Umjesto dobra pamte ga po zlu

Oslobodio je i opismenio svoj narod, a zatim ga je izgladnjivao dok je istovremeno jeo pečene slonove. Uzori su mu bili Hitler i Tito


100posto
06.09.2019.10:50
Oslobodio je i opismenio svoj narod, a zatim ga je izgladnjivao dok je istovremeno jeo pečene slonove. Uzori su mu bili Hitler i Tito
REUTERS

100posto
06.09.2019.10:50

Nakon dugotrajne borbe s bolešću u dobi od 95 godina umro je Robert Mugabe, prvi čelnik Zimbabwea nakon neovisnosti. Državnim udarom svrgnula ga je vojska u studenom 2017. nakon što je tri desetljeća bio na vlasti.

Mugabeov pad nakon 37 godina pokrenuo je borbu za nasljednika na poziciji predsjednika. Na kraju ga je zamijenio bivši blizak suradnik koji se prometnuo u suparnika, Emmerson Mnangagwa. Surađivali su više od 52 godine.

U Zimbabveu je mišljenje oko Mugabea poprilično podijeljeno. Neki ga smatraju osloboditeljem i narodnim herojem, dok drugi smatraju da je uništio jednu perspektivnu afričku zemlju. O Mugabeovom dolasku na vlast i (straho) vladi pisali smo u našoj rubrici Kult(ne) ličnosti. Tekst prenosimo u cijelosti.

Uzori su mu bili Tito i Hitler, opismenio je i izgladnio svoj narod

Mogao je postati simbol borbe za slobodu poput Nelsona Mandele. Umjesto toga Robert Mugabe radije se komparirao s Adolfom Hitlerom. Tako će diktator koji je vladao Zimbabveom punih 37 godina u povijest otići, unatoč velikoj konkurenciji, kao jedan od najvećih negativaca Afrike. S vremenom je postao toliko omražen da je i njegov prethodnik, bijeli rasist Ian Smith, među većinskom crnačkom populacijom ostao u boljem sjećanju.

Mugabe je u svojoj domovini stekao slavu kao gerilac i politički zarobljenik još tijekom 60- ih i 70-ih godina, u vrijeme dok je zemljom, koja se tada zvala Rodezija, vladala bjelačka manjina. Nakon iscrpljujućih gerilskih ratova i međunarodne izolacije, 1980. dolazi do mirne tranzicije vlasti, a Mugabeova stranka iznenađujuće dobiva prve izbore. Iste godine postaje premijer, a 1987. predsjednik. No, bez obzira na titulu, bio je stvarni gospodar Zimbabvea od 1980. sve do prošle jeseni kad je u svojoj 94. godini svrgnut državnim udarom.

Reuters

Inače, veliki uzor bio mu je Tito, od kojeg je, kaže, crpio inspiraciju kad je trebalo pronaći najbolji put i donositi odluke tijekom bitke za oslobođenje. "Često sam pomislio, što bi Tito učinio u tom trenutku?", izjavio je Mugabe. Iako je formalno, kao i Tito, bio socijalist, kao političar bio je zapravo čisti pragmatik. Kad bi mu odgovaralo zalagati se za socijalističke ideje, zagovarao bi ih. Kad nije, okrenuo bi ploču. Uostalom, koji se socijalist može pozvati na Hitlera, a Mugabe je upravo to učinio 2003. godine. "Ja sam Hitler današnjice. Ovaj Hitler ima samo jedan cilj, pravdu za svoj narod, suverenost za svoje ljude, priznanje neovisnosti svog naroda i njegovo pravo na vlastite prirodne potencijale. Ako je to Hitler, onda mi dopustite da budem deseterostruki Hitler."

Kad je riješio probleme s bijelcima – barem privremeno, jer njegova slavna izreka kaže "jedini bijelac kojem možeš vjerovati je mrtav bijelac" – Mugabe se okrenuo prema svojem rivalu iz gerilskih dana, Joshui Nkomou s kojim je formirao prvu i jedinu koaliciju koja mu je ikada trebala. Njegova metoda bila je brutalna. Nkomea je 1982. optužio za državni udar, a kaznio je i cijeli narod Ndebele koji je podržavao njegovog političkog rivala. Obučena od sjevernokorejskih specijalaca, danas notorna "Peta brigada" Zimbabvea poharala je regiju Matabeland u kojoj je nastanjena većina Ndebelea i i iza sebe ostavila, procjenjuje se, između 10 i 20 tisuća mrtvih. Nkome je otišao u egzil, gdje je bio sve do 1987., kada se vratio u Zimbabve i "utopio" svoju stranku u Mugabeovoj.

Reuters

"Učinio sam to da zaustavim ubijanje naroda i onih koji su me podržavali", izjavio je Nkome poslije zašto je prihvatio ruku ubojice. Iako Mugabe službeno nikad nije preuzeo odgovornost za spomenuti događaj, na sprovodu svog rivala, 18 godina poslije masakra, izjavio je kako je to "bio čin ludila".

Zastrašivanje političkih protivnika i primjena terora ostala mu je špranca i u kasnijim godinama, no zločina ovakvih razmjera ipak nije bilo. Iako je izbore organizirao zbog legitimiteta vlasti, kad mu ne bi išli u prilog nije ih priznavao, a uz pomoć paravojnih jedinica oformljenih od ratnih veterana sijao je dodatni teror. Tako je, recimo, na izborima 2008. izgubio u prvom krugu, da bi njegov protukandidat odustao od drugog kruga!

Narod gladan, a suprugu zovu 'Gucci Grace'

Ipak, iz druge faze njegove vladavine najviše se pamti "agrarna reforma" na socijalistički način, nakon koje više nije bilo povratka za Zimbabve. Mugabe je posve oduzeo zemlju bijelim vlasnicima, i formalno ju razdijelio masama. Neke farme je zadržao za sebe, neke su uzeli njegovi stranački ljudi, a posljedice su bile stravične. Poljoprivreda, kao i cijela ekonomija Zimbabvea, u potpunosti se sunovratila - uslijedila im je najviša ikad zabilježena inflacija na svijetu od 231 milijun posto! Čak 80 posto populacije tad je živjelo s ispod jedne funte dnevno, a polovica nacije bila je kronično pothranjena.

Reuters

S druge strane, Mugabe je, kao i svaki pravi diktator gomilao imovinu. Iako je njegova (druga) supruga Grace tvrdila da je "najsiromašniji državnik svijeta", istina je ipak nešto drukčija. I samu Grace su, zbog svoje sklonosti šopingu zvali "Gucci Grace", sin mu je sat vrijedan 60 tisuća dolara zalijevao pjenušcem i to objavio na Instagramu, a osim spomenutih farmi, nekretnine imaju u Južnoj Africi, Maleziji, Singapuru, Dubaiju i Hong Kongu, a nakon afere WikiLeaks počelo se govoriti i o računima u Švicarskoj, Kanalskim otocima i Bahamima.

A da nije škrt, dokazao bi svake godine krajem veljače, kad bi uslijedile višednevne proslave rođendana za koje bi znao izdvojiti i više od milijun dolara. Na njima se znalo pogostiti i oko 20.000 ljudi, a svijet, posebno aktiviste za prava životnija, zgrozila je vijest da je za svoj 91. rođendan, u čitavom nizu divljih životinja, servirao i dva pečena slona.

Reuters

Njegovoj diktaturi kraj je došao u studenom prošle godine, kad je njegov general Emmerson Mnangagwa, zvani Krokodil, izvršio državni udar. Zapravo, htio je spriječiti da se predsjedničke fotelje slučajno ne dokopa ambiciozna Mugabeova supruga, no s obzirom na sve grijehe prošlosti diktator je jako dobro prošao. Kako su neki skončali, njegov pada nije mogao biti blaži.

Za sobom je ipak ostavio jednu dobru stvar. Čak 90 posto ljudi u Zimbabveu je pismeno, što je za Afriku fantastičan prosjek. "Time je sam sebi iskopao grob", rekao je svojevremno jedan od vodećih intulektualaca iz Zimbabvea, Masipula Sithole. Pokazalo se da je Sithole ipak bio u krivu, osveta pismenog naroda mu se nije dogodila, tek je u poznim godinama izgubio predsjedničku fotelju.

smrt

diktatori

Robert Mugabe

Nelson Mandela

Ian Smith

newsletter

Prijavite se na Newsletter