putopisac vedran bađun za 100posto

'Naravno da mi je lakše preživjeti u Hrvatskoj, ali me ubija nepravda prema drugima i zato sam otišao. Sto puta mi je lakše u prašumi. Grizu me beštije, ali nema dvonožnih krpelja s kravatama'


Mia Peretić
11.09.2019.13:00
'Naravno da mi je lakše preživjeti u Hrvatskoj, ali me ubija nepravda prema drugima i zato sam otišao. Sto puta mi je lakše u prašumi. Grizu me beštije, ali nema dvonožnih krpelja s kravatama'
Facebook / Vedran Bađun

sažeto

Kanibalizam me nije šokirao. To je normalno u tim plemenima. Šokirao me slam u New Delhiju. To je nešto što vas uzruja i nikada ne zaboravite. Gledanje lava oči u oči s malenog razmaka u sred afričke savane je jedno od tih krasnih trenutaka


Mia Peretić
11.09.2019.13:00

Kada smo dogovarali intervju, Vedran Bađun nam je rekao: "Dok sam u civilizaciji, može, samo da bude do ponedjeljka jer u utorak pičim u planinu".

Ako bismo ga pokušali opisati u jednoj rečenici, takav bi bio naš sugovornik, no istina je da je takvog čovjeka nemoguće i nepravedno smjestiti u ograničene okvire koje na dnevnoj bazi probija. 

Rođeni Omišanin s adresom u Kolumbiji, ili, bolje rečeno, po čitavom svijetu, putnik je, pustolov, trener tajlandskog boksa, capoeire angole, rendžer, slikar i putopisac koji svoje avanture redovito objavljuje na društvenim mrežama, od Facebooka do svog YouTube kanala. Popričali smo o brojnim temama, a otkrio nam je kakva je stvarna situacija s požarima u amazonskoj prašumi, je li lakše preživjeti 'domaće ili strane beštije', te što nas čeka budemo li se nastavili udaljavati od majke prirode.

Facebook / Vedran Bađun

Uhvatili smo ga između dvije pustolovine, a pojasnio nam je gdje se to točno zaputio ovog utorka.

"Pa budući da su pratitelji mog Youtube kanala poželjeli da se vratim na ono famozno mjesto gdje sam nehotice snimio "duha", odnosno zaželjeli su da to istražim, pa sam tako i radio jer i mene jako zanima o čemu se tu zapravo radi. Baš sam se vratio iz džungle i sada su stvari jasnije, ali neću ništa govoriti dok snimka ne bude gotova za YouTube. Ovaj put gibam na visine, u planine, bez plana, gdje me odvede."

'Amazona još gori, za sušne sezone se podmeću požari, a GMO plantaže rastu'

S obzirom na to da trenutno živi u Kolumbiji, jednoj od devet zemalja kroz koje se proteže amazonska prašuma, te s obzirom da je o tome redovito pisao na svom Facebook profilu, pitali smo ga da nam 's terena' kaže kakva je situacija što se tiče požara u "plućima svijeta."

"Amazona još gori, nekako se sve utišalo u narodu, tako uvijek biva s narodom. Narod bukne na prvu, al' ga sve jako brzo prođe. Amazona još gori, gori i Afrika, donedavno je gorjela i Kolumbija, kao i druge zemlje. Sušna sezona se koristi za podmetanje požara, da bi se ono što apsorbira ugljični monoksid uništilo, tako da plantaže GMO smeća dobivaju više ugljičnog monoksida za svoj rast. Računica je jednostavna, ali ljudi je ne žele vidjeti jer je lakše zatvoriti oči i uši nego se boriti protiv sistema. Alarmantna je situacija."

I tri tjedna nakon što je neobično teška sezona požara "zapalila" čitav svijet, krajnje desna Vlada brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara lansirala je globalnu PR kampanju u kojoj pokušavaju uvjeriti svijet da je sve pod kontrolom.

"Brazilci su izglasali tog rasista i šovinista. Rade isto kao i naši uhljebi kada glasaju za hijene i crve, kao što radi glup narod s kojim se manipulira bez problema. Uvijek i svuda isto. Uloga tog lika je da u dogovoru s ostalim sličnim moćnicima koji nam vladaju sataru sve što majka priroda daje, da mogu prodavati svoja sr**a svima nama i da nas navuku kao narkomane na te njihove proizvode. Dobro im ide."

'Lakše se preživi u hrvatskoj svakodnevici, no mene ubija nepravda prema drugima i zato mi je sto puta lakše u prašumi'

U braku je s prekrasnom Kolumbijskom Zadys Yohannom Herrerom, stoga tamo provodi većinu vremena. No, pola godine provodio je i u Hrvatskoj.

"Kolumbija mi je baza, bit ću preko godinu dana na ovom kontinentu. Kada sam tu, živim punim plućima, putujem, snimam materijale za svoj Youtube kanal, pišem dvije knjige, putopis JAGUAR i fantasy romane. Radim aktivno u mijenjanju svijesti ljudi, čuvanju prirode i odnosu prema istoj.  Snimam kratke dokumentarce za ljude koji prate moj kanal. Uživam im poslati slike od krajeva koje možda nikada neće vidjeti na realan način ili u živo. U Hrvatskoj, točnije Dalmaciji radim gotovo isto, samo što me tamo živciraju političari na vlasti i njihova sr**a, te jednodimenzionalan narod koji se nikako ne može izvući iz tog jada."

Pomalo u šali, pitali smo ga, s obzirom na avanture iz divljine, je li lakše preživjeti hrvatsku svakodnevicu nego afričku prašumu, divlje zvijeri i surovu prirodu?

"Pazi, to je pitanje individualno, naravno da je lakše preživjeti u Hrvatskoj svakodnevici, barem je meni bilo ugodno tamo živjeti. Dobar posao, niski troškovi života - jer ja tako živim - i dosta slobodnog vremena, ali mene ubija nepravda prema drugima i zato sam otišao od tog korumpiranog gnijezda uhljeba i vezaša.

Sto puta mi je lakše u prašumi, bilo da se radi o afričkoj ili bilo kojoj drugoj. Da, mokar sam, gladan sam, grizu me beštije, ali nema dvonožnih krpelja s kravatama, koji veličaju nepravdu i jadnost, kukavičluk i izdaju. Nema stranaka i svega što ide uz to.

Uostalom, poslušat ćete novu rap stvar koja uskoro izlazi."

Facebook / Vedran Bađun

'Najopasnije stvari se uvijek događaju s ljudima, nije me šokirao kanibalizam, već slam u New Delhiju'

Bađun na svom YouTube kanalu redovito objavljuje materijale s putovanja, a avanturistu kakav je, događale su mu se, za pojmove prosječnog čovjeka, zaista sulude stvari. Ipak, ne razgovarate baš svaki dan s nekime tko je plivao s krokodilima, tumarao prašumom, sjedio s ljudožderima i živio u najopasnijim brazilskim favelama. Stoga smo ga zamolili da se prisjeti situacija koje su mu ostale najupečatljivije, odnosno, opasnih ali i prekrasnih trenutaka. Što na to kaže naš sugovornik - avanturist?

"Istina, kako me najlakše definirati je - pustolov. YouTube kanal je sada moj posao i svaki klik, like, share ili subscribe ljudi koji me prate mi pomaže da nastavim daljnji rad. Dosta je to posla i nisam nikako plaćen, ali uspijevam ići dalje s tim projektom. Tjera me ljubav i pozitiva koja dolazi do sve većeg broja ljudi.

Najopasnije stvari se uvijek događaju s ljudima. U sirotinjskim četvrtima po planeti su mi se događale jako lude stvari.

Inače po prirodi sam oprezan, ali i lud tako da se redovito nađem u opasnostima kao što su susreti sa životinjama ili silama prirode, brzim rijekama, strmim liticama, hladnoćom i dehidracijom."

No, ono što smo mi nekako percipirali kao, ako bismo to tako mogli nazvati, najšokantnije iskustvo, Vedran Bađun doživio je malo drugačije.

"Kanibalizam me nije šokirao. To je normalno u tim plemenima. Šokirao me slam u New Delhiju. To je nešto što vas uzruja i nikada ne zaboravite."

S druge strane, rekao nam je što bi za njega bio, kako to naziva, čisti Zion.

"Ne znam koje bi od najljepših iskustava izdvojio. Koliko god bio u opasnosti, lijepih iskustava ima više. Gledanje lava oči u oči s malenog razmaka u sred afričke savane je jedno od tih krasnih trenutaka."

Facebook / Vedran Bađun

'Naučio sam da sam malen, da sam nebitan, da ne postoje nacionalnosti i religijske podjele, te da nas razdvajaju na sve moguće načine da bi nas lakše kontrolirali. Čeka nas jako velika boba za opstanak'

Mnogi ljudi obično tek nakon putovanja kažu da su nešto naučili o svijetu, a možda još više i o sebi. Zato nas je zanimalo što je o sebi naučio čovjek koji je bio zaista svugdje i vidio, pa bit ćemo slobodni i reći - gotovo sve.

"Naučio sam da sam malen, da sam nebitan, da prihvaćam sve i svakoga tko radi dobro, da poštujem sve i svakoga tko ne ugrožava druge, da ne postoje rase, da smo svi isti, da ne postoje nacionalnosti i religijske podjele, da nas razdvajaju na sve moguće načine da bi nas lakše kontrolirali, da su ljudi u biti svugdje, ali svugdje potpuno isti, da nas čeka jako velika bitka za opstanak, da je ljubav i dobrota najjače oružje protiv sistema i gluposti, ali ljudima je dosadna i neprihvatljiva. Da ipak nekad moramo pokazati zube onima koji su zli. Da se isplati boriti za majku prirodu jer je ona najbitnija od svega."

'Čovjek je postao sebičan i samoživ, u tom smo pogledu svi isti: Indijanci toljagom mlate bespomoćnog jaguara da bi zaradili nekoliko dolara, gledam crnce i kako je jak rasizam u njima, a mi bijelci smo dokazali za kakva smo zvjerstva sposobni'

A upravo je ta majka priroda Bađunu dala toliko iskustva i spoznaje, te je utočište kojem se redovito vraća i o kojem educira i sve svoje pratitelje na društvenim mrežama, te one koji će to tek postati. Mi, moderni ljudi, u našim uredima, shopping centrima, s našim pametnim telefonima i društvenim mrežama, pitanje je znamo li uopće koliko smo se odvojili od prirode i što gubimo u bezrezervnom povjerenju u tehnologiju? Bađun smatra, gubimo sve. Apsolutno sve.

"Čovjek je postao toliko samoživ, toliko sebičan da ne vidi više od milimetra dalje od sebe. U se, na se i poda se, to je današnji čovjek. Srlja u propast galopom. Žalosno je što svi mi znamo idealizirati neke druge ljude pa kažemo: Indijanci su bolji prema prirodi od nas, pa crnci su patili kao robovi, Azijati su mirni i neagresivni, Arapi su velikodušni.

Međutim, najtužnije od svih mojih saznanja je to da su i u tom pogledu ljudi svi isti. Zubata čeljust civilizacije i kontaminiranih energija koje nosi sa sobom je potpuno izvitoperila ljude. Gledam te iste Indijance kako mlate bespomoćnog jaguara toljagom po glavi dok pliva preko rijeke...

Nekada im je to bila sveta životinja, a sada samo nekoliko dolara koje će dobiti prodavanjem njegove kože. Snimaju to mobitelima i slikaju se s njim na umoru. Indijanci koje je dotakla civilizacija. Gledam crnce i kako je jak rasizam u njima, ta mržnja je ogromna, pa se zapitam kakvi bi oni bili na mjestu bijelaca. Razgovaram s njima i ne mogu doći sebi koliko je to velika mržnja.

Taština i lažni Instagram sjaj im je sve. Ogromne želje za materijalnim su me strašno zasmetale. Oni bi sve željeli i priroda im je na zadnjem mjestu. Gledam Azijate koliko su već sada ovisni o tehnologiji, svima su im face danonoćno u ekranima, otuđeni, izgubljeni u virtualnom svijetu.

O bijelcima ne treba puno, u povijesti smo se dokazali za kakva smo zvjerstva sposobni. Tužno je da znam kako bi bilo koji narod na određenoj poziciji radio ista sranja. To je najtužnije od svega. Ljudi se toliko natječu u svemu, najviše u materijalnom statusu da u toj ludoj utrci uništavaju ono bez čega ne možemo opstati, a to je priroda.

Upravo zbog toga ne volim nikakva natjecanja, pa čak ni u sportu. To je podloga za rast taštine i ega. Druga stvar je strah i dosada. Ljudi se jako puno boje i srame se tog straha pa ga prikrivaju. Strah je loš, od njega apsolutno nikakve koristi nema. Dosada je zlo. Ljudima sve dosadi jako brzo. Jedan primjer: ljudima je dosadno piti vodu, a voda je jedino što nam treba i super je piće. Najljepše i najbolje. Ne, ljudi je uzimaju zdravo za gotovo, a kada je uništimo uništit ćemo i sebe", zaključuje Vedran Bađun.

Opasnost

putopis

avantura

Amazona

prašuma

divljina

Vedran Bađun

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter