Hrvati iskreno o svojim profesorima

'Njemački nam je predavao konobar, koji je živio u Njemačkoj. Vježbali smo tjelesni bosi. Profesor nas je udarao šibom. Pred cijelim razredom je rekla da ja ne mogu biti Hrvatica'


Valerija Bebek
04.11.2019.20:00
'Njemački nam je predavao konobar, koji je živio u Njemačkoj. Vježbali smo tjelesni bosi. Profesor nas je udarao šibom. Pred cijelim razredom je rekla da ja ne mogu biti Hrvatica'
istock

sažeto

Prije interneta, društvenih mreža, elektronskih imenika i Viber grupa s razrednicima, u učionici je posljednju riječ imao onaj tko sjedi za katedrom. Devetero Hrvata prisjetilo se najgorih iskustava iz svog školovanja


Valerija Bebek
04.11.2019.20:00

"Bila je to provincija, profesorima i nastavnicima nije nitko mogao ništa, ne znam kako je kod vas u Zagrebu, ali tada je kod nas takvo ponašanje bilo normalno", komentar je jednog našeg čitatelja, dok se prisjećao kako je znao dobiti 'packe' od svog profesora. Prepričavalo se među učenicima s generacije na generaciju kako je ona 'luda' iz njemačkog rekla jednom da su je oteli izvanzemaljci.

Drugi su se zaklinjali da je njihova razrednica sazvala roditeljski sastanak i pustila film 'Rambo' - roditelji su nakon 15-ak minuta shvatili da je profeosrica otišla doma, dok oni gledaju film. U jeku pohvala i pokuda koje se ovih dana dijele profesorima na društvenim mrežama zbog opaski koje pišu na testove i u bilježnice, prikupili smo najluđa iskustva iz hrvatskih učionica od naših čitatelja. To su mahom ljudi 'malo starije garde', iz doba prije društvenih mreža, čak i interneta. Kada je profesorska riječ bila alfa i omega, nije bilo previše načina da se predavača tako lako 'makne' iz učionice. Je li to bilo bolje ili lošije, ne želimo suditi.

Razrednik, koji to nije znao

U prvom srednje imali smo razrednika koji je bio i profesor iz zemljopisa. On je uvijek bio vidno nacvrcan. Osim što je bazdio po alkoholu i jezik mu se petljao, nije uopće izvršavao svoje razredničke dužnosti. Jednom ga je netko iz razreda pitao da nam objasni nešto u vezi škole, školskih pravila koji su nas se ticali. "Zašto to mene pitate pa imate svog razrednika?!", u čudu je odgovorio naš profa. Samo što, on je bio naš razrednik, ali je bio toliko devastiran da nije imao pojma. Mi smo svi zašutjeli. Iduće godine više nam nije bio razrednik, nisu nam nikada rekli zašto, ali mogu pretpostaviti. Maja, 42 

Jure Miskovic / Cropix

Napaljeni i degutantni profesor fizike

Kroz školovanje bilo je puno živopisnih likova i likuša u funkciji profesora. Od onih koji cugaju u kabinetima pa do urbanih legendi koje su se prepričavale po školskim hodnicima još generacijama. Mislim da su neke priče postale prava mitologija po principu svaki par ušiju još nešto doda. Najgori od svih definitivno mi je bio profesor fizike iz osnovne škole. Sam po sebi je bio onako ljigav, nosio je preuske traperice i neku fudbalerku. Unatoč svojim godinama, pokušavao se prikazati kao mladić, kako god bilo jako se veselio djevojčicama od 13 i 14 godina. Fiziku smo imali u kabinetu, to je učionica koja je ispred ploče imala pokaznu klupu na kojoj su neki profesori valjda izvodili pokuse. Ovaj naš nikad ništa nije tamo napravio. Ponekad bi otišao u profesorsku sobicu koja se nalazila iza ploče i vratio se nazad, a oko međunožja na trapericama vidjeli bi se tragovi krede. Onda bi znao prebaciti nogu preko tog pokaznog stola i klatariti se po njemu, dok bi nam predavao. U našem razredu najviše je maltretirao moju prijateljicu, koja je stvarno bila jako lijepa. Znao joj je doći s leđa i dirati je po kosi. Govoriti nešto u stilu - da je on mlađi... Nikad nismo ništa poduzeli u vezi toga. Nego smo samo istrpjeli da prođu te dvije godine. Valentina, 36

Profesor nas je tukao šibom

U osnovnoj školi imali smo profesora iz zemljopisa koji je bio dosta strog i imao je disciplinske metode, blago rečeno rubne. Kada bi ušao u razred svi smo morali biti na svome mjestu, za svojom klupom. Ako slučajno ne bi bio, on bi to kaznio. Udaranjem sa šibom, u stvari s onim štapom a kojim je pokazivao po karti. Ako bi me zatekao da nisam za svojim mjestom, pozvao bi me pred ploču. Morao sam ispružiti dlanove i udario bi me dva puta po svakom dlanu. Desni. lijevi, desni lijevi. Udarao bi i ako bi se pričalo pod nastavom, ako bi se dvoje učenika posvađalo, odnosno za bilo koje drugo ometanje. Marko, 40

Verbalno zlostavljanje pred pločom

Za vrijeme rata mi je otac, Srbin po nacionalnosti, htio bar prividno olakšati taj period i izjasnio me kao Hrvata ne samo po državljanstvu nego i po nacionalnosti (koliko razumijem, morao si potegnuti i veze da to napraviš). Osim što zbilja ne mogu vjerovati da su bili tako pokvareni da u doba mržnje i pucnjave stave te dvije kategorije u jedan obični školski dnevnik, umjesto da bar djecu zaštite od toga. Uglavnom, mene nije maltretirala neka nazovi 100-postotna Hrvatica nego profesorica zemljopisa (poslije geografije, i to se mijenjalo) koja je također po ocu bila Srpkinja. Ja, dijete od valjda 10-11 godina sam verbalno napadnuta. Prozvala me i izvela pred ploču tamo je o meni govorila da sam netko tko je SRBIN pa se tu pljuvalo i po mom ocu jer 'NIKAKO NISAM I NE MOGU BITI HRVATICA'. Nisam uopće mogla utjecati na to tko me napravio, rodio, gdje sam rođena niti kako me se izjašnjava, svi ti pojmovi su mi bili strani. I onda te isfrustrirana mlađa nastavnica uzme javno ponižavati i napadati. Bila je hladna žena, strog nastavnik i sklona izrugivanju osoba koje joj nečime nisu bile 'po mjeri'. Ja nisam nikome rekla za to, ali se pročula od drugih učenika. Zvala me direktorica škole na razgovor. Ništa se dalje nije poduzelo nakon toga. To je bilo u malom mjestu, bio je rat i manjak profesora. I danas radi u školi. Ne komunicira s drugim nastavnicima.

Profimedia

Druga je profesorica hrvatskog. Ta je bila, malo onako s raspoloženjem na 'ivici'. Od blagog pogleda do vrištanja. Danas je viđam u hodniku bolnice dok čeka pregled psihijatra ili terapiju. Uglavnom, ona je već tada toliko pokazivala taj manijakalni vjerski dio da si se morao ponašati kao teški vjernik. To je značilo i književnost tumačiti kroz vjeru, ako može naivno i pobožno, da bi njoj odgovaralo. Provjeravala je i tko je na etici umjesto na vjeronauku pa si imao manju ocjenu radi toga. Neva, 34

Jedinica zbog krivog potpisa i druga sitničarenja

U srednjoj smo imali profesora fizike za kojeg se generacijama pričalo da je strašan i strog. Imao je neke svoje specifičnosti koje su mi u to vrijeme bile dramatične, a danas kad gledam na njih, to mi je toliko smiješno. Imao je "vrijeme inkubacije" - kada bi učenik dobio jedan (što je bilo jako često), trebalo je proći mjesec dana da se sam javi za ispravak. To je mjesec dana inkubacije jedinice, da se vidi je li što naučio ili nije... Naravno, učenik se sam trebao javiti za odgovaranja, a ako je propustio to napraviti, profesor bi mu dao jedan iz zalaganja i svejedno ga prozvao za ispravljanje. Naučio ili ne, bilo je pametnije sam se javiti. Isti je profesor imao foru da se test, koji je uvijek imao dva zadatka, piše na jednom listu papira. Jedan zadatak se rješava na licu papira, a drugi zadatak na naličju. Ako si slučajno okrenuo list i pisao po drugoj stranici, to bi automatski bila jedinica, neovisno o rezultatu. Isto je davao jedinicu ako si se krivo potpisao: po njegovim pravilima, u desni kut testa je trebalo napisati prezime, ime i razred. Oni koji su napisali ime, prezime i razred automatski su dobili jedan. Karmen 37

Isprovociran je pozvao policiju u (osnovnu) školu

Odmah se sjetim profesora hrvatskog, predavao mi je od petog do osmog razreda u osnovnoj školi. Zvali smo ga Sveska. Uglavnom, kad bi nešto čitali i učili o nekoj pjesmi morao si to ilustrirati. Kod njega su ilustracije nosile najveći dio ocjene hrvatskog. Morao si pisati tanko i debelo - da ne vjeruješ! Ako bi slovo 'č', odnosno kvačicu, napisao da više liči na 'u' nego na kvačicu tj. na'v'. Morao bi po 100 puta napisati ime i prezime tanko debelo s tim 'č'. On je pred kraj radnog vijeka postao teški ovisnik o kocki i nakon nastave je skupljao boce i trčao u kasino. Naravno da su to učenici znali. Jedan učenik ga je zbog toga provocirao na satu pa je profesor živčan i isprovociran umjesto da ga pošalje ravnatelju zvao policiju u školu. Ja sam imao pet kod njega, uglavnom zbog ilustracija, jer mi je crtanje dobro išlo. Dobro, bio sam dobar učenik, ali zaključna petica bila je naviše radi crteža. Marin, 27 

Nenad Dugi / CROPIX / Ilustracija

Učiteljica je udarala učenike s velikim prstenom

Ja nisam imala s njom problema, jer sam bila mala štreberica, ali učiteljica od prvog do četvrtog razreda koju smo imali nekada je znala biti fizički agresivna. Imala je veliki prsten na ruci i s njim je tukla one učenike koji su bili nemirni, koji nisu nešto znali ili bi pričali. Danas mi je to nezamislivo, nama je to onda bilo strašno, ali nešto što je kao -normalno. Sara, 40 

Predavao nam je konobar, koji je ocjenjivao prema veličini dekoltea

Njemački nam je predavao konobar...da, da KONOBAR. Nije bilo nastavnika Njemačkog pa nam je predavao bodybuilder koji je godinama radio u Njemačkoj. To je valjda u ratno doba bilo dovoljno da radiš u školi na zamjeni, odnosno kako se kod njega ispostavilo godinama. Bio je slab na ženske s dekolteom, stražnjice. Uglavnom, muškarce bi šikanirao komentarima ako su bili deblji (jer on je sam sebi bio savršen, bodybuilder), a žene su dobivale ocjene ovisno o tome kako su građene, kakav im je dekolte (ako ga staviš lagano 'na izvolte' odjednom s jedinice dođeš na trojku) i toga jesi li koketna. Divota! Bilo je to u srednjoj školi na jednom našem otoku, tamo negdje devedesetih. Katrin, 35

Vježbali smo tjelesni bosi

Sjećam se da je profesor iz tjelesnog natjerao pola razreda da treniraju bosi. U dvorani, doduše. Njemu se nisu sviđale tenisice koje su imali, on je inzistirao ne nekim 'starkama', 'startasicama' i slično. Ovi koji su došli u nekim konkretnim tenisicama 'Nike', 'Reebok', 'Adidas', frajer je bez da trepne izuo. Morali su vježbati tjelesni u čarapama. Pod izlikom da su to tenisice u kojima su hodali vani. Ni to što su mu donosili čizme i zimske cipele na uvid nije pomoglo. Jednom je čak i ošamario kolegu, ne sjećam se više oko čega je to bilo. Sjećam se da su prijatelju nakon šamara naočale odletjele preko pola dvorane. Ivan, 31

škola

profesori

iskustva

učitelji

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter