FOTO: LUDILO I U POLJSKOJ

Povijesnu utakmicu s Rusijom reporter 100posto odgledao u dalekom Gdanjsku: 'Vi ste najbolja momčad SP-a, a Rusiju ionako ne volimo zbog prošlosti'


Tomislav Kukec
09.07.2018.08:00
Povijesnu utakmicu s Rusijom reporter 100posto odgledao u dalekom Gdanjsku: 'Vi ste najbolja momčad SP-a, a Rusiju ionako ne volimo zbog prošlosti'
Tomislav Kukec /100posto

sažeto

Naš novinar odlučujuću tekmu pogledao je na jednom od najvećih glazbenih festivala u Europi - poljskom Open'er festivalu


Tomislav Kukec
09.07.2018.08:00

To Rakitić! Vida, Modrić...aleeee, goool...Tako, tako! 

I tako čitavo vrijeme. Ništa neobično, igra se povijesna utakmica četvrtfinala Svjetskog prvenstva, živci se troše u produžecima, ali jedina je iznimka što sam više od tisuću kilometara udaljen od Hrvatske. Točnije, 1270 kilometara od Zagreba, u Gdanjsku, na samoj sjevernoj obali Poljske, nedaleko ruske eksklave Kalinjingrad, sjedim na tlu okružen stotinama Poljaka i svi navijaju za - Hrvatsku

Bruno Mars i nogomet - kakva kombinacija

Nalazim se na Open'er festivalu, jednom od najvećih glazbenih festivala u ovom dijelu Europe. Dok na golemom videozidu pratimo odlučujuću tekmu, na vojnom aerodromu u Kosakowu nalazi se oko 100 tisuća ljudi, a baš u vrijeme tekme "pegla" pop-rock zvijezda Bruno Mars, čovjek za kojeg, moram biti iskren, nisam ni znao do dolaska na festival. Vjetar s Baltika dobrano je rashladio zrak, ali ekipa ovdje hladnoću ni ne primijećuje. 

Ogroman je ovo događaj, deseci tisuća ljudi bauljaju okolo, a dan prije The Gorilazz su napravili megaspektakl, no ja i još nekoliko stotina najzagriženijih fanova SP-a ignoriramo sve glazbene zvijezde i pod vedrim nebom buljimo u videozid. Moj novi prijatelj, mladi Poljak Iwo, oduševljen je što sam na festival ponio hrvatsku navijačku kapicu. Pitam ga za koga navija. 

"Hrvatsku, naravno. Pa sigurno neću za Rusiju", ispali kao iz topa. Pa krene nabrajati. Modrića obožava, Rakitić mu je velika zvijezda, Subašić je sjajan... Zna čitavu postavu, jedino mu izgovor Mandžukićevog prezimena predstavlja mali problem. Pa krene hvaliti. 

Tomislav Kukec /100posto

"Imate sjajne igrače, igraju baš lijep nogomet, prekrasna su momčad. Gledao sam sve utakmice Hrvatske na SP-u. Žao mi je što mi u Poljskoj nemamo tako dobru ekipu, ali mislim da 99 posto Poljaka navija za Hrvatsku. Kod vas ljetujemo, znamo se, mentalitet nam je sličan i zato svi u Poljskoj vole Hrvatsku i Hrvate", govori mi Iwo. 

Pitam ga kako je to moguće, s obzirom da smo praktički na stotinjak kilometara od ruskog teritorija. Ne bi li trebali podržavati susjedi?

"Ma nije to Rusija. To je samo njihova ekslava, daleko su oni od nas", namiguje, a onda, malo ozbiljnijim glasom, kaže: "A i nismo baš imali sjajnu povijest, ni s njima niti s Nijemcima, tako da za te dvije ekipe sigurno nitko nikada ne navija". 

'Imate super tim!'

Moja kapica sa hrvatskom šahovnicom pravi je hit u poluvremenu. Svi dolaze, žele se fotkati sa mnom, a ja im svima stavljam kapu na glavu. Radosni kao mala djeca, ne mogu se načuditi otkud Hrvat toliko daleko na Baltiku. Priznajem i meni srce veliko kao kuća, pa ih redom častim pivom. Veliko, fantastično tamno točeno pivo - po za ovakav festival nevjerojatnim cijenama - 10 zlota. Niti 17 kuna. Tako se da. 

Dok gasimo žeđ prilazi simpatična plavuša Anna

Tomislav Kukec /100posto

"Sigurna sam da ćete pobijediti, imate super tim", veselo govori i rado se fotka sa kapom. Postajem, ni kriv ni dužan, zvijezda festivala.

Tomislav Kukec /100posto

Stiže ekipa Švicaraca, i njima je drago što Hrvatska tako doro igra, pa niz alkoholiziranih Poljaka... Zabavni su, grle i čestitaju nakon svakog gola. 

Osim nogometa, sve ih zanima i kako je na Jadranu, gdje je najbolje doći, a čini mi se da su mnogi od njih zaljubljenici u hrvatsku glazbu.

"Prljavo kazalište moj je najdržai bend svih vremena", ostavlja me u čudu jedan mlađi Poljak. Odjednom, iza mene, netko se prodere.

"Ruska kurva, ale, ale, ale". 

Ovako vatreno ne navija se za Hrvatsku ni baš svuda kod nas, čini mi se. 

Hrvatski navijači usred Baltika

"Ma nije to ništa čudno, pa lako je navijati za momčad koja igra tako dobro. Bit će nam jako drago ako pobijedite", kaže mi "autor" spomenutog urlika, ali ipak ne želi da ga snimim kako to viče. Nije, kaže, možda baš zgodno. 

A onda produžeci koji nam svima kidaju živce. 2-1! Vojni aerodrom Kosakowo trese se, OK, vjerojatnije zbog decibela spomenutog Marsovca, ali i zbog ovih mladih hrvatskih navijača usred Baltika. 2-2. Urlici negodovanja šire se masom. Penali... Ma tko će ovo izdržati do kraja? 

Ne treba ni reći da je sve eksplodiralo kada je posljednjim, odlučujućim penalom Rakitić odveo Hrvatsku u polufinale. Prilaze sa svih strana, čestitaju, tapšu po ramenu. Ma kao da sam sam pobijedio na SP-u, mislim si. 

Idemo dalje, festival je pun događanja, a ja svoju kapicu poklanjam simpatičnoj Ali, kojoj sam ju obećao ako Hrvatska pobijedi. Veselo ju prima. Neka, barem će joj ostati mala uspomena na, nadajmo se, pobjednika Svjetskog nogometnog prvenstva.

Tomislav Kukec

nogomet

Hrvatska

SP 2018.

Rusija

Svjetsko prvenstvo u nogometu

Poljska

Gdanjsk

Open'er festival

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter