UPOZNAJTE HRVATSKOG DR. Jekylla i mr. Hydea

Premijer je 'hrabro srce' koje često pada u anemiju: Prvo krene odlučno poput ratnika pa se 'skrije u Bruxellesu' poput malog miša


Daniel Radman
19.10.2018.14:00
Premijer je 'hrabro srce' koje često pada u anemiju: Prvo krene odlučno poput ratnika pa  se 'skrije u Bruxellesu' poput malog miša
Damjan Tadic / CROPIX

sažeto

Pokazao je odlučnost da donese odluke koji su izbjegavali njegovi prethodnici, a istovremeno i sklonost da stvari gura pod tepih 


Daniel Radman
19.10.2018.14:00

Pamtite li Andreja Plenkovića prije nego je postao predsjednik HDZ-a, a potom i premijer? Osim HDZ-ovih glasača koji su mu davali preferencijalne glasove na izborima za Europski parlament i niste imali nekog povoda da o njemu imate izgrađeno mišljenje. Makar, vjerojatno nisu ni oni, ionako ih velika većina glasa pod inerciji, pa tko je gore na listi, tog i zaokruže...

Sve do onog trenutka – bilo je to 28. svibnja 2016. - kad je na stranačkom saboru, pred 'Lisinskim' ispunjenim HDZ-ovcima bezuvjetno odanim Tomislavu Karamarku, izrekao danas antologijske rečenice da 'stranka ne smije biti talac političke sudbine jednog svog člana'. Poslije toga skandala, neviđenog u kratkoj povijesti HDZ-ove unutarstranačke demokracije, Plenkovića se prestalo doživljavati kao svetu vodicu – nit' koristi, nit' škodi: htjeli ili ne, morao vam je morao zapasti za oko.

Goran Mehkek / CROPIX

'Briselski Plenki', kako su ga unutarstranački rivali posprdno zvali, a i još ga zovu, pokazao je da ima više hrabrosti od svih izaslanika zajedno. Zbog toga je, uostalom, i nagrađen izborom za predsjednika stranke, a oni koji su bili zgroženi njegovim istupom brže-bolje su u njemu pronašli novog idola.

Je li hrabri Plenković negdje nestao?

U dvije godine, otkako je postao premijer, Plenković je u nekoliko navrata pokazao hrabrost, ili barem odlučnost, da donese odluke koji su izbjegavali njegovi prethodnici – Tihomor Orešković, Zoran Milanović, Jadranka Kosor, a u nekim slučajevima i Ivo Sanader. Slagali se s odlukama koje je potpisao ili ne, ali nabavka aviona i početak izgradnje Pelješkog mosta dva su najočitija primjera o kojima je svaka Vlada pričala, a malo toga poduzimala. Također, reagirao je i u slučaju 'Agrokor', izbaviši iz sedla Ivicu Todorića postavljanjem izvanredne uprave, što mu je i najvažniji premijerski potez. Ipak, kad je riječ o odlučnosti, u javnosti se najviše pamti rečenica 'molim tajnicu Vlade da pripremi odluku o razriješenju tri mostova ministra', kada je usred sjednice šutnio svog koalicijskog partera.

Ponekad nam državu vodi i onaj koji voli 'pobjeći u Bruxelles'...

Unatoč navedenim primjerima, ne znači to da Plenković, poput svojih prethodnika, neke stvari ne voli zagurati pod tepih. Sjeća li se još itko da je za prvi Plenkovićev premijerski Božić stigla najava da će Hrvatska od MOL-a otkupiti dionice Ine? Savjet je osnovan još u siječnju prošle godine, i evo, još se savjetuju...

Ili kako ustaški natpis na HOS-ovoj ploči u Jasenovcu 'riješen' prebacivanjem iste u obližnju Novsku (i za to je osnovao savjet)? Ili kako je ratifikaciju istanbulske konvencije razvlačio poput žvakače gume stvorivši od tog daleko veći politički problem nego što je trebao biti? Ili što se o reformama samo govori (porezna, mirovinska, zdravstvena, obrazovna), a u praksi se rade kozmetičke promjene ili su stvari i dalje na čekanju?

Politička stabilnost mu je mantra, a što je s financijama?

Otkako je na vlasti, Plenković se kao pijan plota drži političke stabilnosti kao jednog od najvećih dosega svoje Vlade. No, je li uspjeh ako roditelji svojoj djeci tupe da im je 'brak stabilan', a da istovremeno nemaju od čega živjeti? Dobro, Hrvatska je pod Plenkovićem zabilježila suficit u proračunu, bilježi i rast BDP-a, smanjenje nezaposlenosti, no to su stvari koje uglavnom idu inercijom.

Goran Sebelic / CROPIX

Kao što je inercijom – prelijevanjem efekata članstva u Europskoj uniji i same ekonomske situacije u Europi – i Milanovićeva vlada bilježila uspjehe koncem svog mandata. Nije sporno da neke stvari idu uzlazno, jedino je pitanje – je li to uspjeh Vlade, a sve i da jest, je li taj uspon u povoljnim ekonomskim okolnostima dovoljan? Da jest, ne bi nam se ljudi iseljavali baš u tolikom broju...

Je li Plenković ipak garant stabilnosti (građanske) Hrvatske?

Dok je bio premijer, činilo se da je Zoranu Milanoviću više stalo što desni birači misle o njemu, nego oni koji su glasovali za njega. Isto sad unutarstranački oponentni tvrde za Plenkovića. Neki, poput Hasanbegovića Esih napustili su njegov brod, drugi, poput Stiera i Kovača su se pritajili.

Vojko Basic / CROPIX

Konzervativni Most je u Vladi zamijenio liberalnim HNS-om. Istanbulsku konvenciju je na koncu ratificirao, a eksperimentalni školski program nije dao u ruke 'sumnjivoj desnici'... S obzirom na stanje u SDP-u koji nije kadra preuzeti vlast, jedina alternativa Plenkoviću je HDZ-ova desnica koju smo pod Karamarkom i njegovim satelitima imali prilike vidjeti... No, opet, može li građanska Hrvatska trpiti 'aferu Borg', da zakone, umjesto radnih skupina pišu ljudi koji će kasnije odrađivati milijunske poslove? Može li trpjeti branjenje 'neobranjivih' ministara poput Dalić, Barišića, Kujundžića, Murganić?

Došao je kao diplomat i negdje usput izgubio diplomatske moći?

Ako smo od Plenkovića negdje očekivali dobre rezultate, to je trebala biti vanjska politika. Za ministricu vanjskih poslova postavio je prilično anonimnu Mariju Pejčinović Burić, što je bio znak da sam kani preuzeti resor. No, em ga predsjednica svojim 'laktarenjem' gura iz svake moguće prilike, a još se i sam potrudio da ga uspoređuju sa slonom u staklani.

Prije svega u odnosima s Rusijom. Tako se potrudio ponuditi naše usluge u mirnoj reintegraciji okupiranih područja Ukrajine, ali je, nimalo promišljeno, spomenuo i Krim od kojeg su i EU i SAD već digli ruke. Uslijedio je nimalo diplomatski odgovor ruskog veleposlanika – koji je navukao uniformu i stavio na nju sve medalje – pa najavio vraćanje dugova Agrokora ruskim bankama... Regionalna politika ne postoji, a još manje ona europska što je, onako simptomatično, pokazala scena kad ga je Juncker 'štipnuo za rit' usred Bruxellesa.

Medijski gafovi: Atraktivan požar, slatka novinarka, zavidna Afrika...

Kad je gorio Split, Plenković je stigao dan poslije i pohvalio sustav iako je već gorilo odlagalište Karepovac, a buktinja se bližila gradu. Situaciju je želio smiriti izjavom da su stvari pod kontrolom, a problem je vidio u tome što je požar 'medijski interesantan jer je rijetkost da dođe samih predgrađa Splita!?".

Ante Cizmic / CROPIX

Nije mu trebala ni usporedba s Afrikom, koju je uzeo kao primjer pozitivnih demografskih trendova, ali nas je sve upozorio da je "tamo takvo siromaštvo da bi svi vapili da imaju standard kakav je u Hrvatskoj". Zadnji u nizu gafova bio je kad je RTL-ovoj novinarki Damiri Gregoret, na pitanje o Milijanu Brkiću u aferi prostitucija, odgovorio s nepriličnim komentarom "Slatki ste, Damira".

Andrej Plenković

Vlada RH

godišnjica

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter