BILI SMO NA SKUPU EKSTREMNIH DESNIČARA, OPTUŽILI SU NAS DA SMO UDBAŠI

Otkrivamo opterećuju li ih i dalje Srbi, tko je najveći problem koji ruši 'čistu i autentičnu Hrvatsku' te koga zovu 'neokrkanima'. Najveće iznenađenje bio je dolazak jedne diplomatkinje


Daniel Radman
10.10.2019.19:10
Otkrivamo opterećuju li ih i dalje Srbi, tko je najveći problem koji ruši 'čistu i autentičnu Hrvatsku' te koga zovu 'neokrkanima'. Najveće iznenađenje bio je dolazak jedne diplomatkinje
Profimedia / Ilustracija

sažeto

Srbe nitko nije spomenuo tijekom dvosatne rasprave, mladi desničari su daleko više opterećeni migrantskim pitanjem nego odnosima sa susjedima


Daniel Radman
10.10.2019.19:10

"Prošlo je vrijeme nasilnih skinheadsa, stižu svojevrsni neonacisti-štreberi." Ovo je tvrdnja 'obraćenika', bivšeg njemačkog neonacista Christiana Ernsta Weissgerbera – nekada pripadnika pokreta Völkische Bewegung ('Narodnjački pokret') i 'Autonome Nationalisten' ('Autonomni nacionalisti') - koju je iznio u magazinu 'Stern'.

"Dolazi generacija koja ne odgovara stereotipu klasičnih neonacističkih štemera, ovo su ljudi koji čitaju knjige, proučavaju literaturu, koji su elokventni i kadra dobro argumentirati", pojasnio je.

Ako su takvi trendovi na krajnjoj desnici u Njemačkoj, pokušali smo provjeriti kakva je situacija kod nas. Nekakav opći dojam je da je onih klasičnih skinsa – Weissgerber bi rekao 'štemera' – sve manje, ali što je s ovim modernim, štreberski nastrojenim desničarima? Jesu li oni zauzeli to mjesto?

Blood & Honour i 'Adihash' za istim stolom

Takvu desnicu – mlade ljudi koji su elokventni, načitani i kadra argumentirati svoje stavove (što ne znači da su u pravu) – pronašli smo na skupu vrlo provokativnog naziva 'Desničari u pubu' (znamo da je Hitler kao marginalac počeo u pivnici), stoga su se nametnulo logična pitanja: radi li se ovdje o 'ljudima opasnih namjera', jesu li ovo zaista 'neonacisti-štreberi' na koje Weissgerber upozorava?

U popularnom zagrebačkom pubu na Opatovini skupilo se njih tridesetak. Mahom su tu bili mladi ljudi, fakultetski obrazovani ili studenti. Tek jedna osoba, mladić u svojima 20-ima, podsjećala je na one 'stare skinse' - izbrijane glave, u majici s natpisom 'Blood & Honour'. Opet, s njime je za istim stolom sjedio tip koji vizualno predstavlja čistu suprotnost, on poput nekog ljevičara nosi majicu sa stiliziranom stabljikom indijske konoplje na ogromnom logu 'Adihash'. Stigle su tek tri djevojke, poslije će im se priključiti još jedna gospođa, a među njima je i jedno poznato lice – suspendirana diplomatkinja Elizabeta Mađarević.

Iza druženja 'Desničari u pubu' stoji stranka 'Generacija obnove' Frana Čirka, kontroverzne figure hrvatske desnice. Čirko se svojedobno 'proslavio' kao predsjednik mladeži HČSP-a, najdesnije od svih pravaških frakcija. Nekada mu, primjerice, nije bio nikakav problem izjaviti da je Ante Pavelić 'jedan od od najutjecajnijih i najboljih pravaša u hrvatskoj povijest' te da u HČSP-u "smatraju da je ostavio dosta dobrih stvari iza sebe". Danas se u javnom govoru Čirko posve odvojio od ustaštva, a uz 'Generaciju obnove' – umjesto 'filoustaške priče' koja je pratila HČSP - više se veže pojam 'alternativne desnice', tzv. alt-right pokreta karakterističnih, prije svega, za Ameriku.

Tako su 'Generaciju obnove' prozvali portali BalkanInsight i Al-Jazeera u jednim od rijetkih tekstovima u kojima ih se portretira, a američki istraživački novinar s europskom adresom, Patrick Strickland, nazvao ih je 'opasnom skupinom s margine'.

Vole Milanovića jer je 'najdesniji' lijevi kandidat

Damjan Tadic / CROPIX

Taj 'američki alt-right štih' – daleko više u odnosu na njemačke desničarske pokrete - mogao se osjetiti i tijekom okruglog stola. Razgovarali su o predsjedničkim izborima, a usporedbe s tamošnjim prilikama, odnosom Donalda Trumpa i alternativne desnice bile su neizbježne.

Kroz debatu pokušali su doći do odgovora koji je najbolji kandidat iz desničarske pozicije, što je ujedno bila i solidna podloga da se utvrdi do kojih im je vrijednosti najviše stalo i mogu li se one nazvati ekstremnima. U startu je bilo jasno da im je Miroslav Škoro favorit, na pitanje moderatora tko bi glasao za njega trećina je digla ruke. O Kolindi Grabar-Kitarović desničari imaju prilično loše mišljenje, za nju bi glasali tek ako uđe u drugi krug sa Zoranom Milanovićem, a i to nevoljko.

Makar, iznenadit ćete se, ni Milanović im nije 'čisto zlo'. Barem u usporedbi s Stipom Mesićem i Ivom Josipovićem.

"Ne smijemo biti nezadovoljni. Imamo dva ozbiljna kandidata nominalno desnice i 'najdesnijeg' mogućeg lijevog kandidata", moglo se čuti.

No, ni Škoro im nije previše po volji. Sumnjivi su im ljudi koji ga okružuju, Mate Mijić i Mate Radeljić za mnoge su dokaz da su iste strukture i iza Škorine kandidature. Možda bi očekivali da će tu potegnuti pitanje 'udbaša', no radije koriste termin 'duboke države'.

"Nije bitno tko je predsjednik, bitni su oni koji šapću", kaže jedan, a kad ih moderator upita vjeruju li da su i Škoro i Kolinda produkt duboke države desetoro ih diže ruku za Kolindu, netko još dobaci da je ona 'produkt Buzina' (američke ambasade), dok za Škoru to smatra dvoje.

Tko su 'neokrkani'?

Marko Todorov / CROPIX

Na pitanju što zamjeraju Škori očituju se neke stvari koje su 'ekstremnoj desnici' važne. Recimo, pitanje abortusa. Zamjeraju mu što se jasno ne očituje oko toga, već nudi 'sladunjavo pozivanje' i 'domoljubne klišeje'. Zanimljivo, Srbe nitko nije spomenuo tijekom dvosatne rasprave. I u kasnijim razgovorima s njima mi to postaje jasno, daleko više su opterećeni migrantskim pitanjem nego odnosima sa susjedima. Iznimka je tek bila kritika na Kolindu i pozivanje Aleksandra Vučića, ali to više spada u političku sferu nego kao neki dokaz antisrpskih osjećaja. Dakako, ne treba sumnjati da na odnose sa Srbima gledaju ružičastim naočalama. No, očito je, s njima se manje zamaraju.

U više navrata čula se riječ 'neokrkan' koja će zorno ilustrirati promjene na hrvatskoj desnici. 'Neokrkanima' mladi desničari smatraju ljude – uglavnom starije - koji sve loše onako paušalno pripisuju udbi, Srbima, komunistima, ne zamarajući se ikakvim argumentima (na tragu izjave Pere Ćorića o pravašima koji imaju dva zuba u glavi i dva razreda osnovne škole, jedu janjetinu, mladi luk i slušaju Thompsona, a nemaju pojma o ičemu). Čini se da ih 'neokrkani' živciraju više nego ljevičari, a zapravo tu se radi o borbi generacija.

Primijetilo se to i u debati, kada je jedan govornik zamjerio Škori što se isprva okrenuo mlađim generacijama, da bi se potom okrenuo generacijama rođenim između 1965. i 1990. godine. Znakovito je to: svi mlađi od trideset godina više se ne sjećaju Jugoslavije, Domovinski rat pamte kroz maglu.

Kako su me proglasili 'udbašem'?

Profimedia / Ilustracija

Borba za njihovu Hrvatsku nije ona koju vode 'neokrkani', njima je prioritet skinuti stare desničare, 'progurati' mlade i spriječiti migrante da dođu. Na tragu 'čiste i autentične Europe', kakvu je 'reklamirala' prisutna Mađarević. I ona se jednom prilikom oglasila - vjeruje da će Škoro pobijediti, ali je izrazila sumnju da će razbiti duopol HDZ-a i SDP-a. "Povezan je sa svima njima", prokomentirala je.

Inače, tijekom debate svi smo morali nešto reći. Kad me je moderator prozvao, opravdao sam se da sam došao kao 'promatrač'. Samo mi je dobacio da sam vjerojatno neki 'udbaš', na što su se svi nasmijali, a tek po završetku rasprave rekao sam mu zašto sam tu. Nije mu smetalo, ni najmanje. Popili smo piće pa mi kaže kako su na 'Desničare u pubu' – ovo im je bilo 34. okupljanje – znali doći i ljevičari. Bitno je da se kvalitetno raspravlja. Provokativno? To je već druga stvar.

U takvom društvu – kad su među svojima - očekivao bih daleko više izjava lišenih političke korektnosti, no ako ih je bilo, to su sitne iznimke. Onaj mladić u 'Bloood & Honor' majici prozvao je LGBT populaciju, smatra da oni drže medije, a tek se u jednoj rečenici mogla naći poveznica s fašizmom. Netko je, i to nakon sat vremena, citirao Mussolinija, pripisao mu je izjavu 'ne može se na zakone jurišati, nego ih treba proučiti', no treba biti pošten i reći da je to bilo u kontekstu izmjene ustavnih zakona, a ne planiranja dolaska na vlast.

Već smo imali neumivenu desnicu

Ranko Suvar / CROPIX

Ipak, ključno je pitanje jesu li ovi naši moderni desničari doista 'opasna skupina marginalaca'? Može li ih se nazvati ekstremistima, neonacistima-štreberima?

Intimno, vjerojatno neki gaje određene simpatije prema NDH, no reći da su nacisti koji bi vratili rasne zakone bilo bi paušalno ljepljenje etiketa. Nazvati ih kao prijetnju s margine – čak i da ste ekstremni ljevičar – bilo bi opet preozbiljno doživljavanje snage alternativne desnice.

Ovdje se može povući ona paralela, 'ako je ovo kontroverzno, onda stvarno možemo reći da živimo u dosadnoj državi'. Činjenica je da se desnica uškopila, da više nije provokativna. Izleti im tek pokoji rasistički i homofobni stav, što doduše može značiti i da su naučili nešto od prošlih generacija. Nije Čirko bio ovdje jedini koji je prošao kroz pravaške strukture i koji je shvatio da od vraćanja na stare, prožvakane teme, nema napretka.

No, srećom, shvatili su da nema napretka ni s neonacističkim stavovima - čak i u ovakvom desničarskom okruženju ekstremisti su u velikoj manjini. Hrvatska s te strane može biti mirna. Još nije došlo vrijeme za neki naš AfD i Jobbik, a objektivno, znali smo imati 'neumivenu' desnicu na vlasti da bi se sad strašili neke nove. Pogotovo ovih štrebera. 

Kolinda Grabar Kitarović

izbori

Zoran Milanović

Miroslav Škoro

antimigracijska politika

Generacija obnove

alt-right

Frano Čirko

Desničari u pubu

okrugli stol

alternativna desnica

Elizabeta Mađarević

neokrkani

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter