misterij koji deset godina čeka na rješenje

Obrisao je svoju prošlost i u ponoć zakoračio u more. Nitko ne zna tko je bio tajanstveni čovjek u crnoj kožnoj jakni


Daniel Radman
24.11.2019.16:30
Obrisao je svoju prošlost i u ponoć zakoračio u more. Nitko ne zna tko je bio tajanstveni čovjek u crnoj kožnoj jakni
Profimedia / Ilustracija

Daniel Radman
24.11.2019.16:30

Maglovitog lipanjskog jutra 2009. godine Arthur Kinsella dovezao se sa sinom Brianom na plažu Roses Point u blizini irskog grada Sligo. Bilo je oko šest ujutro. Brian se pripremao za triatlon, nakon trčanja po plaži, uskočio je u Atlantski ocean.

Njegov otac, koji je plažu znao kao svoj džep, ugledao je nešto čudno. Nije mu trebalo puno da shvati da je na stijenama ležao čovjek. Prišao mu je kako bi za svaki slučaj provjerio je li živ.

'Izgledao je da ima oko 65 godina. Dotakao sam njegov gležanj, bio je ledeno hladan. Činilo se da se utopio, ležao je licem prema tlu', prisjetio se Arthur deset godina poslije za Irish Times.

Jedino poznato je - lažno ime

Dozvao je sina koji je izišao iz oceana, pozvali su policiju. Narednik Terry MacMahon odvezao se prvo u stanicu, otišao je po ceradu kojom će prekriti tijelo, a kad je stigao dvojica njegovih kolega već su bili tamo.

Kasnije će se utvrditi da je riječ o čovjeku koji se predstavljao kao Peter Bergmann, ali je to do danas ostala jedina poznata stvar o njemu. Ionako se radilo o lažnom imenu.

O Bergmannu se zna tek nekoliko činjenica. U Sligo je došao četiri dana prije iz autobusom iz Derryija. Bio je odjeven u crnu, kožnu jaknu, nosio je samo sobom tek dvije torbe. Grad očito nije poznavao s obzirom je da po dolasku naručio taksi do obližnjeg hotela do kojeg je bilo potrebno tek 10-ak minuta laganog hoda. U njemu nije bilo mjesta, i u Irskoj postoji nešto što se zove turistička sezona, no smjestio se u drugi, Sligo City Hotel.

Dokumente mu nisu tražili te se upisao kao gost pod imenom Peter Bergmann iz Beča. Svjedoci su potvrdili da je imao austrijski ili njemački naglasak. Hotel je platio gotovinom, tri dana unaprijed i smjestio se u sobu 705.

Trinaest puta je izlazio iz hotela

Kasnijom provjerom nadzornih snimki pokazat će se da je 13 puta izlazio iz hotela, uvijek sa plastičnom vrećicom, i svaki put bi se vratio bez nje. Postoji, dakako, mogućnost da ju je stavio u džep kad bi ispraznio sadržaj.

Iako je grad bio premrežen nadzornim kamerama, ni na jednoj nije uhvaćen kako je prazni, niti je postojao ijedan dokaz da se susreo s nekim, tvrdi inspektor O’Reilly koji je radio na ovom slučaju. Kamera također nije zabilježila ni da je pričao na mobitel, niti je uživo razgovarao s nekim, osim s recepcionarima i službenicima na autobusnom kolodvoru.

'Vjerojatno se rješavao osobnih stvari, ali to su samo nagađanja. Ne možemo tvrditi nešto za što nemamo dokaze. Možda je to bila odjeća, dokumenti', nagađa inspektor.

No, dan poslije dolaska ipak je otišao u poštu, kupio je 10 markica, no nije poznato je li ih i koristio. Nadzorne kamere su postojale, ali u trenutku kad su ih željeli pregledati na njima nije bilo sadržaja koji je odgovarao vremenu Bergmannovog boravka.

Je li bivši vojnik ili policajac?

Postoje neke indicije da je Bergmann bio svjestan kamera. Nije imao automobil i nije mogao tek tako odložiti svoje stvari, a ni jednom nije bio uhvaćen. Osim toga, bio je iznimno diskretan. Ostao je neprimijećen iako je stalno nosio vrećice tijekom dana.

'Možemo pretpostaviti da je bio ili bivši vojnik ili policajac. Znao je biti neprimijećen i radio je svoj posao a da nitko nije saznao išta o njemu', smatra MacMahon.

Jedan od onih koji ga je upamtio bio je taksist Gerard Higgins. Trećeg dana, s mapom u ruci, Bergmann je tražio plažu te ga je Higgins odbacio na svoju preporuku do Roses Pointa, gdje će dan kasnije biti pronađeno njegovo tijelo.

Higginsu tada nije bilo čudno, no iako je Bergmann tražio mjesto za plivanje, samo je došao do plaže, a kad su stigli, tražio je da ga vrati do autobusne postaje. Prethodno mu je dao informaciju da i autobusi voze do Roses Pointa.

Dan poslije se i odjavio. Nosio je dvije torbe s kojima je stigao i ljubičastu vrećicu, onu s kojom se rješavao stvari. Napustio je hotel, otišao do autobusne stanice, no bez jedne torbe. Tamo je popio kapućino i tostirani sendvič, čitao je nešto s papira i potom ga pocijepao.

Oko četiri popodne viđen je na plaži, poslije u blizini jahtaškog kluba, tada je imao samo jednu torbu sa sobom. Navečer su ga vidjele dvije žene, poslije i bračni par. Bilo je 9.30 navečer, hodao je uz obalu, zasukanih nogavica i u jakni.

Posljednji put vidjeli su ga deset minuta prije ponoći. Tada je imao samo vrećicu i, kaže svjedok, zakoračio je u more.

Dan poslije je bio pronađen, a autopsijom će se pokazati da je uzrok smrti bio srčani udar. Premda je zakoračio u more, vjerojatno s ciljem samoubojstva, nije umro od utapanja. Zanimljivo, na svoj odjeći bile su otkinute etikete. Ostalo mi je tek nešto novca, 150 funti, aspirini proizvedeni u Češkoj i distribuirani u Njemačkoj, flasteri i hotelski sapun. Ni jedna torba nije pronađena, ali ni njegove naočale.

Nitko ga nije tražio

No, sve bi bilo poznato da je hotel zatražio dokumente. Bergmann mu definitivno nije bilo pravo ime. Kao ni adresa. Ainstetterns 15 ne postoji u Beču.

Ipak, autopsija će otkriti još neke stvari. Pokojnik je imao rak prostate, liječnici kažu da je toliko uznapredovao da je morao biti svjestan bolesti. Osim toga, rak mu je prešao i na kosti i na pluća. Navodno je imao tek tjedne života.

Sahranjen je na lokalnom groblju, na neoznačenom grobu.

I deset godina poslije istraga je otvorena, traže se svi koji mogu dati neku informaciju. Irska policija ima tek dvije toerije.

Prva je da Bergmann bio samac, nitko nije prijavio njegov nestanak, ni rodbina, ni netko od prijatelja. Druga pak govori da je Bergmann zataškavao tragove. Lažna adresa, lažni identitet, uklanjanje svih tragova daju naznake da je pomno izabrao Sligo kako bi skrio nešto što je ostavio iza sebe. No, ni deset godina poslije, makar je u jednom trenutku na slučaju radilo deset istražitelja – čak i uz pomoć Interpola – nisu se maknuli s početne točke.

misterij

nestanak

Sligo

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter