U POTRAZI ZA HRVATSKIM PLEMSTVOM

'Povijest moje obitelji datira od 1091., mom je djedu Mussolini 'nudio svašta', no odbio je. Mi nismo Franjo Tahi, već naša povijesna baština'


Mia Peretić
07.09.2019.16:00
'Povijest moje obitelji datira od 1091., mom je djedu Mussolini 'nudio svašta', no odbio je. Mi nismo Franjo Tahi, već naša povijesna baština'

sažeto

U našoj rubrici Retrovizor podsjećamo vas na naše najčitanije tekstove, reportaže, intervjue i priče koje je redakcija 100posto napravila u proteklom razdoblju


Mia Peretić
07.09.2019.16:00

Hrvatska je zemlja bogate povijesti i velike tradicije, a često se govori kako na to možemo biti izrazito ponosni. U budnicama da ustane pozivamo Jelačića bana, s ponosom šećemo trgovima kraljeva, ulicama nazvanim po plemićima i ostalim velikanima koji su obilježili hrvatsku povijest.

Plemstvo je u Hrvatskoj ukinuto još davne 1918. godine, no znate li da danas u Hrvatskoj još uvijek postoje živući izravni nasljednici hrvatskog plemstva? 

Ovi ljudi se ni po čemu ne razlikuju od, koristit ćemo terminologiju u duhu teme, ostalog puka. Žive kao i svi ostali, najbolje godine života nisu proveli dokoličareći u nekom dvorcu, gosteći se na zabavama u salonima uz pozlaćeni servis za jelo, već na radnim mjestima, reklo bi se, od devet do pet. Dapače, stereotip o povlaštenom sloju neopisivo ih smeta. 

No, s druge strane, smeta ih i potpuno ignoriranje od strane tvoraca i institucija zaduženih za kulturne politike, koji su se danas odlučili potpuno zažmiriti na bogato nasljeđe hrvatske povijesti i kulture koje je plemstvo nekad bilo nosioc, a kojom se njihovi potomci itekako ponose.

Upravo se putem udruge Hrvatskog plemićkog zbora (HPZ), koja okuplja oko 250 članova hrvatskih plemićkih obitelji, žele izboriti da se hrvatskom plemstvu prizna status nematerijalne kulturne baštine. 

Naš sugovornik, Goran pl. Borelli Vranski jedan je od takvih potomaka hrvatskog plemstva čije obiteljsko stablo datira još iz 1091. godine, te čija je obitelj, naročito u posljednjih 300 godina, dala velik doprinos Hrvatskoj.

Bruno Konjevic / Cropix

Gospodin Borelli je zaista zanimljiv čovjek, po struci inženjer prehrambene tehnologije, nekada i aktivni rukometaš koji se tim sportom čak profesionalno bavio igrajući u Španjolskoj i Austriji, a sada je u mirovini i radi na knjizi o svojim precima. U Hrvatskom plemićkom zboru obnaša funkciju kancelara.

'Misli se da smo svi nekakav Franjo Tahi koji želi tlačiti pučanstvo'

Slaže se, sam se pojam plemstva u današnjem društvu percipira dosta negativno:

"To su u ideji valjda neki bogataši koji ništa nisu radili, bili su bogati jer su eksploatirali jadni narod i samo su pravili zabave bez ikakve odgovornosti. Franjo Tahi, to je oličenje svog hrvatskog plemstva koji će netko uzeti za primjer. To su svi Franjo Tahi, reći će. Percipiramo se kao skupina bogatih i povlaštenih, a inače se bogati ljudi u današnjem društvu percipiraju kao negativni jer po nekim parametrima svega 10 posto populacije drži 90 posto bogatstva u svijetu. Svi ljudi bogate gledaju kao lopove, jer valjda bogat ne možeš postati ako si pošten, a apsurdno je da bi istovremeno svi željeli biti bogati. Kako god mi razmišljali, plemstvo je to koje je stvaralo kulturu u najširem smislu: od jezika, kulture, arhitekture i svega ostalog, to je bila društvena elita, no u današnjoj je percepciji riječ elita negativna, dok bi istovremeno elita svi rado postali. Jer, elita je najbolje što društvo ima. Zar ne?", započinje priču Borelli. 

U redu, percepcija je jedno, a realitet drugo. Zanimalo nas je kako danas zaista žive potomci hrvatskih plemića. Poslužit ćemo se zgodnim citatom iz filma "Balkanski špijun" u kojem glavni junak, Ilija Čvorović, kaže: "Nije se rat ni završio, a ti si se vratio sa pošteno zarađenim kapitalom, prije tebe njih tisuću, poslije tebe još tisuću, da ponovo zidate dvorce i zamkove, da ponovo tlačite i uništavate ljude, je li?"

"Kako danas živi hrvatsko plemstvo teško je odgovoriti jer hrvatsko plemstvo danas ne postoji, 1918. godine je ukinuto. Od tada su svi slobodni ljudi i vrlo su zanimljive priče kako je neko plemstvo potpuno propalo, kao titula, kao nasljedna varijanta. Tih titula više nema, u prezimenu ne pišemo plemeniti, pišemo ime i prezime i to je to. 

Mi smo unutar svoje udruge svi jednako plemeniti, bez obzira je li netko grof, netko conte. Titule su bile u povijesti i mi smo svi direktni krvni nasljednici po muškoj liniji, dokazano smo potomci nekadašnjih plemića. No, ne živimo kao nikakvi plemići, već kao i svi drugi. Mnogi od nas su inženjerske struke, radni vijek smo proveli kao i svi drugi: na poslu", kaže nam Borelli.

Što je onda bit 'današnjeg hrvatskog plemstva'?

Borelli nam kao odgovor na to pitanje daje ilustrativni primjer:

"Kada je Zrinski kod Sigeta imao 1000 boraca, došli su Turci sa sto tisuća boraca. Bilo je potpuno jasno da tu nikakve šanse nije bilo. On je mogao bez ikakvih problema sa svojom ekipom napustiti tvrđavu i reći 'Bili su jači' i gotovo. No, on to nije učinio, već je ostao poginuti "namjerno".

Zašto? Zbog odgovornosti prema svom narodu, obitelji, zbog plemićke časti. To su bile kategorije koje su ti plemići nosili i on je postao "hrvatski Leonida". U svim drugim plemićkim rodovima može se vrlo jasno potegnuti logika odgovornosti i časti, a onda idu kategorije znanja, školovanja, kulture. što je plemstvo gajilo kao dio srednjoeuropske kulture. Nas u HPZ-u zanima povijest, što čini hrvatski identitet i smatramo da po tom pitanju imamo mnogo za ponuditi".

Hrvatski plemićki zbor nije elitistička skupina dokonih plemića, već udruga koja sa skromnim vlastitim sredstvima radi na promociji hrvatske kulturne i povijesne baštine

Kao što smo već napomenuli, jedan od ciljeva HPZ-a je da hrvatsko plemstvo dobije status nematerijalne kulturne baštine. Kao kancelar udruge, gospodin Borelli već godinama aktivno radi na tome cilju:

"Ja to iniciram i pokušavam to ostvariti jer mislim da je to objektivan način da se taj dio naše kulturne baštine stavi u javni prostor na najkonstruktivniji način. Za to ima puno argumenata. Ja sam napravio konkretan prijedlog Ministarstvu kulture, prije 3 godine sam zadnji puta bio na sastanku.

No, postoje različita tumačenja Zakona o kulturnom dobru koji kaže da nematerijalno kulturno dobro uglavnom može biti običaj, kao što su ojkanje, paška čipka i tome slično. Plemstvo nije baš običaj. Međutim, ona riječ "uglavnom" je važna. Dakle, to ne mora biti 100 posto običaj, ali može biti. No, Ministarstvo je inzistiralo da mi predložimo neki obred, običaj. No, to nije to.

Sada radim na jednom projektu. Iz radnog iskustva znam da svaki projekt koji zaista želiš provući, nemoj ići glavom kroz zid, već moraš osluhnuti široki prostor da bi nešto bilo prihvaćeno. Zato ćemo za 6 mjeseci opet izaći sa zahtjevom koji bi onda, nadam se, prošao.

HPZ organizira niz aktivnosti otvorenih za javnost i sve koje zanima hrvatska povijest. Voljeli bi da ljudi posjećuju ta predavanja:

"U ponedjeljak smo imali predavanje o plemstvu Slavonije i Hrvatske u 18. i 19. stoljeću. Mi ta predavanja tiskamo u časopis koji izlazi kao godišnjak. No, to financiramo iz članarine, imali smo malu podršku koja nam je uskraćena zbog razloga da je časopis previše znanstven. Članovi smo međunarodne europske asocijacije plemstva čije je sjedište u Parizu i time smo postigli da Europa prihvati hrvatsko plemstvo kao autentično", kaže nam Borelli.

Kako se "postaje" plemić?

Za početak, "plave krvi" ili jeste ili niste. Gospodin Borelli kaže da je postupak vrlo jednostavan:

"Treba dokazati legalizaciju i kontinuitet. Legalizacija se odnosi na to da je neki od mojih predaka bio plemić s poveljom. Recimo, ova povelja je iz 1752. godine koju vidite na mom zidu je službena povelja koju je dobio moj predak Francesco. 

Bruno Konjevic / Cropix

Plemstvo mu je priznala Austrija. Dakle to je jedna stvar. Nakon toga, iz krsnih listova i matičnih knjiga rođenih se vidi kontinuitet. Dakle, tko je čiji otac, djed, sin i tome slično". 

Povijest obitelji Borelli

Na spomen imena njegovih predaka, upitali smo ga, s obzirom na talijansko prezime Borelli, te na nordijska imena njegovih predaka poput Huberta, Manfreda i Huga, odakle potječe njegova obitelj:

"Moje obiteljsko stablo datira od 1091. godine. Borelli su vikinškog, nordijskog porijekla jer Borelli na latinskom, odnosno talijanskom znači "sjeverni čovjek" i tamo u Italiji, gdje su se spuštali sa sjevera, ima beskrajno puno Borellija, no u Hrvatskoj je tu samo naša obitelj. Jedan se doselio u Hrvatsku, u ratovima protiv Turaka jedan od njegovih sinova je otišao u rat kao 16-godišnjak. Za razliku od brata, on je preživio. Zvao se Bartolomeo i završio je kao komandant kninske tvrđave. Zavolio je Hrvatsku, a već je tada bio plemić i nije se želio vratiti u Bolognu koja je bila centar svjetske kulture u to doba, već je ostao u Kninu. Imao je petero djece, samo jedan sin je preživio. Njegov sin Francesco ili Frane, izvrsno se školovao i potpuno su se pohrvatili. Od Venecije su dobili koncesiju za prokop kanala između Vranskog jezera i mora, jer je jezero poplavljivalo pa je vladala malarija. Ljudi su umirali i bilo je malo življa koje bi obrađivalo plodna polja kada nije bila poplava.

Inače mjesto Vrana je čudesno mjesto za hrvatsku povijest. Tamo je ruševina templarskog hrama, sada potpuno zarasla, koji su dobili Ivanovci i bio je hrvatski Priorat za priora Palmižane gdje se čuvala hrvatska kruna, odnosno kruna hrvatskih kraljeva iako je Biograd kraljevski grad. Taj Priorat je u stvari, gledajući cijelu Hrvatsku, bio temelj države koja je kasnije nastala.

U Zadru danas postoji ulica plemića Borelli zadarskih domoljuba. Takav dugačak tekst praktički nisam vidio, kod nas uglavnom piše Draškovićeva. Obitelj Borelli je u svojoj povijesti imala jaka demagoška događanja. Još u povijesti Bologne iz doba gvelfa i gibelina Borelli su morali izbjeći iz Bologne u Veneciju, a kada su se ratne prilike smirile, vratili su se", priča nam samo dio povijesti Borellija.

Jednom je prilikom njegovom djedu pristupio i Mussolini. Nudio mu je mnogo, no Borelli se nije dao

"Moj djed Manfred mi je pričao kada i kako je morao izbjeći iz Zadra. Mussolini mu je pristupio sa zahtjevom da bude guverner Dalmacije. No, generacija Borellija prije se jako borila protiv talijanaštva, izrazito su pomagali hrvatski jezik i kulturu, poklonili su knjižnicu u Zadru, današnji Rektorat. Mussolini je došao između dva rata, oko 1935. godine, no Manfred ga je odbio rekavši da je vjeran svojoj obitelji, te da ne mora više dolaziti. I odbio je Mussolinija. U međuvremenu je u to doba Hitler već pripojio Austriju. Manfred je jako dobro poznavao filozofiju fašizma, bio je upućen u zbivanja.

Bruno Konjevic / Cropix

U tom momentu odlučio je otići u Beograd sa svoja tri sina i ženom. Kada je došao Pavelić, talijanski eksponent, s Krležom je u razgovoru iz čistog mira naveo kao u Dalmaciji ima neka obitelj Borelli koja je odmah pobjegla u Italiju. Potpuna laž. Ali kako su Borelli u to doba imali velik utjecaj u Dalmaciji, onda je izrekao laž kako ih treba denuncirati. Svake su se godine vraćali u Sv. Filip Jakov, no danas postoji ozbiljna silnica koja Borellije proglašava Srbima, antihrvatima i takve priče", prisjeća se Borelli.

Zašto znamo je li Meghan Markle trudna i koliko kraljica Elizabeta ima šešira bolje nego ijedan detalj naše plemićke loze?

Kraljevske i plemićke obitelji u drugim su europskim državama nekad percipirane i kao pop zvijezde, o svakom se njihovom koraku piše u medijima, njih se obilno financira iz državnih blagajni. Po tom je pitanju specifično Ujedinjeno Kraljevstvo, čija je kraljevska obitelj redovito medijski praćena. Zašto smo bolje upućeni u to je li Meghan Markle trudna i koliko kostima ima kraljica Elizabeta, nego u naše plemiće loze?

"Usporedba je u biti u našim glavama. Plemstvo u Engleskoj cijelom narodu predstavlja simbol njihove povijesti, tradicije i kulture. I oni vole svoju kraljicu jer je čak simbol jedinstva, bez obzira na mimoilaženje u svakodnevnom životu, ona im je zajednička poveznica. Oni kao država puno novaca daju za održavanje te tradicije. Kod nas takve stvari ne mogu naći uporište u našem mentalitetu i shvaćanju. Imali smo i mi svoje kraljeviće i princeze, s obzirom na dječje priče, no uglavnom negiramo da smo to ikada imali, simbolički rečeno", šali se Borelli i dodaje:

"Ne doživljavamo plemstvo kao nešto što bi nas moglo spojiti, čak ni da je dio našeg identiteta. Mi ćemo se odreći svog identiteta vrlo lako. Ja vidim barem mogućnost da Hrvati prihvate istinu o svojoj povijesti jer su ta povijest oni sami".

Posjet princa Charlesa i Camille bez njih

Zanimalo nas je jesu li barem uzeti u obzir kao dio protokola prilikom posjete princa Charlesa Hrvatskoj.

"Jedno 4 mjeseca prije dolaska princa Charlesa pisao sam protokolu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović s idejom, jer nas je Josipović još ranije podržao u ideji da se u takvim prilikama pozove i neke od nas, da ih pozdravimo i s našim plemićima. Iz Ureda prvo nisu odgovarali, pa su me uputili na britansku ambasadu.

Ukratko, prođe Charles, a nitko nas nije ni pozvao ni predstavio. Kada sam vidio da stvari ne funkcioniraju ako ne napraviš bunu, ja sam nekim novinama pisao kako je to "škandal". Onda su najednom svi zvali i bili zainteresirani. Za sada je to tako. U svakom slučaju mi se čini da je u tom protokolu, gledajući hrvatsku povijest, može biti samo dobro.

Bruno Konjevic / Cropix

Sjećam se jedne priče kada je jedan suveren bio u Splitu, jedna je žena spomenula da je plemićke krvi, on se raspametio. Njima u glavi je Hrvatska jedna zaboravljena zemlja u istočnom bloku, gdje oni uopće ne znaju kako ljudi žive. Dok sam još radio, jedan je Englez došao u firmu i dobio je čašu vode u koju je stavio tabletu za dezinfekciju. To je bila njihova percepcija ovih prostora. Sigurno je dobro za njihove mozgove da im pokažemo i naše plemstvo iza kojeg je tradicija i kultura, siguran sam da bi nas drugačije gledali", smatra Borelli.

'Imamo fantastičnu kulturu i povijest, a nekad se, nažalost, stječe dojam da je Hrvatska počela od ustaša i partizana'

Hrvatsko plemstvo zaista jest ljudski resurs hrvatskog naroda i države. On je, s obzirom na povijesne okolnosti, vrlo zanimljiv i predstavlja važnu povijesnu baštinu.

"Kada pogledate preambulu hrvatskog Ustava nastanak Hrvatske, tamo se navode oblici države koju su stvarali plemići, od kralja Tomislava nadalje. To znači da je državotvornost Hrvatske u stvari plemićka. Hrvatsko plemstvo, čije su titule dodjeljivali talijanski, austrijski i mađarski suvereni, to je pitanje je li hrvatsko.

Bruno Konjevic / Cropix

No, od 1530-ih godina, kada se formirao prvi, drugi i treći Hrvatski sabor, definitivno se radi o hrvatskom plemstvu i važno je znati da je hrvatsko plemstvo naša hrvatska kulturna baština. Hrvatska nije počela od ustaša i partizana. Jer, kada pogledate medije, nekada se zaista čini kao da je Hrvatska nastala od ustaša i partizana. Hrvatska je jedna od europskih država koja ima fantastičnu kulturu i povijest. Zaboravlja se da je Hrvatska kultura jednako stara kao i Grčka, Rimska ili Francuska, koje su mnogima privlačne i zanimljive", zaključuje Borelli.

hrvatsko plemstvo

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter