'Đu*re, ubit ću te, satrat ću te sjekirom'

Ovo su ispovijesti muškaraca koji su žrtve ženskog nasilja, a zbog komentara 'Kakav ste vi to muškarac kojeg žena tuče' srame se potražiti pomoć


Mia Peretić
22.05.2019.21:00
Ovo su ispovijesti muškaraca koji su žrtve ženskog nasilja, a zbog komentara 'Kakav ste vi to muškarac kojeg žena tuče' srame se potražiti pomoć
profimedia

sažeto

Na mnogo načina, muškarci su nevidljive žrtve zlostavljanja u vezi ili obiteljskog nasilja


Mia Peretić
22.05.2019.21:00

Kada govorimo o nasilju, a posebno o nasilju u obitelji, prvo nam na pamet pada slika snažnog i fizički nadmoćnog nasilnika u liku muškarca koji se okomio na slabiju žrtvu koju često zamišljamo kao ženu. Ruku na srce, na spomen takvog oblika nasilja rijetko ćemo baš vizualizirati muškarca koji, sklupčan u jednom kutu sobe u fetalnom položaju, drhti nad svojom opasnom suprugom.

Jednom je prilikom u razgovoru o porastu nasilja u društvu moj poznanik samouvjereno izrekao rečenicu:

"Nasilje nad muškarcima ne postoji jer to nisu muškarci, već papučari, mlakonje i kukavice. Kako je moguće da jedna žena istuče frajera koji je, ako ništa drugo, fizički nadmoćniji od nje i jednim je zahvatom može složiti na pod ako treba".

Moj poznanik, dakle, nasilje nad muškarcima ne priznaje kao legitimno jer smatra da to naprosto nije moguć scenarij. Upravo se s takvom stigmom suočavaju brojni pripadnici muškog spola koji se nađu u poziciji žrtava, ulozi u kojoj se može naći bilo tko, bez obzira na spol, dob ili nacionalnost.

Nasilje, dakle, može trpjeti i takozvani jači spol, kao što se vidjelo na primjeru pokojnog Nikole Tureka kojeg je bivša djevojka Nuša Bunić ubila nožem prerezavši mu arteriju i za to je osuđena na 12 godina zatvora.

Kako se kasnije saznalo, djevojka je i ranije bila problematična, jedan ju je bivši dečko opisao kao "tempiranu bombu", a jednog je optužila za silovanje.

'Kakav ste vi to muškarac kojeg žena tuče'

"Kakav ste vi to muškarac kojeg žena tuče", rečenica je koju nam Oliver Čanić, predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo, navodi kao najčešću reakciju službenih institucija koje bi  muškarce - žrtve trebale zaštititi, nebitno radi li se o Centrima za socijalnu skrb ili policiji. To je samo jedan od razloga zašto muškarci oklijevaju prilikom prijavljivanja da se nad njima vrši nasilje, iako je ono u konstantom porastu.

profimedia

Nasilje nad muškarcima i dalje raste

"U zadnjih je deset godina i statistički izraženije, odnosno može se vidjeti da je nasilje nad muškarcima u porastu. Činjenica da o tome mnogo više znamo jest i što među njima raste svijest o potrebi da se nasilje prijavi", kaže nam Čanić.

Jasminka Zloković, profesorica s Odsjeka za pedagogiju riječkog Filozofskog fakulteta godinama se bavi problemom obiteljske pedagogije, s posebnim naglaskom na razne oblike obiteljskog nasilja. Kaže nam da kod nas sveobuhvatnog istraživanja problematike nasilja nad muškarcima nema, no s kolegicom je 2018. godine provela istraživanje koje nije moguće generalizirati, no u kojem su zastupljeni ispitanici iz svih županija u Hrvatskoj.

"Prema nekim zaključcima istraživanja kao i nekim mogućim zaključcima iz službenih izvješća o obiteljskom nasilju mogli bismo govoriti da je udio nasilja prema muškarcima u obiteljskom nasilju između 18-25 posto. Međutim, valja uzeti u obzir činjenicu o tamnim brojkama, dakle slučajeve koji nisu prijavljivani niti jednoj ustanovi".

Prevladava psihičko nasilje

Stručnjaci tvrde da nasilje u obitelji može biti psihičko, fizičko i ekonomsko. Na mnogo načina, muškarci su nevidljive žrtve zlostavljanja u vezi ili obiteljskog nasilja.

"Istraživanjem smo zabilježile sve tipove nasilja: od psihičkog, materijalnog iskorištavanja, okrutne manipulacije, pa sve do tjelesnog i seksualnog. Koje je prisutnije, ne mogu egzaktno odgovoriti, ali čini se da je to psihičko nasilje i manipuliranje. Posljedice nisu manje bolne od tjelesnog nasilja. Strašne su situacije i priče u kojima mnogi muškarci žive i zbog kojih im je ugroženo psihofizičko i mentalno zdravlje", objašnjava nam profesorica Zloković.

Oliver Čanić nam kaže da se Hrvatskoj udruzi za ravnopravno roditeljstvo najčešće javljaju očevi nad kojima se vrši psihičko nasilje, a najmanji broj otpada na ono fizičkog tipa.

"U najvećem postotku nam se javljaju očevi kojima je onemogućeno viđanje djeteta, odnosno, sud odredi da djecu mogu viđati samo u prisustvu majke ili u njezinom domu, a onda ih tamo vrijeđaju ona i čitava njezina obitelj".

profimedia

'Đubre, ubit ću te, satrat ću te sjekirom!'

Kako to nasilje konkretno izgleda? Gospodin Čanić s nama je podijelio nekoliko zaista mučnih i tužnih primjera.

"Jedan je otac šetao trgovačkim centrom u kojem je vidio svoju malodobnu kćer u društvu majke i bake. Prišao je pozdraviti dijete, na što ga je majka krenula vrijeđati, psovati i pljuvati. Usred krcatog centra, pred malenom djevojčicom, vikala je: 'Nećeš nikada vidjeti dijete, go*no jedno". Dijete je plakalo, a onda se uključila i baka koja se derala: 'Đu*re, ubit ću te, satrat ću te sjekirom".

Idući primjer koji nam opisuje dogodio se u Slavonskom Brodu.

"Prema odluci suda otac je došao po svoje dijete koje inače živi s majkom, bakom i djedom. Prvo je na dvorište izašla majka, pa djed koji je u jednoj ruci držao unuka, a drugom je šakom lupao po autu, pri tome razbivši šajbu. Ponavljam, u ruci je čitavo vrijeme držao dijete".

Jednog je muškarca žena brutalno fizički napala.

"Otac je došao po svoju kćer, a majka ju je držala u naručju i nasrnula na njega. Šamarala ga je i vikala mu 'Smeće, go*no jedno!'.

profimedia

'Cr**ugo, go*no jedno'

Bolje nije prošao niti čovjek iz Gabona koji već dulje vrijeme živi u Hrvatskoj. Ovdje ima dijete koje ima pravo redovito viđati. No, njegov primjer pokazuje što se događa kada se nasilje odvija pred očima djeteta.

"Kada je dolazio vidjeti dijete, majka je znala vikati 'Crnčugo jedna, đu*re, go*no, nigeru!', sve pred djetetom. Došlo je do toga da mu te iste riječi sada ponavlja i sin. Dakle i on mu govori 'crnčugo'", prisjeća se Čanić samo nekih od tužnih priča koje su prijavljene udruzi.

Srame se potražiti pomoć

Muškarci danas pomoć traže malo više no što je to prije bio slučaj, no pri tome se suočavaju s nizom ograničenja, kao i osudom okoline.

"Napominjem da u Hrvatskoj nemamo istraživanja s kojima bismo se komparirali, izvješća o nasilju u obitelji se vode neujednačeno pa često pod nasiljem u obitelji ne vidite spol počinitelja. Muškarci traže pomoć koja izostaje, a posebno u slučajevima kada su predrastave ili rastave, doživljavaju sustavno nasilje. Najčešće psihičko. Žene tada u toj bitci ne štede niti vlastitu djecu kojom manipuliraju", kaže nam profesorica Zloković.

Muškarce od traženja pomoći odvraćaju društveni stereotipi, gotovo jednako kao i izostanak institucionalne reakcije.

"Ograničenja jesu stereotipna i segregirajuća, odnosno stav da muškarac ne može biti žrtva, on je isključivo nasilnik. Da se razumijemo, niti na koji način ne umanjujem visoko izražen problem nasilja nad ženama i djecom! Međutim, ljudski i profesionalno ne mogu prihvatiti bilo koju vrstu segregacijskog pristupa bilo kojem problemu, a pogotovo kada govorimo o obiteljskom ili drugoj vrsti nasilja. Dakako, stereotipi odvraćaju veliki broj muškaraca da javno progovore o problemima", pojašnjava profesorica.

Oliver Čanić kao velik problem ističe i reakciju naših institucija.

"Muškarce ismijavaju, stoga se oni srame. Nadalje, prisutni su dvostruki standardi. Kada muškarac prijavi nasilje, privode i njega i ženu, sustav ne postupa identično kao i kada nasilje prijavi majka. Očevi često prenoće u Remetincu".

Kako rad institucija izgleda u praksi, Čanić nam opisuje na primjeru djeteta koje je oduzeto majci.

"Majka je po djetetovim bedrima gasila opuške. Otac je to prijavio i dijete je, pored njega živog, izuzeto i stavljeno u dom. Na kraju je on samo rekao 'Ja sam sretan čovjek, samo neka su maknuli dijete od majke'.

profimedia

Nema sigurne kuće za muškarce

Sigurna kuća za muškarce u Hrvatskoj ne postoji, a suzbijanje ovog tipa obiteljskog nasilja s vremena na vrijeme u prvi plan dolazi zahvaljujući medijima. No, daleko je to od bilo kakvog sustavnog rješenja.

"Borba protiv nasilja je prava borba u koju moraju biti uključeni ne samo akteri nasilja -žrtva i nasilnik- nego i cijelo društvo. Od uređivanja zakona, omogućavanja prihvatljivih oblika pružanja pomoći (i žrtvi i nasilniku), netoleriranja nasilja, ozbiljnog pooštravanja kazni za takva nedjela, kazni za nepružanje pomoći, promicanja primarne prevencije (educiranje,  savjetovanje, medijski sadržaji koji ne toleriraju nasilje…). Postoje poznati i provjereni načini prevencije. Nerijetko izgleda se da za to nema volje. Zamislite da se odista ostavlja ljudima dojam da nitko za njih nije zainteresiran?", na kraju se pita profesorica Zloković.

obiteljsko nasilje

nasilje nad muškarcima

žrtve zlostavljanja

fizičko zlostavljanje

psihičko zlostavljanje

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter