UGLEDNI PSIHOTERAPEUT O TRAGEDIJI U PAGU

'Ovo je klasični psihijatrijski slučaj, nitko normalan ne može bacati djecu s balkona. Ovakvom nasilju pribjegavaju oni koji misle da su potrošili sve druge mogućnosti da riješe svoj problem'


Daniel Radman
01.03.2019.14:05
'Ovo je klasični psihijatrijski slučaj, nitko normalan ne može bacati djecu s balkona. Ovakvom nasilju pribjegavaju oni koji misle da su potrošili sve druge mogućnosti da riješe svoj problem'
Jure Miskovic / CROPIX

sažeto

'Radio sam petnaest godina u socijalnoj zaštiti, otkrio nam je Modrušan


Daniel Radman
01.03.2019.14:05

Unatrag mjesec dana Hrvatsku su šokirali obiteljski zločini. Naslovi iz našeg tiska i portala -  'Strava u Trilju, sin (14) izbo majku po glavi pa snimio selfie', 'Rodila kod kuće, ostavila bebu i otišla na posao; tamo joj pozlilo, a policija pronašla mrtvo novorođenče', 'Bivši policajac pušten iz zatvora pa davio kćer, bacao je po ulici i glavom nabijao u zid', pa do ovog jučerašnjeg slučaja – 'Horor na Pagu: S prvog kata kuće otac bacio svoje četvero male djece'- i previše govore o razmjerima istih.

"Današnje medijske mogućnosti, za razliku od nekadašnjih, neusporedivo su veće. To što mi sad za sve znamo i što sve dođe do javnosti može stvoriti privid da je slika bitno drugačija nego što je nekad bila", oprezno kaže naš psiholog i psihoterapeut prof. Ivan Modrušan o ovom zastrašujućem trendu.

Do nasilja dolazi kad osoba ima osjećaj da ni jednog drugom politikom ne može postići cilj

Luka Gerlanc / CROPIX

"Da bi se dobio odgovor je li danas zaista lošija situacija, posao je kriminalista. Ukoliko kao želimo odgovore, potrebna nam je statistika, i to dugoročna, o ovakvoj vrsti zločina", dodaje.

Kako je moguće da roditelji dižu ruku na djecu, ili djeca na roditelje, pitali smo ga.

"Generalno, do nasilja dolazi kad osoba ima osjećaj da ni jednog drugom politikom ili nikakvim drugim ponašanjem ne može postići cilj, dakle nasilje je krajnje sredstvo. Nekad to 'krajnje' podrazumijeva da je osoba sve probala pa ništa nije išlo te misli da mora tako riješiti problem, a nekad podrazumijeva to da osoba, takva kakva je, nije u stanju nikako drugačije postupati, pa pristupa nasilnim mjerama jer nema drugih resursa kako bi išta riješila", pojasnio nam je.

Riječ je o psihijatrijskom problemu

arhiva

O aktualnom slučaju iz Paga, dakako, iz objektivnih razloga ne može komentirati razloge, no jedno je posve jasno – riječ je o psihijatrijskom problemu.

"Tu nema dvojbi da je riječ o psihijatrijskom problemu. Ne može normalan čovjek bacati svoju djecu s balkona", kaže direktno.

No, kad imamo ovakav broj slučajeva, postavlja se i pitanje prevencije. Posve je logično da nam se nameću pitanja je li famozni sustav zakazao, je li se moglo nešto učiniti kako bi se barem neke tragedije spriječile.

"Radio sam petnaest godina u socijalnoj zaštiti, i tamo negdje 80-ih imao sam dojam da je sustav, koji uz socijalnu skrb obuhvaća i zdravstvo i prosvjetu bio dobar. Ali, kad je došao rat, kad je došla ovakva Hrvatska, otišao sam u privatnike, dobrim dijelom jer sam shvatio da ni prosvjeta, ni zdravstvo, ni socijalna skrb u društvu neće imati onu poziciju koju bih htio da imaju: da ostanem u centru za socijalni rad ili nekoj stručnoj službi, a da istovremeno nemam nikakve mogućnosti, i da se sve rješava na mukotrpan način, nije mi uopće bilo po volji", kaže Modrušan.

Potom je i pojasnio svoju tezu.

Mnogo besmislenosti

Jure Miskovic / CROPIX

"Socijalna skrb, zdravstvo i prosvjeta nisu u dobroj poziciji. Da jesu, niz stvari bi se raznim preventivnim mjerama – sistemskim rješenjima - mogao bolje riješiti. Savjetovališta, gdje bi se mogle provoditi neke vrste obiteljske terapije, najčešće su financirana od donatora, pa onda to traje tri ili četiri godine, a čim donacije stanu prestanu postojati. Tako da, dugoročno gledano, u sustavu se stalno nešto mijenja, umjesto da imamo stabilna sistemska rješenja koja bi u svakom društvu trebala postojati. No, takva sistemska rješenja koštaju, a očito da nam to nije prioritet."

Naravno, u cijeloj priči oko sustava morali smo se dotaknuti i sudstva.

"Što se kod nas događa? U slučaju nasilja, netko nazove policiju, oni dođu za 15 minuta ili pola sata, naprave svoj zapisnik, upute to na postupanje, bilo zdravstvu, bilo socijali, i onda se sve to razvuče i u pravilu pretvara u neku beskrajnu trakavicu. Kad se umiješa sud, a svi znamo kako sudovi rade, to zna trajati po deset godina. A ako se nekog tuži za obiteljsko nasilje u dobi kad je kćer imala deset, a presuda se izrekne kad bude imala 20, to više nema nikakve svrhe i naprosto je besmisleno", zaključuje Modrušan.

nasilje

otac

Pag

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter