruvarca. Izgleda da prošlotjedna odluka suca Ivice Markovića, kojom je napravio medvjeđu uslugu kako sebi, tako i žrtvi pa i osumnjičenima, čije se fotografije sada dijele na društvenim mrežama, nije iznimka već pravilo u Zadru.

U ljeto prošle godine sutkinja Općinskog suda u Zadru na uvjetnu zatvorsku kaznu s rokom kušnje od tri godine osudila je pedofila koji je seksualno iskoristio 12-godišnjakinju u jednom mjestu u blizini Zadra. Pedofil će tako u zatvor jedino ako svoj užasan zločin ponovi.   

Kao olakotnu okolnost uzela mu je to što je prethodno nekažnjavan te to što je otac dvoje malodobne djece. Nije uzela u obzir to da je 25-godišnjak malodobnu djevojčicu koja mu je, da stvar bude još mučnija, prva susjeda, zamijetio u parku kako se igra s njegovom malodobnom djecom te joj s lažnog profila na Facebooku poslao zahtjev za prijateljstvom. Nakon nekog vremena dopisivanja, počeli su se tajno sastajati noću. Jedne takve noći, zamolio ju je da ga izmasira, a potom zgrabio i seksualno iskoristio. Slučaj je svojevremeno šokirao javnost, no postepeno smo na njega zaboravili...

Ljudske žrtve hrvatskog pravosuđa

Inače, Zadarska je županija vrlo pobožna sredina u kojoj crkva ima velik utjecaj na društvo. Iako to danas odlučno demantira, Zadarska nadbiskupija šutjela je o optužbama za pedofiliju s kojima se susreo bibinjski svećenik Nedeljko Ivanov. Kada je slučaj izbio u javnost, mediji su kao i uvijek optuženi za senzacionalizam, a (danas pokojni) svećenik nije završio u zatvoru već u staračkom domu gdje se žalio da mu je dosadno. Isti je svećenik 2011. od općine Bibinje primio nagradu za životno djelo.

Cropix/arhiva

No, vratimo se sada hrvatskom pravosuđu koje, očito, voli da mu se prinose ljudske žrtve. Takvu je sudbinu imao jedva punoljetni 19-godišnjak s posebnim potrebama, Kristijan Vukasović koji je umro u splitskom zatvoru Bilicama zbog posljedica zlostavljanja od drugih zatvorenika. Na splitskom sudu, suđeno mu je kao zdravoj i odrasloj osobi.

"Sudac je praktički počinio ubojstvo iz nehaja, on mora biti procesuiran. Svi koji su donosili skandalozne presude moraju odgovarati”, kazao je nedavno čelnik HSS-a, Krešo Beljak.

Svakako najsramotnija epizoda hrvatskog pravosuđa ikad je sudski postupak protiv osumnjičenih za ubojstvo obitelji Zec. Zločin se dogodio usred Zagreba, na Trešnjevci, a počinili su ga članovi Merčepove specijalne jedinice - Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Suzana Živanović. Najprije su ispred kuće u kojoj je stanovao s obitelji likvidirali imućnog mesara srpske nacionalnosti Mihajla Zeca. Ubijen je Hecklerom s prigušivačem pa nitko od susjeda nije ništa čuo. Petoro zločinaca potom su u blizini sljemenskog planinarskog doma Adolfovac bez puno oklijevanja ubili njegovu suprugu Mariju i kći Aleksandru. Njihova tijela zatrpali su smećem. Aleksandra je imala samo 12 godina.

Odbačena priznanja 

Petorka je uhićena nedugo nakon zločina, a na policijskom su ispitivanju priznali zločin i opisali ga u detalje. Na sudu su njihova priznanja odbačena jer su ih dali bez prisutnosti odvjetnika. Neki od egzekutora nakon toga odali su se kriminalu, dok su drugi postali uvaženi patrioti. Siniša Rimac tako je neko vrijeme bio tjelohranitelj Gojka Šuška, a da stvar bude još sramotnija, kasnije je ga je Tuđman nagradio ordenom Nikole Šubića Zrinskog za junački čin u ratu.

Ova stravična epizoda u hrvatskom pravosuđu još uvijek je bez epiloga, a odluka Sanaderove vlade da preživjelim članovima obitelji Zec dodijeli novčanu naknadu za pretrpljene patnje nije dovoljna. Duh ubijene djevojčice još uvijek lebdi nad hrvatskim pravosuđem, a kao što vidimo, nije jedino dijete kojem su hrvatski sudovi okrenuli leđa.

U novijoj povijesti, možda najsramotniji postupak je onaj protiv poduzetnika Tomislava Horvatinčića koji je svojom jahtom praktički dekapitirao dvoje talijanskih državljana. Sudilo mu se godinama, a na zgražanje javnosti, 2017. je oslobođen krivnje. Iako ovakvo ubojstvo iz nehaja predviđa bezuvjetan zatvor, dosuđivana mu je uvjetna kazna. U najnovijoj epizodi ove stravične trakavice, na Općinskom sudu nepravomoćno je osuđen na četiri godine i 10 mjeseci. Kako presuda nije pravomoćna, još uvijek je na slobodi.

Željeznu ruku hrvatskog pravosuđa nedavno je zato osjetio oboljeli od multiple skleroze, Huanito Luksetić. Prvo je na riječkom općinskom sudu osuđen na dvije godine bezuvjetnog zatvora zbog ilegalne proizvodnje kanabisa i držanja marihuane radi prodaje. Drugostupanjski sud u siječnju 2019. potvrdio je tu odluku.

Oboljeli mu platili jamčevinu

Slučaj Huanita Luksetića postao je poznat nakon što mu je 2014. u akciji posprdno nazvanoj "Iscjelitelj", policija upala u kuću i u dvorištu pronašla 11 stabljiki i 22 kilograma marihuane (pri tome su u kilažu uračunali stabljike, listove i sjemenke koji ne odlaze ni na klasično narko tržište, a kamoli u sastav ljekovitog ulja).

Luksetić je indijsku konoplju uzgajao u medicinske svrhe jer je kao oboljeli od multiple skleroze, prije ulja kanabisa probao sve legalne metode liječenja bez rezultata. Jamčevinu od 70.000 kuna Luksetiću su platili su nepoznati donatori diljem Hrvatske koji se liječe na isti način. Oboljeli su povodom ovog slučaja uputili protestno pismo ministru zdravstva Siniši Vargi što je napokon pokrenulo val promjena.

CROPIX

U obrazloženju prvostupanjske presude riječka sutkinja naglasila je da je predmet optužbe velika količina konoplje od koje se mogla dobiti velika količina ulja. Međutim, u postupku nigdje nisu izneseni dokazi da se Luksetić bavio trgovinom drogom.

Zbog hrvatskog pravosuđa žalosnu sudbinu imale su i radnice Kamenskog. Trgovački sud zbog duga od 80 milijuna kuna poslao je tvornicu u stečaj, a ni krive ni dužne radnice na ulicu i to u poznijoj dobi kada je pronaći novi posao nakon više desetljeća rada u istoj firmi iznimno teško. Srećom, radnice su na kraju imale puno bolju sudbinu nego radnici mnogih poduzeća koje je loše upravljanje i korupcija otjeralo na burzu rada.

Guljenje krumpira

Zanimljivo, oni najodgovorniji za agoniju Kamenskog nikada nisu odgovarali, a ove godine kao rukom odnesene nestaju sve optužbe na račun Miroslava Kutle. Odbačene su ovih dana tako sve optužbe u slučajevima Mirna Rovinj, Diona, Dubrovačka Banka...

Svima je poznato, no valja ponoviti jasno i glasno. U Hrvatskoj nitko od glavonja nije pravomoćno osuđen ni za jednu korupciju aferu. Ili su oslobođeni, ili su zbrisali u inozemstvo i tamo čekaju zastaru. Neki su ju i dočekali. Na televiziji gledamo spektakularne akcije uhićenja. Potom, nekoliko mjeseci kasnije, sve pada u zaborav, a u grad stiže neki novi cirkus i neke nove afere.

Nikola Vilic / Cropix

Najopskurniji primjer takve prakse je bivši HDZ-ov ministar poljoprivrede Petar Čobanković, optužen da je u aferi Planinska pronevjerio 30 milijuna kuna. Umjesto robije, dosuđen mu je dobrotvorni rad, a nedavno je zahtijevao poništenje presude i zahtijevao ponovno suđenje.

Kada su političari i moćnici u pitanju, u Hrvatskoj se uvažila praksa da je dovoljna medijska hajka da ih se politički uništi, što nije dovoljno jer u pravosudnim procesima bivaju uglavnom oslobođeni ili sve ode u zastaru.

Psi laju, karavane prolaze

Takav slučaj nije kada su u pitanju obični građani čemu je svjedočila varaždinska baka Minka. Imala je 76 godina kada je završila u zatvoru zbog duga od 624 kune.

U studenom 2016. emisija "Provjereno" napravila je priču o ovoj umirovljenici iz Zagorja koja živi od 1200 kuna socijalne pomoći, a zbog neplaćenog računa za odvoz smeća osuđena je na četiri dana zatvora.

„Bilo je strahovito, ja vam to kažem. Sve sam probala, na sve mile načine. Nikad nikome nisam bila dužna i sve sam redovito plaćala, osim tog jednog računa”, rekla je Minka Maltarić, 76-godišnjakinja iz Cvetlina kraj Trakošćana u Provjerenom.

Baka Minka bila je dužna 624 kune (83 eura) za odvoz smeća "Ivkomu" i zbog toga je završila u varaždinskom zatvoru.

„Kada te otključa i onda zaključa, to mi je bilo najteže, jedna velika bol” ispričala je Provjerenom baka.

Sličnu sudbinu imao je i zagrebački beskućnik Nikola B. kojem se sudilo zbog teške krađe milodara od 10 kuna iz škrabice Crkve Svete majke Božje Lourdske na Črnomercu. Inače, za tešku krađu predviđa se kazna od šest mjeseci do osam godina zatvora. Presudu zagrebački beskućnik nije dočekao jer je preminuo 12. listopad 20017.

I dok obične građane i sirotinju hrvatsko pravosuđe i država gazi kao španjolskom čizmom, pravi kriminalci su na slobodi, okruženi dobrim odvjetnicima i pravnim savjetnicima. Da je situacija u Hrvatskoj nalik na onu u Orwellovoj Životinjskoj farmi, gdje su svi jednaki, no neki su jednakiji od drugih svjedoči i slučaj psa Mede koji je osuđen zbog lajanja.

Općinski sud u Puli u listopadu 2016. osudio je Medu jer preglasno laje i naložio vlasnicima da ga presele na drugu lokaciju. Prije donošenja presude, pas je morao biti u kućnom zatvoru. Zahvaljujući globalnoj sramoti koju je ova presuda nanijela hrvatskom pravosuđu, nakon četiri godine sudskog postupka, Medo je oslobođen pa sada može lajati u miru.

Lajati u miru mogu i novinari, a sudovi će i dalje silovati hrvatski živalj svojim odlukama. Psi laju, karavane prolaze i tako barem od stoljeća sedmog.

korupcija

pravosuđe

afere

tragedije

pas medo

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter