Serijal mafija: Joseph Bonanno

Postao je najmlađi capo di tutti capi u povijesti američke mafije, vodio najopasniji klan i onda napravio nešto što je u mafijaškim krugovima nedopustivo


Mia Mitrović
20.10.2019.08:00
Postao je najmlađi capo di tutti capi u povijesti američke mafije, vodio najopasniji klan i onda napravio nešto što je u mafijaškim krugovima nedopustivo
Profimedia

sažeto

Sicilijanac Joseph Bonanno kao da je izašao iz nekog mafijaškog filma. Njegov stvarni život bio je još luđi nego bilo koji film 


Mia Mitrović
20.10.2019.08:00

Kada se govori o počecima američke mafije, Josepha Joea Bonanna rijetko se spominje, no čitavu je priču gledao i stvarao iz prvih redova. U vrijeme prohibicije kao mladić borio se u kravavom ratu u kojem je stvorena moderna mafijaška organizaija u Americi, svjedočio je osnivanju Lucianove Komisije, a kada mu je kriminal dosadio otišao je u mirovinu. Dvadeset godina kasnije o svemu je napisao knjigu.

Autobiografija Josepha Bonanna izašla je 1983. u vrijeme kada je imao 78, a do tad je doslovno živio životom junaka napetog gangsterskog filma. U svojim dvadesetima, Bonanno je kreirao je kriminalno carstvo koje je postalo jedno od najmoćnijih u SAD-u. U svojim kasnim sedamdesetima, dopušteno mu je da izađe iz kriminala, ode u mirovinu i o svemu napiše knjigu.

Joseph Bonanno rodio se 18. siječnja, 1905. u slikovitom sicilijanskom obalnom gradiću Castellammare del Golfo. Isti gradić iznjedrio je zloglasnog dona obitelji Genovese, Joea Masseriu, ako i bossa Cosa Nostre, Salvatorea Maranzanu koji će kasnije započeti jedan od najkrvavijih sukoba u povijesti američke mafije. 

Mafijašima recitirao Dantea

Iako je obitelj Bonanno emigrirala u Brooklyn kada je Joseph bio tek dječak, tamo je provela oko deset godina i vratila se natrag na Siciliju. Na otoku, a ne u New Yorku, mladi se Bonanno prvi puta susreo s mafijom. Prema nekim izvorima, Mussolinijev obračun s mafijom koji je započeo 1924. bio je razlog da se bez vize vrati u Ameriku.

U to vrijeme u SAD-u su u jeku bile lude dvadesete i prohibicija, era u kojoj je mafijaška djelatnost procvala, a prilike za strelovit uspjeh na ulicama New Yorka imali su svi ambiciozni mladi mafijaši, među njima i Bonanno koji se s jedva 19 priključio Cosa Nostri. Već tada je odskakao od svojih sudruga u kriminalu jer je bio načitan i obrazovan.

"Baš kao i među prijateljima na Siciliji, i u Americi su me izdvajali kao čovjeka od knjige i znanja. Recitirao sam im na talijanskom stihove Danteove Božanstvene komedije kao i ulomke iz Machiavellijeva Vladara i Tukidida. Većina ljudi koje sam upoznao na ulicama Novog svijeta bili su sve samo ne knjiški moljci", kazao je Bonanno.

Prema izvještajima bivšeg njujorškog detektiva Ralpha Salerna, Bonanno je bio jedan od rijetkih ljudi koji je svjedočio čitavoj legendi o stvaranju američke mafije.

Krvavi rat za prevlast

Početkom 30-ih talijansko-američka mafija vodila je takozvani Castelammareski rat za prevlast. Sukobljene frakcije predvodili su Joe 'the Boss' Masseria i Bonnanov tadašnji poslodavac, Salvatore Maranzano. Sva trojica porijeklom su iz istog sicilijanskog gradića po kojem je čitav sukob dobio ime.

U vrijeme rata, Bonannova je dužnost bila braniti Maranzanove ilegalne destilerije i kažnjavati konkurenciju ako je to potrebno. Prohibiciju je nazvao zlatnom kokom za svakog mafijaša, a on sam smatra da je u toj eri naučio sve što mu je potrebno da postane uspješan mafijaški boss.

Sukob iz ranih 30-ih bio je zapravo sukob stare generacije s mlađom. Oni stariji imali su drugačiji, tradicionalniji pogled na organizirani kriminal na kakav su navikli u starom svijetu. On je uključivao strogo pokoravanje starijim donovima, kao i potpunu zabranu poslovanja i socijaliziranja s bilo kim tko nije talijanskog porijekla.

Takav je poredak branio Masseria, a podupirali su ga rasni mafijaši poput Chralesa Lucky Luciana, Vita Genovesea, Joea Adonisa, Carla Gambina, Laberta Anastasia i Franka Costella. Jedan od njih će kasnije promijeniti stranu i tako završiti sukob. 

Nova mafija

Na suprotnoj strani borili su se mlađi kriminalci koji su imali drugačiji pogled na svijet. Nije im bilo važno koje su nacionalnosti njihovi poslovni partneri i nije im padalo na pamet pokoravati se starijima samo zato što su stariji.

Sukob se ubrzo preselio na američke ulice. U početku je rat bio prilično miroljubiv. Mafijaši bi jedni drugima presretali i prevrtali kamione s alkoholom, no kako je sukob uzimao maha, tako je postajao sve krvaviji.

Najkrvavija je bila 1930. kada su velike gubitke bilježile obje strane, a pucnjevi dugih cijevi mogle su se čudi od njujorškog Times Squarea sve do ulica Chicaga.

iStock

Nakon ubojstva njegova partnera Aiella, Maranzano se osvetio ubojstvom važnog člana Masserijine ekipe, Stevea Ferrigna. To je dovelo do toga da Masseria desetkuje Maranzanovu stranu. Kada je ubijen jedan od Masserijinih ključnih ljudi, druga strana se okrenula diplomaciji. Lucky Luciano i obitelj Genovese udružila se s Maranzanom i postigli su dogovor: Luciano će ubiti Masseriu, a Maranzano okončati sukob.

Stvaranje Komisije

Masseria je ubijen usred večere u restoranu Villa Tammaro na Coney Islandu 15. travnja 1931. New York Times izvijestio je da je ubijen za stolom za kojim je kartao s još tri nepoznate osobe. Upucan je u leđa, glavu i prsa. Nitko nikada nije osuđen, a Lucky Luciano je imao čvrst alibi.

Nakon dobivenog rata Maranzano i Luciano reformirali su talijansko-američku mafiju. Pet njujorških obitelji preuzeli su Luciano, Joseph Profaci, Thomas Galigano, Vincent Mangano i Maranzano s tim da je on ujedno bio i capo di tutti capi, kum svih kumova.

Njegova vladavina nije trajala dugo. Nasmrt je izboden u svom uredu 10. rujna 1931. Naslijedio ga je Bonanno i tako postao najmlađi mafijaški boss svih vremena. Imao je samo 26 godina.

Luciano je preuzeo kormilo, no nije dirao Maranzanova nasljednika, već su zajednički reformirali mafiju tako da funkcionira kao korporacija, a nazvali su je Komisija. Redovito vijeće donova pet obitelji omogućilo je da o problemima porazgovaraju i pokušaju ih riješiti glasanjem prije no što prerastu u nasilje.

Nikad nije uhićen 

Dozvoljeno je i poslovanje s kriminalcima koji nisu talijanskog porijekla što je, prema Bonannovom mišljenju, omogućilo da mafija posluje u miru koji je potrajao gotovo 30 godina.

Bonannova organizacija bila je mala, ali uspješna. Zajedno sa svojim partnerima, Frankom Garofalom i Jhonom Bonventurom vodili su posao s kamatarenjem, klađenjem, prostituciju i prodaju nekretnina. Kako be Bonanno ušao u SAD 1924. bez papira, napustio je zemlju 1938. kako bi ponovno mogao zatražiti državljanstvo. Dobio ga je tek 1945. Do tada je već bio težak nekoliko milijuna.

Tijekom svoje kriminalne karijere Bonanno nikada nije uhićen, optužen ili osuđen ni za koje kazneno djelo. Čak i u vrijeme Apalachinskog sastanka 1957. kada su američki mafijaši raspravljali o ulasku u posao s drogom na koji su upali agenti FBI, izbjegao je uhićenje.

Ipak, nakon jednog neuspjelog pokušaja atentata na konkurentskog dona, pozvan je da svjedoči pred porotom za organizirani kriminal. Umjesto da se pojavi pred sudom 1964. je pobjegao pa je njegovu obitelj preuzeo Gaspar DiGregorio.

Kada se 1966. ponovno pojavio, pravosudnim je organima kazao da ga je otela obitelj Buffalo, odnosno Peter i Antonino Maggadino, što je bila očita laž.

Pritisnuo ga Giuliani 

Osuđen je zbog nesuradnje sa sudom, no žalio se na presudu sve dok 1971. nije odbačena. Slijedio je rat za povratak utjecaja nad svojom obitelji koja se raspala na one vjerne njemu i druge koji su izabrali DiGregoria. Kanio je likvidirati bosseve tijekom sastanka 1966. no nitko nije ozlijeđen. Usprkos tomu, nasilje se nastavilo pa je dvije gdoine kasnije učinio nezamislivo - odlučio se umiroviti.

U mafijaškim je krugovima takvo što nedopustivo. Jednom kada si u mafiji, zauvijek si u mafiji, no Bonanno nije bio bilo tko. Imao je status bivšeg bossa te je obećao da se više nikada neće uplitati u mafijaške poslove pa je Komisija prihvatila njegove uvjete. Naravno, upozoren je da, ako ikada pomisli progovoriti o njihovom poslovanju, bit će ubijen na licu mjesta.

iStock

Bonanno je prvi puta osuđen kao 75-godišnjak 1980. kada je pokušao sabotirati istragu o pranju novca u kompanijama koje su vodili njegovi sinovi. U zatvoru je proveo godinu, a onda 1985. još 14 mjeseci jer je odbio svjedočiti protiv čelnika Pet obitelji.

Tadašnji državni odvjetnik na Manhattanu, a danas Trumpov intimus Rudy Giuliani pritiskao je Bonnana zbog informacija koje je iznio u svojoj knjizi, osobito oko postojanja Komisije, no organima vlasti nije ništa želio otkriti.

Umro je u dubokoj starosti od srčanog udara u svibnju 2002. a za sobom ostavio nevjerojatnu priču. Bonanno i njegovi suvremenici trenutno su junaci nove serije 'Kum Harlema' koja se nedavno počela prikazivati.

Cosa Nostra

Sicilijanska mafija

Joseph Bonanno

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter