Šokantno radno mjesto

'Čistio sam ostatke čovjeka koji se raspadao 5 mjeseci i pretvorio u juhu, micali smo 150 kila izmeta dok je 'vlasnik' čitao, no jedna mi je stvar ipak najgora'


Mia Mitrović
29.07.2019.19:00
'Čistio sam ostatke čovjeka koji se raspadao 5 mjeseci i pretvorio u juhu, micali smo 150 kila izmeta dok je 'vlasnik' čitao, no jedna mi je stvar ipak najgora'
istock

sažeto

Poduzetnik Tugrul Cirakoglu (29) specijalizirao se za čišćenja poslije trauma i čišćenja od biološke opasnosti (krv, sperma, fekalije). Od vonja smrti u ovom mu je poslu, kaže, gora ljudska pokvarenost s kojom se susreće


Mia Mitrović
29.07.2019.19:00

Jeste li se ikada zapitali tko su ljudi koji čiste mjesta zločina nakon krvavih likvidacija, ili osamljene stanove nakon nečije nezapažene smrti? Isto pitanje postavili su novinari nizozemskog izdanja Vicea i proveli dan s Tugrulom Cirakogluom, 29-godišnjim poduzetnikom i vlasnikom tvrtke Frisse Kater koja se specijalizirala za čišćenja poslije trauma (mjesta nesreća i zločina) te čišćenja od biološke opasnosti (čišćenja krvi, sperme i stolice). 

Cirakoglua su pronašli u mjestašcu Whel na istoku Nizozemske gdje je upravo čistio mjesto na kojem je jedna žena provela mjesec dana raspadajući se nakon pada niz stepenice. Tijelo je uklonila policija, a Torgulov je zadatak očistiti kuću.

Crvi od mesa su drugačiji 

Kada su ga zatekli, Cirakoglu je već nosio jednokratno zaštitno odijelo i zvonio na vrata kuće koju je trebalo očistiti. Otvorila mu je nećakinja preminule, a čitavom kućom širio se miris truleži, raspadanja i ljudskih ostataka. Bez da trepne, Turgul se bacio na čišćenje ogromne lokve pomiješanih tjelesnih tekućina u hodniku, na mjestu gdje se truplo raspadalo. Stotine crva milili su uokolo po lokvi i bili su neobično tamne boje.

"Ovo su crvi od mesa, oni su drugačiji crvi od onih koje znaš iz kontejnera", kazao je on.

Dva je sata proveo čisteći muhe, crve i ličinke te dijelove kuće koje je kontaminirao kadaver. Na kraju je instalirao neutralizator mirisa koji pročišćava zrak od neugodnih mirisa.

Tugrul je magistrirao menadžment i međunarodno poslovanje. Dugo je tražio posao u struci, a njegove prijave za posao odbili su mnogo puta i na mnogo mjesta. Zbog toga je odlučio postati sam svoj gazda. Prvu tvrtku za čišćenje osnovao je 2014. s početnim kapitalom od samo 300 eura, a specijalizirala se za čišćenje nakon kućnih zabava i tuluma. Tada je shvatio da u ovom biznisu vrijedi pravilo što ekstremnije, to bolje pa je odlučio fokus staviti isključivo na ekstremne poslove čišćenja. Dogodilo se to u ljeto 2016.

„Tog sam jutra čistio pustoš nakon jedne kućne zabave. Čistio sam ormar koji je bio prepun crvenog umaka od rajčice. U sobu je tada ušao dječak s velikom posjekotinom na licu. Bio je prekriven krvlju, a očna jabučica mu je skoro ispala iz oka. Pogledao sam ormar pun umaka od rajčice pa opet u njega i shvatio da ono što čistim uopće nije umak, već krv. To mi nije bilo prvi puta da čistim takvo što. I ranije su me zvali da čistim prostorije koje su izgledale kao poslije neke borbe ili s nekom drogom na podu. Ljudi ne žele čistiti izlučevine poput bljuvotine ili krvi pa sam primijetio da postoji potreba za ovom vrstom čišćenja.

Ima promet od 250.000 eura

Shvatio sam da ću moći tražiti više novca ako budem imao više znanja iz oblasti ovakvih čišćenja pa sam naredna četiri mjeseca proveo na internetu, informirajući se o tome kako se čiste krv i tjelesne tekućine “, prisjeća se Tugrul koji je nakon toga promijenio svoju ponudu. Na internetu je, dodaje, doznao svašta.

„Shvatio sam da različite situacije zahtijevaju različita sredstva za čišćenje. I da sredstva za čišćenje tjelesnih izlučevina puno koštaju pa sam investirao u oko tonu i pol tih sredstava u koja spadaju specijalna sredstva za dezinfekciju, odmašćivači, sredstva za dubinsko čišćenje, četke, mali traktor, rukavice, kombinezoni, maske za kisik“, objasnio je ovaj nesvakidašnji čistač što je sve potrebno za kvalitetno čišćenje mjesta zločina.

iStock (ilustracija)

Lani je, kaže, imao promet od 250.000 eura. Sada želi povećati promet na milijun eura godišnje.

„Trenutno stavljam oko pola prometa u svoj džep. Ostalo ide za plaće zaposlenicima, održavanje i najam ureda, čišćenje, automobile i poreze. Što više radim, to više zarađujem. Moram puno i ulagati jer su troškovi dobrog čišćenja veliki. Koristim isključivo usisavače s teškim filterom tako da bakterije ne dospijevaju u zrak. Takav uređaj košta 1.500 eura.

Kada neko tijelo dugo leži, ono se raspada na sve manje supstance. Ako čistite običnom metlom ili usisavačem, prašina od leša će ući u zrak, a onda udišete i komade leša. Od toga se može dobiti niz bolesti. Slično je i s krvlju. I tu moram biti oprezan. Čak ni ako je osoba čiju krv čistim već dulje vrijeme mrtva, i dalje postoji opasnost od infekcija. Svi ti faktori utječu i na određivanje konačne cijene za moj rad“, objašnjava Tugrul te navodi cijene za svoje poslove.

„Imam tablicu koja prikazuje sve troškove i sve marže. Imamo i dobre smjernice na internetu. Ako primjerice želite da izvadimo 150 kilograma govana iz vaše kupaone, nalazite se u najtežoj kategoriji čišćenja. Tu se satnica povećava. Za najnižu kategoriju čišćenja u koje pada i ovo danas, platit ćete oko 1.700 eura na dan. Za najtežu kategoriju plaća se i do 3.600 dnevno. Ako je mjesto još uvijek opasno, naplaćuje se dodatno“, iznosi cjenik svojih usluga Tugrul koji lako izlazi na kraj s onima koji misle da su njegove cijene previsoke.

Pretvorio se u lokvu juhe 

„Kada ljudi počnu praviti galamu oko dodataka koje trebaju platiti, ja im kažem 'ok, nađite nekog drugog'. Znam da će se vratiti poslije pola sata i složiti s ponudom. Ne bojimo se konkurencije jer nitko osim nas ne želi raditi ovaj posao“, iskren je čistač koji otkriva da ovaj posao može raditi bilo tko i da nisu potrebne nikakve posebne dozvole.

„Zapravo, vrlo čudno, nisu potrebne nikakve dozvole, i ne postoje posebni propisi. Istina je da moramo imati dozvolu za transport medicinskog otpada i da ga ne možemo jednostavno baciti u normalan kontejner. Ali to je uglavnom jedina stvar koja je posebna. Ponekad se neke neiskusne budale počnu baviti ovim poslom, pa zabrljaju sve i onda opet zovu nas da riješimo problem“, pripovijeda dalje Tugrul koji svoj biznis vodi u suradnji s policijom.

„Kad god smo čistili mjesto zločina bila je prisutna i policija. Dok čistimo, okruženi smo policijskim trakama. Ako nam se učini da policija negdje još nije bila prije nas, mi je pozovemo. Lako se osjeti kada je nešto sumnjivo. Doduše ponekad nas pozovu ljudi s nejasnom pričom, ispričaju da su napadnuti i da ima puno krvi, i pitaju želimo li je očistiti bez prisutnosti policije. Takve poslove odbijamo“, priča poduzetnik te se vraća na slučaj 150 kilograma fekalija koje je čistio i koji mu je bio jedan od odvratnijih u karijeri.

„Bilo je to prošlog svibnja kada nas je angažiralo javno stambeno da iz jedne kupaone izvučemo 150 kilograma govana. Stanari su se žalili na smrad i prijavili nam slučaj. WC njihovog susjeda u jednom se trenutku začepio. On umjesto da riješi problem, nastavio je vršiti nuždu i puniti prostor u školjki i oko nje. Na kraju su govna bila naslagana sve do praga kupaone koja se inače nalazi pokraj njegove spavače sobe. Kada smo došli da to očistimo, on je sjedio u susjednoj sobi, čitao novine i pravio se ako da s tim nema baš nikakve veze“, ispričao je jedan od najčudnijih događaja u dosadašnjoj praksi. 

Ništa mu lakše nije bilo ni u Eindhovenu kada su čistili kuću u kojoj se pet mjeseci raspadao čovjek s problemom gojaznosti.

„Pet mjeseci ležao je mrtav, potpuno zaboravljen i napušten. Tek poslije pet mjeseci obitelj je nazvala policiju jer se nitko nije javljao na telefon. Njegovi su ostaci žlicom skupljani u vrećice. Praktično se pretvorio u lokvu juhe. Policajci koji su stigli prije nas su svi povraćali od nesnosnog smrada. Kako bi u stan pustili svježi zrak, otvorili su balkonska vrat koja gledaju na jedan hotel. Polovica gostiju isti se dan odjavila zbog nepodnošljivog smrada“, kazao je Tugrul koji neće tako brzo zaboraviti taj prizor.

„Kako je bio jako debeo i ležao jako dugo sam, sve je bilo prekriveno krvlju, fekalijama i drugim tjelesnim tekućinama. Vidjeli smo crve, razbacane nokte, zube i pramenove kose. Na koncu je čitav pod morao biti uklonjen da bi se taj stan ponovno mogao rentati“, prisjeća se odvratnog prizora Turgul koji je sličnu stvar doživio i prije pola godine u mjestu Horn.

U napadu psihoze izbola se 50 puta 

„Radilo se o 32-godišnjaku koji je mjesec dana umirao od krvarenja u želucu u svom krevetu. Ležao je u krvi, mokraći i fekalijama. Ono što je nevjerojatno je to da je ovaj čovjek imao cimera koji kaže da ništa od toga nije primijetio“, kaže Tugrul te dodaje da očistiti njegovu sobu nije bilo nimalo lako.

„Kada smo ušli u njegovu sobu, primijetili smo osinjak pokraj njegova kreveta. Ose su došle po 'slatkiše' koje je pokojnik ostavio, odnosno njegovu krv koja je puna šećera. To su zaražene ose pa sam morao da se potpuno osiguram zaštitnom opremom i garderobom. No, zbog te kombinacije izmeta, krvi, vrućine (bilo je preko trideset stupnjeva) i hermetičnog odijela, bilo mi je jako teško. Posebno me nervirao njegov cimer koji me u jednom trenu pitao može li uzeti pokojnikov laptop. Bio je toliko pohlepan da nije mogao pričekati da završimo“, priča Tugrul i dodaje da ništa lakše nije ni na mjestima zločina.

„Čistimo i mjesta na kojima su se ljudi izboli noževima, pucali jedni na druge… Nedavno smo čistili kuću čovjeka kojeg je provalnik napao sjekiricom. Našli smo ga sa sjekirom u glavi. Mozak je bio na zidu. Imali smo i ženu koja se 50 puta izbola nožem u kadi svoje prijateljice tijekom napada psihoze. Tu ej bilo strašno puno krvi. Mogao bih nabrajati do sutra. Pucnjave, ljudi koji se predoziraju, režu vene… ma nema tu kraja“, kaže te dodaje da mu činjenica što ljudi ubijaju sebe i druge nije toliko šokantna koliko jedna druga stvar koju je shvatio radeći ovaj posao.

„Shvatio sam koliku su ljudi pokvareni. Činjenica da se ljudi ubijaju nije toliko šokantna za mene, to rade još od antičkih vremena. Ali ono što me iznenađuje je visoka razina usamljenosti ipsiholoških problema u Nizozemskoj, jer se ona uvijek prikazuje kao zemlja iz bajke. Ali kako bilo tko može imati 150 kilograma govana u svojoj kupaoni? Kako netko može umrijeti i ostati nezapažen pet mjeseci u svojoj kući? Živimo očigledno u svijetu s društvima u kojima je u prvom planu osobni, a ne javni interes. Nema društvene svijesti, već samo pojedinaca. Viđao sam kuće vrhunskih odvjetnika i kirurga koje su bukvalno kontaminirane, a oni stoje u svojoj dnevnoj sobi i plačući mi govore koliko su usamljeni. Nemam problema s krvlju i prljavštinom, ali kad vidim i osjetim tu tešku usamljenost i tugu, to me pogodi."

poduzetništvo

čišćenje mjesta zločina

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter