Sunce, more i panika

Pitate se zašto ležaljke na Jadranu zjape prazne? Ljudima su čak i tuniški, odnosno egipatski talibani draži od naših katolibana koji masno preplaćuju i ne nude ništa


Robin Mikulić
21.08.2018.19:00
Pitate se zašto ležaljke na Jadranu zjape prazne? Ljudima su čak i tuniški, odnosno egipatski talibani draži od naših katolibana koji masno preplaćuju i ne nude ništa
Ivo Ravlic / CROPIX

sažeto

Naša se turistička ponuda presporo prilagođava održivim mogućnostima, a kaskamo i za potražnjom. Svima je, koji nas posjete, ovdje u pravilu i lijepo, barem dok se nad obalu ne nadviju oblaci


Robin Mikulić
21.08.2018.19:00

Mnogi se pitaju zašto su ove godine izostale očekivane gužve na jadranskoj obali. U medijima se, kad se referira na aktualno stanje tekuće sezone, izmjenjuju sintagme poput srpanjske rupe, praznih ležaljki, crnog srpnja, bijelih miševa. Dobro, to sam izmislio, ali kad se čovjek malo zamisli nad dugoročnom strategijom hrvatskog turizma bijeli su miševi adresa na kojoj će završiti.

Realno, o Hrvatskoj se nije pisalo nikad više, barem do kraja Svjetskog prvenstva. Čak su i jadni geografski neobrazovani Amerikanci nakon Mundijala možda skužili gdje se skrivamo na karti. Pariz, London i Berlin su im, doduše, vjerojatno još uvijek glavni gradovi Europe koji svoje predsjedanje Starim svijetom međusobno izmjenjuju prema tko zna kojem principu, ali svijet je zahvaljujući Vatrenima konačno imao prilike vidjeti slike naše zemlje koje nisu usko vezane uz lokacije snimanja Igre prijestolja. Što je onda pošlo po zlu?

Sunce, more i panika

Za početak, djelomično smo si krivi sami. Naša se turistička ponuda presporo prilagođava održivim mogućnostima, a kaskamo i za potražnjom. Svima je, koji nas posjete, ovdje u pravilu i lijepo, barem dok se nad obalu ne nadviju oblaci. Tad odjednom nastaje panika, valjda nam je zato toliko i stalo do meteoalarma čije se nadnaravne moći, nekim neviđenim čudom, zadnjih godina ovdje baštine više od vidjelica iz Međugorja. To već govori nešto s obzirom na činjenicu da smo samo dva koraka iz Poljske! Tko zna, možda ovdje ipak postoji budućnost svjetlija od srednjovjekovnog inkvizicijskog mraka. O tom potom. No, čim padne kiša, sva faličnost našeg sustava ispliva na površinu. Poput male voćke poslije kiše, samo što ta voćka nije cesarićevski lijepa, nego ćelava, zakržljala i vrlo usamljena, odjednom izrone sva ona go*na koja guše naš turizam. Usporedio bih sada ovu sliku i s nekim od naših političara koje si tako zamišljam, ali neću. Neke je fore bolje zadržati za sebe.

Reuters

Druga je stvar ta, što bez obzira na količinu turista koji nam pune smještajne kapacitete, naši gosti troše neviđeno malo para. Jednom kad plate smještaj i hranu (onu iz dućana), prema najnovijim podacima, na ostatak sadržaja potroše mizernih 13 eura. To nije niti 100 kuna, ovisi kod koga mijenjate. Sumnjam da je to razlog zašto su cestarine i karte za trajektni i ostali brodski prijevoz toliko skupe, ali čini mi se donekle plauzibilnim da se država negdje mora naplatiti. Ipak ti ljudi udišu naš čisti zrak čak i kad u našem čistom moru točaju svoje smrdljive noge. I onda će ljudi reći da nemamo studije o zagađenju okoliša pod nekontroliranim utjecajem masovnog turizma. Koješta! Znamo da nam je more zbog tog priljeva stranog znoja najslanije u Europi. Tko god važe kaže drugačije ili laže ili nije ravnozemljaš.

Svijet se vraća na staro

Možda je, ali samo možda, veći problem što se svijet, barem u većoj mjeri, oporavio od rata protiv terorizma. Još pred koju sezonu nije se mogla izbjeći naslovnica o terorističkom napadu u Tunisu, Egiptu, Turskoj pa čak i Španjolskoj. Zašto je Grčka propala samo bog zna, valjda joj je na par godina tako grah padao. Znam, šalim se ponovno, ali svi znamo da je ona gadna financijska kriza od pred 10 godina u jednakoj mjeri harala svakim zakutkom svijeta i nije se osobito odrazila na ponudu mora i sunca pa ne vidim razlog zašto se na nju izvlačiti. Uglavnom, stanje se raščistilo, cijene aranžmana su manje nego ikad, a ponude su ostale tradicionalno sadržajne, gdjekad čak i nabrijanije jer nekako ljude treba ponovno privući. Sunce, more i talibani nekad nisu dostatni. Vidiš ideje, možda u tom grmu leži zec. Talibani. Svijet ne obraća pažnju, ali imamo i mi svoje – katolibane. To su oni ljudi koji se po novom zalažu za pravo iznajmljivača da nekoga diskriminira po spolnoj osnovi. Štandovi već niču.

Pogledajte malo što agencije, kad je riječ o Tunisu ili Egiptu, nude i za koliko. Sedam dana, puni pansion, hotel s 4 do 5 zvjezdica, krstarenje, izleti, mile majke, avionska karta i sve takse. Tri hiljade, ako i toliko. Dobro, može to biti i neznatno više ako baš ne želite odsjesti u prekrasnom rezortu usred crvene zone. Takva je, naime, situacija u Egiptu. Najnoviji izvještaji britanske vlade kažu da je veći dio Egipta još uvijek po život opasan. Zanimljivo, samo onaj dio u koji turisti ionako nikad ne zalaze. Znaju u Egiptu ipak svoje prioritete. Je*eš sve, ako izvor nije osiguran. S koje će pipe narod cuclati socijalno, ako je jednina iz koje nešto kapa zatvorena. Mislim na turizam, samo da se objasnim.

Profimedia

Stanje u Tunisu je još i bolje. Opasno je samo uz granicu sa susjednim zemljama, a i taj je pojas jako uzak. Većina zemlje ponovno je u punom turističkom pogonu. Istinabog, morali su malo spustiti cijene pa sad tjedan dana neviđenog luksuza ondje košta između dvije i tri tisuće kuna, ali gdje je to od Hrvatske? Provjerio sam na bookingu, ne brinite. Od Tunisa nas dijele svjetlosne godine, kao što se uostalom mogli i pretpostaviti. Tjedan dana odmora u hotelu s pet zvjezdica, kod nas, koštat će vas između 20 i 40 tisuća kuna, bliže 40. Troškovi puta nisu uračunati.

Upitajmo se stoga još jednom zašto govorimo o rupama usred sezone kad su ljudima čak i talibani prihvatljiviji od naših katolibana. Možda bi stvari bile drugačije da se moljenje ispred bolnica uvrsti u službeni plan i program, ali dok smo još, barem na papiru, sekularna zemlja, ne bi nam naodmet bilo razmisliti što mi za taj novac nudimo turistima osim sunca, mora i ogorčenosti što dok su ovdje ne kupuju čak niti naš krumpir, a kamoli da troše hiljade eura na skupe večere. Srećom, reći će mnogi, jer ionako nemamo kvalificiranog ugostiteljskog kadra koji bi mogao pratiti takvu potražnju.

turizam

sezona

Tunis

propala sezona

egipa

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter