retrovizor: čarobnjak o kojem priča svijet

Otkrili smo čuvanu tajnu o najskupljoj keramici čija izrada može biti smrtonosna: 'Opasne pare te u trenu onesvijeste i ubiju. Prvi puta me supruga vezala konopom ako padnem u nesvijest'


100posto
06.10.2019.08:00
Otkrili smo čuvanu tajnu o najskupljoj keramici čija izrada može biti smrtonosna: 'Opasne pare te u trenu onesvijeste i ubiju. Prvi puta me supruga vezala konopom ako padnem u nesvijest'
Davor Pongracic / CROPIX

sažeto

Čazo se već 25 godina bavi isključivo keramikom, svojim znanjem i inovacijama došao je u fokus svjetske akademske zajednice, koja se njemu obraća za savjete


100posto
06.10.2019.08:00

U našoj rubrici Retrovizor svakog tjedna podsjećat ćemo vas na naše najčitanije tekstove, reportaže, intervjue i priče koje je redakcija 100posto napravila u proteklom razdoblju. Jedna od njih je i priča o umjetniku s Malog LOšinja kojeg je posjetila Valerija Bebek. 

Malo ljudi se razumije u keramiku, ne govorimo sad o kupaonskim pločicama i građevini, nego o dekorativnoj ili uporabnoj keramici. Znamo reći je li nam nešto lijepo, ali vjerojatno nemamo pojma zašto neka vaza košta nekoliko tisuća kuna. A još manje da je izrada njezine glazure - smrtonosna.

Upravo je takva tehnika koja se zove Kosai Ware, naziv otprilike znači 'Boja svjetlosti', u slobodnom prijevodu značilo bi 'Dugine boje'. Trenutno je to vjerojatno najopasnija i najskuplja keramičarska tehnika od svih na svijetu. Proces dobivanja je dugotrajan, koriste se plemeniti metali - zlato, platina, srebro, a na kraju dolazi po život opasan proces dimljenja.

Prije 15-ak godina tu je tehniku radilo samo nekoliko ljudi na svijetu, a među njima je bio i keramičarski umjetnik iz Malog Lošinja Čazim Mehmeti, poznatiji kao Čazo. Danas ih je, kaže skromno, ipak nešto više od 20 na svijetu, ali ni ta brojka nije prevelika.

Davor Pongracic / CROPIX

Kada je na internetu vidio da ta tehnika postoji, bilo je samo pitanje vremena kada će ju napraviti. "Izradio sam posebnu masku, jer tada se nije mogla nabaviti maska s respiratorom, koju sam stavio na lice. Špagom bih zavezao ručku od peći, stajao sam na vratima radionice, trzajem otvorio peć i brzo izašao. Te pare čovjeka u trenu onesvijeste i ubiju. Prvi puta kad sam je radio, supruga Nena vezala me konopom oko struka i potezala. Za slučaj da se onesvijestim da me može izvaditi iz tog opasnog područja", opisuje Čazo dok sjedimo ispred njihove suvenirnice smještene u Malom Lošinju.

Jednog dana stigao mu je upit tko je Mali Losinj?

Ima samo nekoliko vaza i ukrasnih predmeta u dućanu napravljenih ovom tehnikom, kaže, jer ne može ju ni stalno raditi. Sada, jer je sezona, pa oko radionice i peći smještenih u vrtu obiteljske kuće ima mnogo više turista. "Te pare onda moraju i negdje otići, ne želim ljudima baš potrovati goste", smije se Čazo. Osim presijavanja duginih boja, keramika tretirana tom tehnikom ima i specifični metalni sjaj i on je kako kaže umjetnik - vječan. Neće izblijedjeti s vremenom kao sve ostale tehnike. "Kada plinovi ispare, taj je predmet potpuno siguran da se iz njega može jesti i piti", napomenuo je keramičar.

"Za tu tehniku sam slučajno saznao kad sam pročitao jedan tekst da je to moguće. Radi se o tome da je na neki način preseljena sa stakla, na njemu se radila dosta dugo, ali u keramici nije bila moguća. Istraživao sam, tada nije bilo društvenih mreža, prepiske su trajale danima, ali najviše sam istraživao vlastitim eksperimentiranjem", kazao je i dodao da ju je s godinama usavršio i upravo on napravio manje opasnom.

Davor Pongracic / CROPIX

Zahvaljujući svojim snimkama koje je objavljivao na YouTubeu, do njega je došao profesor iz Engleske Jev Evans koji je mislio da je jedini u Europi koji zna tu tehniku, bilo je to 2012. Čazo ju je tada radio već sedam godina. "Poslao mi je e-mail i pitao me Who is Mali Losin? (Tko je Mali Lošinj?) Odgovorio sam mu ne tko, nego gdje, ja sam Čazo...", opisuje početak svoje suradnje sa svjetskom akademskom zajednicom. Danas, godinama kasnije, suradnja s profesorima keramike američkih sveučilišta je gotovo svakodnevna.

Razvio je vlastite tehnike, metode, softver, surađivao na izradi 'savršene' peći, osim toga povezao se s domaćim snagama te planira i niz predavanja što u Zagrebu, što u Matuljima.

Keramiku Duginih boja, i mnogih drugih tehnika koje se u znanstvenoj zajednici već nazivaju uz sufiks 'Čazo' - jer ih je on izmislio, mogu se pronaći u suvenirnici Čarobnjak. Simboličan naziv, a možda je i doslovna, jer Čazo je u 25 godina koliko se bavi keramikom postao pravi čarobnjak. A još je inspirativnija priča kako je počeo izrađivati keramiku.

Tko je čarobnjak s Lošinja?

I Čazo i Nena studirali su na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu gdje su se i upoznali, u vezi su od 1991. od početka rata. Čazo je nakon završetka studija postao dragovoljac domovinskog rata, kao pripadnik specijalnih MUP-ovih jedinica. Nakon ratnih strahota, još na ratištu, obolio je od PTSP-a.

"Vidio sam da nešto moram napraviti, bilo je nemoguće da predajem u školi, iako me rad u prosvjeti nikad previše nije ni zanimao, htio sam se baviti znanošću o sportu. No jednom prilikom Neni i meni je palo na pamet da bih mogao probati izrađivati keramiku", prepričava Čazo. Iz Zagreba su se preselili njegov rodni grad Mali Lošinj, kaže prve zime je lovio lignje i ribario, a Nena je dobila posao kao profesorica tjelesnog u školama na Cresu i Lošinju.

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

Keramiku su prihvatili kao način da se Čazo riješi negativnih utjecaja PTSP-a, da 'nešto radi s rukama'. Kažu započeli su u sobici veličine 'tri sa tri', a ubrzo su shvatili da imaju dara za tu vrstu umjetnosti.

Ispočetka nisu imali ni peć, imali su stolić i police na koje su slagali radove. Svih pet peći koliko sad imaju Čazo je sam izradio, osim prve, koju su kupili.

Krenuli sa suvenirima za jednu 'marku', sad ne zna ni nabrojati sve nagrade

"Prva peć je koštala pet tisuća maraka, u ono doba se sve u markama računalo, i rekli smo, ako napravimo pet tisuća malih suvenira, koje ćemo prodati za jednu marku, mi smo tu peć isplatili", kazala je Nevenka, Čazo dodaje d asu ubrzo isplatili peć i kroz neko vrijeme mogli su živjeti isključivo od suvenira. Godinama su imali samo štand na lošinjskoj rivi.

"Grad Mali Lošinj je prepoznao nas i naš rad i dao nam je prostor u najam, s Turističkom zajednicom imamo jako dobru suradnju", kazao je. Taj prostor suvenirnice potpuno je sam uredio, sve što se vidi u njemu sam je dovukao i obradio. Police su izrađene od naplavina. Od Ministarstva turizma dobili su poticaj za autohtoni hrvatski suvenir.

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

Njihov projekt 'Barkogradnja u Hrvata' u kojem su izradili sve tradicionalne barke koje su plovile po Jadranu naišao je na pozitivne reakcije, kasnije je suvenirnica dobila Plavi cvijet za najljepšu suvenirnicu i cjelokupnu ponudu u Primorsko-goranskoj županiji, a nagrade su se nizale.

Mnogobrojne tehnike kojima se služi sam je proučavao, pokušavao i savladao te na kraju izmislio i svoju verziju. Tako svoje vaze i skulpture, osim uobičajenog glaziranja, ukrašavaju pomoću bojanja konjskom dlakom, paljenja u rupi, golim rakuom, drevnom japanskom Raku spomenutom tehnikom Kosai Ware.

Neke od umjetnina izrađuje po četiri ili pet mjeseci, koristi vrlo skupe sirove materijale za glazuru, a takav uradak onda i dosta košta. Za neke posebne predmete cijenu odredi Nena. Opisao nam je proces.

"Imam lončarsko kolo doma, stavim uradak na kolo i pustim da se strahovito sporo okreće. Sjednem na stolicu i izmjenjujemo priču taj uradak i ja. Nekad to traje dvije minute, nekad to traje dva sata. Tako se opraštam od uratka zato što moram živjeti, to se mora prodati. Ali neke stvari nisam spreman prodati, jednostavno su mi prirasle srcu. Kako u dućanu moraš imati cijenu na svemu.. onda moja supruga lupi cijenu, pa ako se već moram odvojiti neka se odvojim za tu neku cijenu koja je žestoka", kazao je Čazo.

Svi suveniri i nakit koji imaju izložen su njihove rukotvorine, neki imaju prosječnu cijenu, a neki ipak malo veću. Međutim, otočka izoliranost, nije im nikakva prepreka. Čazina umjetnička keramika dolazi do svoje publike, kupaca, odnosno oni dolaze do nje.

Proširio se po svim kontinentima

"Ne želim o imenima, ali imamo tu i na Lošinju klijentele koji su vlasnici nekih od najljepših vila. Ta žena kad dođe samo upire prstom i govori: spakuj, spakuj, spakuj i donesi u vila. Bilo je slučajeva da ljudi ljetuju u Turskoj, dođu na Lošinj kupiti određene suvenire, prespavaju ovdje noć-dvije i idu nazad doma u Njemačku ili gdje već žive. Tako da ima kupaca za te skupe stvari, srećom", opisao je umjetnik.

Davor Pongracic / CROPIX

Osim toga zahvaljujući naručivanju preko interneta njegove umjetnine nalaze se na svim kontinentima osim Antarktike. "Najdalje što sam slao je na Novi Zeland, od toga ni nema dalje, naručuju iz Amerike", kazao je. Znanstveni aspekt glazura je ono što ga iznimno zanima i u čemu je, bez lažne skromnosti, među najboljima na svijetu.

Osim vlastitog softvera koji je izradio, osmislio je svoje boje, tehnike, znanje dijeli u zatvorenim keramičarskim grupama i forumima, u stalnom je kontaktu što s profesorima što sa studentima keramičarstva diljem svijeta.

"Većina tehnika koje ja radim su ekskluzivno moje, ja to nigdje nisam vidio, ja sam to sve izmislio sam. Prvo otvaranje peći je najbolje, to je jedan orgazmičan osjećaj. Ne možeš dočekati, treba dva-tri dana da se ohladi peć i poludiš čekajući da vidiš što si dobio. Taj fenomenalan osjećaj s vremenom kopni. No kad radiš vlastite glazure, svako otvaranje peći ti je tako", kazao je.

Davor Pongracic / CROPIX

Planira sve svoje znanje sažeti u knjigu, no kaže, za to će mu trebati vremena, koje trenutno nema, jer on živi upravo od prodavanja keramike koju mora i napraviti.

"Kod nas ima fenomenalnih keramičkih umjetnika, ali o glaziranju na žalost ne znaju ništa. Najčešći način na koji ljudi funkcioniraju je - dajte mi tu glinu i kupuju glazure koje su jako loše i koje se pale na niskim temperaturama, ja kažem da je to svetogrđe za keramiku. No, kad se radi uporabna keramika, to je ona koja dolazi u dodir s hranom, tad se mora znati sve ovo što ja znam. Kad se radi skulpturalna keramika umjetnička, tada radi što god želiš, trpaj što god želiš. Ljudi svašta prodaju kao uporabnu s užasno lošim glazurama, to može biti i otrovno, koje još uvijek u sebi imaju i olova", objasnio je i dodao da se svi izbezume kad vide periodni sustav elemenata. A keramika je, tvrdi Čazo, upravo to, čista kemija.

svijet

Lošinj

keramika

čazim mehmeti

newsletter

Prijavite se na Newsletter