100POSTO REPORTAŽA: Kako izgleda ŽIVOT NA KOĆARICI

Otkrili smo zašto je riba tako skupa, zašto je nema u dućanima te kako se pojavila nova agresivna vrsta ribe koja ubija zbog zabave, ali je vrlo ukusna


Valerija Bebek
30.07.2019.17:00
Otkrili smo zašto je riba tako skupa, zašto je nema u dućanima te kako se pojavila nova agresivna vrsta ribe koja ubija zbog zabave, ali je vrlo ukusna
Davor Pongracic / CROPIX

sažeto

Ribarenje je oduvijek bio težak posao, posjetivši koćaricu s Lošinja provjerili smo kakvo je stanje u današnje doba


Valerija Bebek
30.07.2019.17:00

Hrvati malo ribe jedu, prvo skupa je, a nemaju ni tu naviku. Najviše se ovdje na Primorju jede, ali tu potražnju može opskrbiti jedan brod po zimi. Jako se teško može plasirati riba, u razgovoru o ribarenju danas s hrvatskim profesionalnim ribarom ovaj je podatak tema koja se provlači i diktira način poslovanja. Dodaje kako se zimi najviše lovi trlja i to u velikim količinama, a naši ljudi je jedu tu ribu.

"Bilo je situacija kada nisam znao gdje će sa svom ulovljenom ribom, nismo je bacili, ali išla je pod takvu cijenu da možda bolje da smo je bacili, bilo je to prije otprilike 12 godina", prisjetio se Tomislav Soldo iz Malog Lošinja za razgovor za 100posto.

Koćaricu Calypso ima od 2006., a na istom brodu radio je i šest godina prije nego ju je kupio od bivšeg gazde. Svjedok je kako se u tom periodu mijenjalo i poslovanje, koliko je više papirologije, koliko je manje ribe. solo više ne radi na brodu, on obavlja logistiku, plasira ribu na razne strane. "Imam zaposlene ribare, a ja se bavim time da bolje prodam ribu koju donesu, da njima osiguram sve što im treba od hrane, materijala za mreže. Kada sam se oslobodio od broda krenuo sam i s prodajom na ribarnici i dostavom ribe ugostiteljima", objašnjava.

Davor Pongracic / CROPIX

Taj dio posla traje koliko i sunčani dani hrvatskog turizma, zimi sva riba koju ulovi ide u Italiju. To daje ribarskoj zadruzi Liburnija, čiji je član, koja zatim ribu šalje dalje u izvoz. "Tada se postiže najniža cijena ribe, zato gledam da čim prije krenem u vlastitu distribuciju", objasnio je.

Kako izgleda jedan isplov s koćaricom

Za to vrijeme brod je stalno na moru, naravno ako vremenski uvjeti to dozvoljavaju. "Imam tri zaposlena, a jedan je uvijek kod kuće, jer su dvojica na brodu. Oni po dogovoru rade 15 dana u komadu, a jedan je slobodan sedam dana i tako se rotiraju. Ljeti je izlazak kraći ide se na noć-dan-noć što bude 36 do 40 sati. Zimi brod zna vani biti i do 72 sata. Tada je i hladnije i riba može dulje izdržati u hladnjacima", objašnjava princip rada ribolova s koćaricom.

I vrsta ribe koje love ovisi o sezoni, a time i mjesta gdje idu. Ljeti su na strani između Paga i Lošinja tu im je glavni ulov škamp. Uz njih dođu oslići, pišmolji, nešto manje trlje, muzgavaca, pokoja grdobina, romb i slično.

"Zimi, odnosno već u rujnu počinjemo loviti lignju. Premjestimo se s ovog terena tu van Lošinja, Premude, Dugog otoka. Tada se lovi i šarenija riba nego ljeti od spomenutih lignji, hobotnica, trlje, grdobine... i puno veće količine se love zimi", kazao je.

Kada koća izađe na more posada drži smjene, nakon što spuste mrežu ona se lagano poteže. To traje četiri do pet sati, za to vrijeme je dan član posade dežura, dok drugi spava. "Kad se treba dizati mreža oboje su budni, digne se, istrese riba na krmu. Spusti se ponovno mreža u more, brod i dalje ide. Oni tada sortiraju tu ribu, za to im treba oko sat vremena, polede ju i stave u hladnjake. I tada se zamijene, dežura onaj koji je spavao. Naravno, to je u slučaju da je sve u redu, ako se razbije mreža onda se mijenja, kad se više nema što promijeniti ide se doma", objasnio je profesionalni ribar Soldo ukratko kako izgleda koćarenje.

Davor Pongracic / CROPIX

Napominje da je prije polaska na brod sve stvar pripreme od proučavanja vremenske prognoze do nošenja svega sa sobom, jer na brodu se tih nekoliko dana i kuha i jede. Moraju imati sve što im eventualno zatreba.

Havarija na moru i redoviti susreti s dupinima

"Kada krenuti, a kada ostati vezani procjenjujemo po prognozama, sve su preciznije i dostupne na internetu. Ja najviše gledam DHMZ, našu prognozu dosta su dobri za vjetrove. Zimi se češće zna dogoditi, nego ljeti, da se brod mora skloniti negdje u zaklon. Kad je brod daleko vani, recimo kod Dugog otoka pa se skloni ili u Molat ili Premudu. Tamo se pričeka dan-dva, to je većinom bura zbog koje se ne može proći kanal između Premude i Ilovika. Iako se to sve rjeđe događa jer imamo sve preciznije prognoze, zahvaljujući kojima unaprijed znamo kada će dići buru pa ne idemo baš toliko daleko", pojasnio je.

Iako su najveći dio vremena na moru, u prometu, bez mogućnosti velikih manevara, havarije i nesreće nisu nešto što im je u opisu posla. Jedina nesreća koje se sjeća, nije se dogodila ni njemu, ni njegovom brodu. Kaže bilo je to prije 15-ak godina, kad aje još radio kao radnik.

"Moj kapetan, doživio je da ga je veliki brod pokupio. Bio je tamo s onim susjednim brodom, Fortunom. Dogodio se sudar, srećom nije bio potopljen, nego se brod nagnuo, zapetljale su se sajle oko propele. Mi smo gliserom došli po njih, da se otpetlja ta sajla. Digli smo alat gore, to se u biti riješilo. A ovaj brod što je udario u njih pokušao je pobjeći, ali mislim da ga je zadarska policija uspjela negdje locirati i dovesti u Zadar. Tamo je bilo i suđenje. Ali to stvarno eto dogodilo se jednom prije 15 godina, i više ne znam za neki slučaj", prisjetio se Soldo.

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

Uz to, kada su na pučini, rijetko vide i druge nesreće. "Najviše što vidimo to su dupini, oni idu za nama. Buđenje na pučini, dupini, a ispada kada ti je to posao, nije ti baš romantično kao što zvuči, ali je fora", smije se ribar.

Ono što se iz godine u godinu povećava u njihovom poslu, nije broj dupina koji im pokušava ćopnuti koju ribu iz mreže, nego papirologija koja im je veliko opterećenje.

Jedini način da financijski opstanu

"Dečki već na koći sortiraju ribu i kad se vraćaju na Lošinj unaprijed mi izdiktiraju otprilike što i koliko imaju po kilaži. Moraju ispuniti tu, imamo na brodu elektronički očevidnik što nam je država montirala. Mora biti navedena količina rige koja se zaključuje kad se iskrcava. Onda ja doma printam deklaracije, na kojima treba biti Lot broj, a on se veže na broj očevidnika tog isplova- Moram ispuniti transportni dokument koji se šalje Ministarstvu poljoprivrede, čija količina isto mora odgovarati onoj u očevidniku", opisuje početak papirologije koja se veže uz svaku ulovljenu ribu.

Kad ribari podignu mrežu i isprazne ju na krmu, oni odokativno moraju odrediti kolika je kilaža ulova. Kada stanu na kopno izvaže se na vagi pa količina bude točna. "Smiješno je što kažu da se može tolerirati samo 10 posto odstupanja s broda i finalno. Ne može se odoka biti toliko točan. Na brodu se ne može vagati, jer brod i dok smo vezani malo valja i malo se miče i ta težina na vagi varira. Mi to važemo na kopnu pa je preciznije", kazao je.

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

Nakon transportnog dokumenta mora napraviti prvokup, da je sam sebi kupio ribu te da je može plasirati drugima, to također ide u ministarstvo. "I naravno zatim idu dostavnice koje su za prodaju ribe preko virmana, i dio koji ribarnica dobiva je zadužnica preko fiskalne kase. Uglavnom taj Lot broj mora biti na deklaraciji svake ribe. To se radi po kašetama: kašeta trlje je jedna deklaracija, druga kašeta je druga deklaracija. Riba se razvrstava po vrsti i veličini. Svaka mora imati deklaraciju gdje piše: vrsta ribe na hrvatskom pa vrsta ribe na latinskom, Lot broj, zatim gdje je ulovljena, zona ulova. Mislim da sam sve rekao", detaljnije je pojasnio što misli pod time da je papirologija sve veća.

Kaže kako sa svim tim obavezama nema ni šanse da on odvoji vremena i vrati se odlascima na brod te da se bavi prodajom ribe ugostiteljima i na ribarnici. "Bio bih prisiljen davati ribu otkupima, a oni imaju tako niske cijene zbog kojih sigurno ne bih financijski opstao", kazao je. Od njega otkupe po iznimno maloj cijeni i kasnije prodaju po cijenama koje su na tržnici, tako da i otkup može nešto zaraditi. Nafta je sve skuplja i to je ono što ih najviše stišće.

Zašto je riba tako skupa?

"Godišnje potrošim od 50 do 55 tisuća litara, to je 300.000 kuna. Leti je potrošnja manja jer su mreže lakše i ide se sporije, zato je zimi potrošnja veća. Za izlazak na more od 42 sata potroši se do 700 litara, što bi bilo 3500 kuna samo za taj jedan put", objasnio je.

I upravo u tome leži razlog ono čega su i sami svjesni i što mnogi ljudi ističu - poskupljenje i visoke cijene ribe. "Stalno se donose novi zakoni, otežava se time papirologija, koje ima sve više, a troškovi su sve veći. Skuplja je riba zato što državi moraš dati poreze, trebaš dati bolju plaću da zadržiš radnika, moraš zato više novaca zarađivati. Na kraju krajeva i struja je skuplja i nafta je skuplja. Čim je to išlo gore morale su i druge stvari ići gore da bismo se pokrivali", rekao je Tomislav Soldo. Ledomati i hladnjaci u njihovom poslu su neophodni, od trena kada se prva riba nađe na brodu sve do posljednje distribucije.

Davor Pongracic / CROPIX

Osim elektronskog očevidnika u koji momentalno upisuju ulov, država je svim koćaricama montirala tracker za praćenje broda. Zahvaljujući njemu u svakom se trenu može vidjeti gdje je. Ali ne samo Calypso, nego i svi drugi brodovi i koćarice. Preko aplikacije na mobitelu pogledali smo trenutno stanje koliko koćarica ima u našem moru, a koliko ih je u međunarodnim vodama i s talijanske strane. 

"Znamo vidjeti talijanske koćarice kad budu u onom naše m Zerpu nesuđenom, one smiju tamo loviti, jer to nije proglašeno zaštićenim područjem. Imaju puno veće brodove, kada se pogleda preko tjedna puno više Talijana ima na onoj strani, nego nas na ovoj. Pokazuje nam na 'finderu' na zaslonu mobitela vidljiva je karta Jadrana, svijetlo plavim strelicama označene su sve koćarice koje su u tom trenu igdje na moru. I letimičnim pogledom vidljivo je da hrvatskih, u našem nacionalnom moru ima zanemarivo malo, zato talijanskih, ima 'kao komaraca'. Love jako blizu našem moru, tu ribu osim što prodaju u svojoj zemlji i izvoze.

Agresivna nova vrsta trebala bi postati zanimljiva i za konzumaciju

A pitanje kakvo je stanje s ribljim fondom, nema jednostavnog odgovora. U tom je poslu već 19 godina i sigurno je uočio neke trendove. "Zna se dogoditi da neka vrsta opada. Hajdemo se uhvatiti lignje, kad sam krenuo raditi lignju smo slabo lovili, iz godine u godinu sve se više se lovilo. Do prije dvije godine. I sad iz godine u godinu sve manje. A isto tako recimo prije 10 godina škampa nije bilo, no prije tri godine se oporavio i on ima cikluse. To priroda radi", opisao je ribar. Usporedio je riblji ciklus s urodom maslina, koji je nekad bogat nekad baš i nije.

"Mislim da riba ima neku konstantu opadanja, ne znam točno zašto, zbog zatopljenja mora, ali to mora biti neka viša sila. Nas ima jako malo da bismo toliko utjecali na cjelokupnu riblju populaciju, i mi djelujemo, ali sigurno nismo prvi uzrok zašto je ribe sve manje. Činjenica je da je more sve toplije i pojavljuju se druge vrste kojih prije nije bilo", pojasnio je.

Tu je spomenuo vrstu strelka, koja se pojavila u Jadranu prije 10 godina, a sada je po njegovim riječima ima jako puno. Agresivna vrsta poznata je po tome da drugu ribu ne ubija samo zbog hrane nego i samo da bi ubijala. "Ukusna je, probao sam je jesti, podsjeća me nekako na brancina. Nema još komercijalnu vrijednost da bi je se izlovljavalo, jer nije poznata još. Ali pretpostavljam da će krenuti i u tom smjeru, osim što je ukusna, ima je puno i još uz sve to je divlja", zaključio je profesionalni ribar.

Jadran

riba

Mali Lošinj

ribar

koćarica

profesionalni ribar

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter