prvi put u fetiš klubu

'Odlučila sam da ću večeras biti javno kažnjena. Prijateljica me svezala, a gospodar me bičevao pred publikom. Bilo je tako oslobađajuće'


Daniel Radman
22.11.2019.20:00
'Odlučila sam da ću večeras biti javno kažnjena. Prijateljica me svezala, a gospodar me bičevao pred publikom. Bilo je tako oslobađajuće'
Profimedia

sažeto

Ovakve zabave nisu za one slabog srca, a preporuka je da dođete s nekim iskusnijim


Daniel Radman
22.11.2019.20:00

'Silazim niz strme i tamne stepenice u čizmama od PVC-a s visokom petom i s dvije votke u sebi, nije to baš lako. Ulazim u fetiš klub, odjevena u skandalozno oskudni bikini top od sjajne crne kože prošit zakovicama. Dok sam hodala ulicom u njemu sam se osjećala prilično čudno, premda sam imala kaput na sebi. Ovdje, izgledao je sasvim pitomo i neupadljivo', počinje svoju priču žena u svojim 30-ima koja se prvi put odvažila posjetiti ovakvo mjesto.

"Došla sam se prijateljima, a ovo je bio moj prvi posjet fetiš klubu. Sve ovo mi je novo, ali odlučila sam da ću večeras biti javno kažnjena, jer kad si u Rimu...", veli i pokazuje odlučnost unatoč svojim unutarnjim strahovima.

Dođite s nekim iskusnijim

iStock

Inače, svi koji iznose svoje ispovijesti o svojim debitantskim posjetima preporučuju da dođete s nekim iskusnijim. Nije problem u ljudima koji inače izlaze tamo, problem je - u vama. Teško se opustiti u nepoznatoj situaciji, a uz bliske osobe lakše je proći kroz tu neku početnu fazu nelagode.

"Društvo koje sam zatekla unutra je mješovito. Čini se da su pošteno podijeljeni između privlačnih, istesanih tijela u kožnoj odjeći i štreberskih kulera koji posve očito briju na fantasy. Nešto kao u srednjoj školi, imate frajere i štrebere. Samo što su – za razliku od škole - ovdje svi dobro raspoloženi i podatni. Tu su i neki likovi koji se nikako ne uklapaju. Ima jedan tip u maski iz 'Petka trinaestog', ima hokejaški štap u ruci. Stoji u kutu, izgleda prijeteće, premda je ispod maske vjerojatno neki fantasy-štreber. Također, tu je i nekoliko starije gospode, odjeveni su samo u kožno remenje, s testisima na izvol'te", opisuje atmosferu.

"Mnogi koji su tu su zbilja su se potrudili, ali tu je i nekoliko pripitih likova koji su zalutali s ulice. Skinuli su se do gaća kako bi mogli proći pod fetišiste, ali – da se razumijemo - nisu nikog zavarali."

Sretni ljudi u svim nijansama crne

Profimedia

Sad već možete procijeniti kakvo se društvo tamo skuplja. No, u pravilu postoji nekoliko vrsta fetiš-partija. Na nekima je seks posve zabranjen, drugi opet potiču razvratno ponašanje, ali imaju i neka svoja pravila. Recimo, iskusnijim, neki bi rekli VIP-gostima, dopušten je ulaz u posebne prostorije, dok 'padobranci' mogu prisustvovati samo glavnim floorovima. Na kojima, dakako, nema 'akcije'.

"U klubu puštaju elektroniku, uglavnom su to neke trance-dizalice, a podij je prepun znojnih, sretnih ljudi u raznim nijansama crne", pojašnjava nam kakva se glazba inače pušta. No, najzanimljiviji dijelovi su oni u 'mračnim kutovima."

"Tamo je jedna staromodna drvena klupa za bičevanje, gdje muškarci i žene čekaju u redu da bi bili okovani i kažnjeni. Prilično je zanimljivo. Ljudi su posvuda uokolo, kao da gledaju partiju šaha. Drugi pak sline iz prikrajka, dok spremaju prizore na svoj 'mentalni disk'."

Sve za publiku

Profimedia

Konačno, nakon što je neko vrijeme gledala druge, i ona je dočekala svoj red.

"Postajala sam sve nervoznija dok čekam svoj red. Išla sam nekoliko puta na toalet. Ne mogu se sjetiti zašto sam uopće pomislila da je ovo dobra ideja. Ali, volim pomjerati granice. I nepopravljiva sam egzibicionistkinja."

Oko nje se skupila publika i došla je do svojih pet minuta slave.

"Prijatelj mi je ponio crnu kožnu lopaticu. On ne nosi majicu, odjeven je samo u crne kožne hlače. Ima već deset godina iskustva kao gospodar. U sigurnim sam rukama. Dogovaramo se još jednom i podsjeća me na moju sigurnu riječ. Dok mi srce ubrzano tuče, prijateljica mi veže zapešća i namiguje mi, kratko se zahihoćemo i naginjem se preko klupe, nudim mu svoju stražnjicu. Prvi udarac mi zadaje rukom, kako bi me pripremio za ono što slijedi. Nekoliko puta me udara, i uživam u tome. Na početku, moje oči su čvrsto zatvorene jer se osjećam stidljivo, ali tjeram se da ih otvorim i osvrnem se okolo."

Tada je primijetila ljude oko sebe, neku su pričali, neobavezno ispijali svoje piće, drugi su pomno pratili performans.

"Osjetila sam njihovu prisutnost. Iznenada se moj unutarnji egzbicionist probudio i shvatila sam da ne želim izgubiti publiku. Vrijeme je da pređemo na prave stvari. Prijatelj uzima lopaticu i udara me po jednom stražnjici. Prilično jako. Udarac se čuje. Potom slijedi i drugi. Čini to ritmično, a onda mijenja obrazac, držim dah dok iščekujem idući. Neki od tih udaraca su mekši, drugi su opet jači, a ja se već dramatično izvijam. To je za moju publiku. Sad ih imam. Ali, moramo malo pojačati dojam. Prijatelj mi prilazi, pita me jesam li dobro. I jesam, zaista. Kažem mu da mi priredi još četiri dobra udarca."

Bez naklona publici

Atmosfera – barem iz njezine perspektive – došla je do usijanja.

"Znoji se, znojim se i ja, pa lopaticom prelazi preko sredine mojih leđa i onda teatralno zastaje. Čekam, opet zadržavajući dah. A i publika čeka. Obilazi oko mene, odmjeravajući koji će dio moje sad već crvene stražnjice udariti. Gotovo da mogu osjetiti kako se lopatica podiže u zrak i potom se čuje prasak. E, ovo već boli, i ja zajaučem. Dobivam još tri udarca, a onda mi prilazi sprijeda i miluje mi kosu, kaže mi da sam bila dobra. Prijateljica me odvezuje i u jednom trenutku se želim nakloniti publici, ali čini mi se neprikladno. Ne bacaju mi ruže, što mislim daje prilično nepristojno. Samo kimam i zahvaljujem nekolicini, odmahnem im kao kraljica i prepuštam svoje mjesto, pomalo se teturajući na mojim visokim petama."

Kad je 'nastup' prošao, mogla se posvetiti klasičnoj zabavi, gotovo na istovjetan način kako se svi zabavljaju vikendom.

"Ostatak večeri provela sam opušteno, još malo votke, malo plesanja, malo razgovora. Čak sam se i navikla da nosim samo donje rublje, na kraju sam se izula i plesala samo u čarapama. I bilo je prilično oslobađajuće."

Treba stati kad je najbolje

Profimedia

Za kraj tu je i nepisano pravilo, rekli bi Jinxi, 'treba stati kad je najbolje'.

"Poslije tri se ne događa ništa dobro. Odlazim na vrijeme, dokazujući sebi da sam odgovorna, odrasla osoba."

No, na žalost, ne završava sve odlaskom kući.

"Idućeg dan sam provela pokušavajući sanirati štetu učinjenu mojoj stražnjici. Idućeg tjedna, ni pod razno, nisam mogla sjediti. No, to je bio danak neiskustvu. Ali, vrijedilo je, shvatila sam da u tome uživam."

BDSM

klub

fetiš

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter