SERIJAL KULT(NE) LIČNOSTI

Ratni zločinac iz Drugog svjetskog rata nakon zatvora postao je premijer. Kockao je, pio i posjećivao bordele, a u restoranima je napastvovao konobarice, smatrao je da su one sastavni dio njegove večere


Daniel Radman
01.10.2019.08:10
Ratni zločinac iz Drugog svjetskog rata nakon zatvora postao je premijer. Kockao je, pio i posjećivao bordele, a u restoranima je napastvovao konobarice, smatrao je da su one sastavni dio njegove večere
Profimedia

sažeto

Nobusuke Kishi prošao je put od zatvorenika za ratne zločine do jednog od najutjeacajnijih japanskih političara 20. stoljeća


Daniel Radman
01.10.2019.08:10

Ako nešto opterećuje odnos Japana sa zemljama Istočne Azije, onda je to pitanje seksualnih robinja, odnosno 'žena za utjehu' kako ih je militaristički režim službeno zvao. Teško je govoriti o pouzdanim brojkama, neki povjesničari govore oko 200.000 žena, drugi o dvostruko više unesrećenih koje su tijekom rata bile na raspolaganju japanskim vojnicima.

Najviše ih je bilo iz Koreje i Kine, potom i Filipina, Indonezije i Tajvana. Japan je, s druge strane, dugo vremena negirao uopće postojanje takvih bordela s robinjama, priznavali su kako je bilo zločina nad ženama, ali su sporili da je sve bilo pod nadzorom japanske države, odnosno vojske.

Jesu li isprike neiskrene?

GettyImages

S Južnom Korejom tek je 2015. postignu dogovor o obeštećenju žena, kada je ministar vanjskih poslova Fumio Kishida prenio izraze žaljenja premijera Shinzoa Abea.

"Premijer još jednom izražava svoje iskrene isprike i žaljenje zbog svih onih žena koje su iskusile patnje i neizlječive psihološke i tjelesne ozljede."

No, ni danas žrtve zločina ne smatraju da je to dovoljno. Abeovu ispriku stavljaju isključivo u političku domenu te tvrde da Japan nikad nije pokazao iskreno žaljenje, tek ono formalno. Možda i imaju pravo. Recimo, Filipinci su prije nekoliko godina podigli spomenik 'ženama za utjehu' (procjenjuje se da je oko 1.000 Filipinki bilo žrtvom ropstva) koji je inicijativnu japanskog veleposlanstva nedugo poslije povučen.

Čak je i poslovično drčni predsjednik Rodrigo Duterte nakon prvotne odbijenice - izgovor je bio da je 'spomenik podignut na privatnom zemljištu' - Japancima uslišao molbu.

Mnogi i danas smatraju da je jedan od razloga što Japan ne izrazi formalno žaljenje taj što premijer Abe – koji je na čelu Japana zadnjih sedam godina – ima i osobni razlog. Njegov djed bio je Nobusuke Kishi, ratni zločinac iz Drugog svjetskog rata koji je nakon tri godine zatvora aboliran i kojem je potom pošlo za rukom da postane i premijer poslijeratnog Japana!

Gospodar Mandžurije

Kishi je svoj politički uspon doživio nakon što je Japan okupirao kinesku pokrajinu Mandžuriju i 1932. osnovao marionetsku državu Mandžukuo. Službeno, nije imao veliku funkciju, bio je tek pomoćnik ministra ekonomije, a kvaka je bila u tome da su formalno svi ministri u Manždukuou morali biti Kinezi, premda je stvarna vlast bila u rukama Japanaca kao ljudi iz sjene.

Ekonomski, djelovao je pod dojmom SSSR-a. Za vrijeme studijskog boravka ondje bio je impresioniran sovjetskom planskom privredom koju je djelomično prekopirao i u Mandžuriji. No, privatne investicije je dopustio jer je smatrao da bi u suprotnom sav teret pao na leđa Japana. A kao 'gospodar Mandžurije' imao je jedan jedini cilj, ekonomiju marionetske države podčiniti interesima Japana. Stoga je još od 1935. sve karte bacio u tešku industriju kako bi se stvorili preduvjeti za buduće japanske ratne planove.

Prema zabilješkama američkih povjesničara, Kishi je svoju vlast u Mandžuriji temeljio i na izvrsnoj suradnji s jakuzama. Preko mafijaških kanala uspio je trgovati opijumom, Mandžurija je kao država imala monopol na tu trgovinu, a novac koji im je pristizao od opijuma također je korišten u financiranje vojske. Osim toga, Kishi je od jakuza imao i drugu korist – koristio ih je kao represivno sredstvo protiv radnika. Kasnije je beskrupulozan odnos prema radnicima legalizirao, pa je 1937. donio zakon kojim je de facto legalizirao ropstvo.

U kakvim su uvjetima radili Kinezi, govori i priča iz rudnika Fushun. U njegovo vrijeme, od 40.000 radnika, svake godine zbog iscrpljenosti mijenjalo se njih 25.000. Neke tvrdnje kažu da su doslovno umirali na poslu.

Bio je plejboj svog vremena

Getty Images

Kineze je, pisali su njegovi američki biografi, prezirao. Smatrao ih je 'banditima' koji nisu kadra vladati samim sobom. Osim toga, smatrao je kako u Mandžukuou uopće nema smisla uspostaviti vladavinu prava jer se Kinezi uopće ne mogu držati zakona te da se jedino silom može ostvariti društvena stabilnost.

Kao neformalni vladar Mandžukuoa, sam je uživao u hedonističkom životu. Tijekom četiri godine, koliko je ondje boravio, stekao je ugled velikog zavodnika. Današnjim rječnikom vjerojatno bi ga zvali plejbojem – u slobodno vrijeme je kockao, kartao se pio i posjećivao bordele. Kako je donio i sporni zakon kojim se omogućilo ropstvo, upravo se i njega smatra jednim od krivaca što je japanska vojska tijekom Drugog svjetskog rata stvorila koncept 'žena za utjehu'.

Ipak, treba naglasiti da je u Japanu tog doba prostitucija bila posve legalna te da su isprva na raspolaganju vojnicima bile isključivo Japanke, tek će s vremenom u bordele prisilno odvoditi i žene druge nacionalnosti. Što se samog Kishija tiče, pripisuje mu se degutantna izjava: 'Toliko sam svršavao da je poslije bili teško čistiti'. Također, anegdote govore da si je za vrijeme boravka u Mandžuriji i u najelitnijim restoranima uzimao za pravo da u krevet odvodi konobarice – smatrao je da su one sastavni dio njegove večere.

Srušio zloglasnu vladu, potom završio u zatvoru

Nakon ekonomskih uspjeha u Mandžukuou, pozvan je nazad u Japan te je 1940. postao pomoćnik ministra za ekonomiju i industriju. Ubrzo je podnio ostavku kad je odbijen njegov plan državne kontrole velikih kombinata, no vratio se 1941. kao ministar u vladi generala Hidekija Tojoa, a politički uspjeh ostvarit će i ulaskom u parlament 1942. godine. To će biti i od značaja za politički život Japana jer će neslaganje s Tojom – koji je vodio politiku nastavka rata svim sredstvima – dovesti do pada vlade. No, ratnu subdinu Japana neće, kapitulirao je 1945. godine.

Dolaskom Amerikanaca Kishi je završio u zatvoru kao ratni zločinac, no tri godine poslije (1948.) pušten je na slobodu. Postoji teorija da su njegovom oslobađanju pripomogli 'stari prijatelji' jakuze koji su Amerikance uvjerili da bi Kishi mogao biti protuteža okretanju Japana ljevici. Isprva mu je zabranjeno političko djelovanje, no već je 1954. član parlamenta.

Povratak u politiku

Getty Images

Na političkom planu, kao član Demokratske stranke nameće se kao ključna osoba koja će voditi stranačkom ujedinjenju s liberalima, Liberalna demokratska stranka – unatoč imenu predstavljat će konzervativnu stranu - postati će uskoro dominanta politička sila. Tako je Kishi već 1956. postati ministar vanjskih poslova, a u veljači 1957. konačno i premijer 1957. uz veliku podršku SAD-a. 

Na čelu vlade ostao je tri godine, a to vrijeme obilježit će snažna vanjskopolitička aktivnost Japana. Aktivnije je otvarao Japan zemljama jugoistočne Azije – makar to u ono doba nije naišlo na dobar prijam drugih državnika – te krenuo rješavati odnos Japana i SAD-a. Smatrao je da kako je Japan postao američki protektorat te je novim međudržavnim ugovorom pokušao izmijeniti ustav kako bi Japan mogao samostalnije voditi politiku, uključujući i onu obrambenu (SAD mu je tada bio jamac sigurnosti).

Obitelj mu je i dalje utjecajna

Getty Images

Uspio je to čak i ratificirati u parlamentu, oporba je sjednicu bojkotirala na taj način iskazujući svoje nezadovoljstvo, no mandata su ga stajali studentski nemiri. Naime, premda je u odnosu na prvotni sporazum Japana i SAD-a iz 1951. ovaj značio korak naprijed u samostalnosti Japana, javnost je smatrala da je onaj prvi bio nametnut, a ovaj simbol njihovog podčinjavanja.

Nakon što je ugovor uspio ratificirati, Kishi se pod pritiskom javnosti našao na udaru i vlastite stranke, izgubio je podršku, a kap koja je prelila čašu bilo je otkazivanje posjeta američkog predsjednika Dwighta Eisenhowera Japanu. Kralj se tom susretu posebno radovao, a kako ga je Kishi uspio iznevjeriti, smatrao je svojom moralnom odgovornošću povući se.

Ipak, i nakon toga ostao je utjecajan političar iz sjene. Četiri godine poslije na mjesto premijera doći će njegov brat Eisaku Sato, bio je premijer od 1964. do 1971., a u dinastiji, osim aktualnog premijera Shinzua Abea bio je i zet Shintaro Abe.

Kishi je preminuo 1987. u devetesetoj godini života.

japan

kult(ne) ličnosti

Nobusuke Kishi

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter