sve o vješticama u zagrebu

Nakon mučenja golu bi je na kolima vodili Mesničkom pa na lomaču. Ako bi imali milosti, oko vrata bi joj stavili vrećicu s barutom


Mia Peretić
20.11.2019.19:50
Nakon mučenja golu bi je na kolima vodili Mesničkom pa na lomaču. Ako bi imali milosti, oko vrata bi joj stavili vrećicu s barutom
Reuters

sažeto

Najokrutnija metoda mučenja bila je visoka klupa koja umjesto sjedala ima trokutastu oštru napravu koja svojim gornjim oštrim rubom ulazi u meso i organe međunožja


Mia Peretić
20.11.2019.19:50

Penjući se Aleksandrovim stubama hvatali smo dah, ipak se radi o velikom broju stepenica koje vode prema parku iznad zagrebačkog Tuškanca. Dani su kraći, sunce ranije zalazi i već oko pola pet na livadu koja se nalazi pri vrhu stuba pao je mrak, a jedini izvor svjetla dolazio je iz svjetiljki žućkaste ulične rasvjete.

"Ovo je jedna od lokacija u Zagrebu na kojoj su spaljivane vještice", rekao je povjesničar Deniver Vukelić pokazujući na travnjak prekriven lišćem kojim inače trčkaraju djeca i kućni ljubimci. Naš je sugovornik, kolokvijalno rečeno, pravi stručnjak za vještice i magijske rituale s obzirom na to da je to bila tema doktorske disertacije koju je obranio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Bruno Konjevic / CROPIX

Nakon mučenja bi ih u kolima Mesničkom vodili na spaljivanje. Bile su ošišane i gole, a ako bi sve priznale, oko vrata bi im stavili vrećicu baruta kako ne bi polako gorjele

"Pogubljivanje bi obično bilo javno događanje, postoji nešto u ljudima koji su kroz čitavu povijest voljeli gledati javna smaknuća.

Osoba bi nakon mučenja iz tamnice bila izvedena svučena do gola ili bi na sebi imala kakvu krpu, te bi ošišana na kratko i na taljigama bila odvezena cestom van gradskih zidina.

U slučaju Gradeca, na cesti koja je današnja Mesnička bila su glavna vrata za cijeli kolni promet koji je išao iz smjera Save. Tu gdje je danas Dežmanov prolaz tekao je potok preko kojeg se prelazilo, zatim išlo na uzvisinu na kojoj bi bila postavljena lomača, te na kojoj bi osobu zapalili.

Ako bi kojim slučajem priznala sve što su htjeli, krvnik bi joj 'ukazao milost' tako što bi joj oko vrata svezao vrećicu s barutom, pa kada bi se vatra tek počela dizati taj bi barut eksplodirao i zapravo je ubio, a ne da gori polako", pojašnjava nam povjesničar Vukelić put kojim su, nakon stravične torture, osuđene vještice odvođene na smaknuća spaljivanjem u sklopu progona koji u Zagrebu i okolici sustavno počinje u 17. stoljeću.

Što se Kaptola tiče, podsjeća nas sugovornik, moramo se podsjetiti da su Kaptol i Gradec nekada bila dva grada, a mjesto spaljivanja vještica tada je bilo otprilike na mjestu gdje je fontana s kipom Majke Božje s obzirom na to da je sve do kraja 19. stoljeća između vanjskih kula bio zid i veliki portal, a izvan zidina Kaptola je bila zaravan koja je vodila na cestu prema prostoru današnjeg Trga bana Jelačića.

Zanimanje za stravične progone počelo je čitanjem zapisnika sa suđenja jednog zagrebačkoj vještici

Deniver Vukelić za povijesni fenomen spaljivanja vještica počeo se zanimati još tijekom fakulteta kada je na jednom kolegiju među dokumentima pronašao jedan slučaj, odnosno zapisnik sa suđenja jednoj zagrebačkoj vještici.

"Radilo se o Margareti Kuljanki, a to je bio jedan od poznatijih slučajeva. Zadatak je bio prevesti i povijesno obraditi tih nekoliko stranica i to je bio rad iz kojeg smo bili ocijenjeni. To me toliko zainteresiralo da sam nakon nekog vremena tu profesoricu pitao bi li mi htjela biti mentorica, ona je pristala pa sam iduće godine napisao diplomski rad na temu 'Svjetovna suđenja i progoni zbog čarobnjaštva i hereze te progoni vještica u Zagrebu i okolici tijekom ranog novog vijeka'.

Moj je interes za to bivao sve dublji i nakon obrane diplomskog počela su me zanimati vjerovanja, što ljude tjera da vjeruju u vještice, tko su bili konzumenti magijske prakse, tko su bili oni koji su ih nudili, te kako je ponuda i potražnja utjecala na medicinu, pravo, književnost, visoku i nisku kulturu. Počeli su me zanimati procesi utjecaja religije na magijske prakse i obratno".

Bruno Konjevic / CROPIX

Jedan zapisnik sa suđenja pokazao je što se događalo pojedincima koji bi u selu poveli linč

Upravo je iz tog razloga upisao i obranio doktorat pod temom 'Utjecaj magijskih predodžaba na oblikovanje hrvatskog kulturnog identiteta", a početkom proljeća iduće godine trebala bi izaći i njegova knjiga "Magija na hrvatskom povijesnom prostoru".

"Informacije za svoje radove sam dobivao na temelju zapisnika s različitih suđenja i istražnih postupaka, no postoje mnogi slučajevi koji nisu bili zapisani jer se radilo o seoskim linčevima ili su se odvijali na feudalnom vlastelinstvu. O njima znamo iz drugih izvora.

Tako za slučaj u Stubici, u kojoj je rulja ženu optužila da je vještica i spalila ju, znamo iz zapisnika suđenja tim ljudima koji su u tome sudjelovali. Naime, njima je suđeno jer je samo vlastelin ili gradski sud imao pravo vođenja postupka protiv osumnjičenih za vještičarenje.

Seoskim kolovođama je stoga također bilo suđeno, dobivali su smrtne kazne i skončali bi odsječenih glava zato što su pokrenuli svjetinu i nahuškali ju na tu navodnu vješticu".

Prvi zapisi o progonima vještica potječu s kraja 14. stoljeća, no do 17. stoljeća bilo ih je četrdesetak

Najstariji zapisnik o progonima vještica potječe još s kraja 14. stoljeća, no pravi sistematični progoni počinju u 17. stoljeću. U razdoblju od 14. do 17. stoljeća možda je bilo 30 ili 40 slučajeva i oni su sporadični, kaže nam Vukelić i naglašava kako je magija u to vrijeme bila tretirana kao bilo koji drugi zločin.

U sjevernoj Hrvatskoj i dalmatinskim gradovima propisano je da za ugrozu života stoke ili čovjeka, nastalu magijskom praksom, kazna može biti financijska reparacija ili, u slučaju smrti, progonstvo iz grada u slučaju prvog prijestupa ili smrt na lomači.

"No, u sjevernoj Hrvatskoj se takvi slučajevi događaju rijetko. U kasnom srednjem vijeku ona je bila dio Hrvatsko-ugarske države, što znači da dijelimo neke pravne običaje, a u tom je običajnom pravu za bilo koji zločin postojala jedna mogućnost koja se zove sustav rotnika.To je nešto slično našim porotnicima danas, no oni nisu donosili presudu već bi jamčili.

Dakle, to su bili ljudi iz vaše okolice koji bi na sudu svjedočili da ste časna osoba koja nikada nije mogla počiniti takav zločin. To je vrijedilo za sve slučajeve kada niste uhvaćeni s nožem u nečijim leđima. Ista je stvar u tim, nazovimo ih, magijskim slučajevima. Ako bi vas netko optužio da ste bacili urok na njega, a vi biste našli pet ili deset uglednih ljudi iz sela koji svjedoče da ste ispravna osoba, sudac bi vas pustio. Sudilo bi vam se u slučaju da se to ponovi i takva vam obrana više ne bi upalila".

Bruno Konjevic / CROPIX

Zakonom Ferdinandeja uveden je novitet - tortura tijekom ispitivanja

Situacija se pomalo mijenja nakon što u 16. stoljeću Hrvatska prestaje biti u Hrvatsko-ugarskoj državi, te prelazi u Habsburšku monarhiju u sklopu koje počinjemo preuzimati austrijsko pravo. U 17. stoljeću dolazi do reforme zakona, a zakonom Ferdinandeja uveden je novitet - tortura se uvodi u istražni postupak.

"Dakle, odmah po optužbi, kada si doveden u gradski istražni prostor koji je bio unutar vijećnice koje su imale tamnice prvo bi slijedila tortura. Samo ispitivanje odvijalo bi se pod mučenjem".

Nakon uvođenja mučenja, drugi ključni faktor za ono što bismo nazvali sistematičnim progonom vještica je činjenica da je povlačenjem Turaka s naših prostora uslijedila katolička obnova. U Zagreb dolaze Isusovci koji su imali veliki problem s različitim narodnim medicinarima, travarima i sličnim praksama.

"Od sredine 17. stoljeća kreće cijela priča s protjerivanjem i spaljivanjem vještica koje postaje sistematično. Do pojačanog progona dolazi zbog dvije stvari: u katoličkoj obnovi pokušavaju se riješiti narodnih običaja travara i iscjelitelja, a s druge strane imate niz plemića koji su vrlo praznovjerni i još više bogobojazni, te se stvara jedna atmosfera paranoje u kojoj oni svugdje vide vještice. Ako su godine suše i bolesti, ako se stoka razboli, a vi ne vidite razlog tome, upiralo se prstom u nekog iz zajednice tko je to želio napraviti".

Vještica - neprijatelj iznutra

Vještica je ono što se u etnologiji i sociologiji naziva 'neprijatelj iznutra'. Za razliku od društava gdje je nekakav šaman magijski neprijatelj izvana koji mrzi vašu zajednicu, vještica je vrsta neprijatelja koji dolazi iz vašeg okruženja.

"Ona je možda susjeda ili susjed koji su vas krivo pogledali, kojima niste htjeli posuditi mlijeko pa su vam zakopali jaje i vi sada umirete od temperature", pojašnjava Vukelić i kaže da sklopom tih faktora praznovjernih pripadnika vlasti i crkve koja potpiruje taj plamen dolazi do jačanja progona osoba osumnjičenih za vještičarenje.

Dvojica su bila posebno nadobudna, u godinu dana spalili su 50 žena. U gradu od jedva 1000 stanovnika to je ogroman broj

1699. godine gradski isljednici Đuro Porta, zamjenik bilježnika i Ivan Khayll, gradski kapetan i izaslanik grada Gradeca, profilirali su se kao jedni od najpredanijih progonitelja. Oni su u godinu dana spalili 50 žena što se možda ne čini kao velik broj ako zamišljamo današnji 'milijunski' Zagreb, no valja imati na umu da je tada na ovom području živjelo manje od 1000 stanovnika. Elementi torture doveli su do lančanih procesa poznatih i diljem Europe.

"Naime, osoba koja je podvrgnuta torturi morala je i odgovarati na pitanja s kime je surađivala. Ako vas dovoljno muče, prozvat ćete pola sela, i ovu Maricu i onu Baricu. Nakon toga na torturi će završiti one koje će opet prozvati njih pet. U optužbi su nastale čitave konstrukcije da je postojala vještičja vojska koja ima pravu hijerarhiju s pukovnicom i kapetanicom, da je vrag bio zastavnik i da su se one urotile da čitav okoliš unište bolešću i tome slično".

Optužbama za vještičarenje rješavalo se nepoželjnih članova obitelji, ljubavnica, ali i problema u poslovanju

Najčešća meta optužbi i progona bili su ljudi koji su se nalazili među pripadnicima takozvanog niskog društva. Često se tu radilo o kompliciranim ljubavnim trokutima ili četverokutima i relacijama muž- žena - ljubavnica u kojima jedni druge unakrsno optužuju da bi se riješili ovog ili onog. Zatim su tu bili obiteljski odnosi gdje sin ne voli majku, sestra svoju sestru, a što se urbanijeg područja tiče, pozadina svega bili su poslovni odnosi.

"Dakle imate dvije pekare koje se nalaze jedna pored druge. U jednoj radi mlada i zgodna cura koja je prema svima ljubazna i svi dolaze k njoj, a kod pekara ne dolazi baš puno ljudi. To je povijesni slučaj.

Pekar neće reći činjenice o tome zašto ona prodaje kruh, a on baš i ne, već će reći da je ona vještica koja je ljude začarala da kod nje kupuju i još bacila urok na njega kako bi propao.

To je slučaj Barice Cindekovice iz 1743. godine, koja je poznata i putem romana Grička vještica Marije Jurić Zagorke. Njezin slučaj je bio povijesno zapisan, a Zagorka ga je koristila za roman", navodi Vukelić i dodaje kako su optužbe često odlazile na račun mlađih i zgodnih cura, dok su u među seoskim stanovništvom mete progona često bile starije žene, katkad travarke koje su znale i liječiti. Naglašava, rijetko su se progoni događali među moćnicima, odnosno u plemstvu.

Profimedia/ilustracija

Plemstvo je rijetko bivalo optuženo za bavljenje magijom, no 'krvava grofica' stradala je zbog svog velikog vlastelinstva

"Plemstvo je za magiju bilo optuživano samo kada bi to bio zadnji način da ih se politički neutralizira, kao danas kada političarima izvučete neke kompromitirajuće snimke ili dokumente. 

Primjerice, poznata 'kravava grofica' Eržebet Bathory u stvari je bila proglašena vješticom koja se kupa u krvi mladih djevojaka zato što se kao mlada iz moćne obitelji udala u još moćniju.

Ona i muž su bez djece imali vlasništvo nad ogromnim područjima Hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Muž je umro u borbi s Turcima, a njoj su kao udovici ostala sva ta područja.

Po feudalnom sustavu ona se trebala ponovno udati za nekog plemića i okrupniti kapital, no ona je to odbila. Tako visokom plemstvu se po zakonu ne može ništa, jedino je bilo moguće proglasiti ju obožavateljicom sotone. Zazidali su je u kulu i do kraja života joj davali hranu kroz jedan prozor, a pošto je bila optužena za magiju, po zakonu su joj mogli oduzeti svu zemlju i vlasništvo, te podijeliti drugim plemićima.

Poznat je i hrvatski slučaj kako je Herman Celjski svom sinu Friedrichu namijenio pripadnicu iz visokog plemstva, a on je izabrao nižu plemkinju Veroniku Desinić. Otac ih je prvo pokušao rastaviti, no nije išlo, već su se bili crkveno vjenčali. Zatim ju je optužio za vještičarstvo i pogubio kao vješticu. U legendi se kaže da je zazidana u zidovima Velikog Tabora", priča nam Deniver Vukelić.

Boris Kovacev / CROPIX

Da bi netko gorio na lomači bilo je dovoljno reći da se susjeda pretvorila u muhu

Što je bilo potrebno da biste nekoga optužili za vještičarenje? Na naše iznenađenje, za smrt je trebalo vrlo malo.

"Optužbe su bile jednostavne. Primjerice, žena bi susjedu pitala za malo šećera, a nakon što joj ga je susjeda odbila posuditi, uzvratila bi joj rečenicom 'buš ti gorela'. I kada bi dva dana kasnije dobila temperaturu, vjerovala bi da je na nju urok bacila vještica kojoj nije dala šećer.

Bilo je i primjera da se radilo o osobi koja je bila bolesna. Oko nje je letjela muha i ona je mislila da je ta muha njezina susjeda.

Bio je i slučaj seljaka koji se baš jako napio i optužio dvije žene koje su mu se tako pijanom 'sotonski' smijale. Rekao je da su prolazile iznad njega kao vihor, leteći na metlama i da je zbog toga pao u jarak i ozlijedio se. A vrlo vjerojatno se zapravo dogodilo to da je on mrtav pijan pao u grabu i vidio ih da se smiju pa ih je optužio".

Najodvratnija sprava za mučenje bila je španjolski magarac koji je oštrim rubom ulazio u meso i organe međunožja

Nakon što bi 'savjesni građanin' gradskom kapetanu prijavio na koga sumnja, oružnici bi samo na temelju njegove prijave došli po tu ženu i stavili ju na ispitivanje, odnosno mučenje.

"Najokrutnija i najbolnija metoda je bila instrument koji se zove španjolski magarac, kozlić ili stolica. Dakle, to je bila visoka klupa koja umjesto sjedala ima trokutastu oštru napravu koja svojim gornjim oštrim rubom ulazi u meso i organe međunožja.

Osobu bi vezali za ruke i pomoću kolotura ju podignuli u zrak. Tada bi je prvo spustili da sjedne na vrh te piramide i otpustio bi se kolotur. Osoba bi svojom težinom sjela na piramidu, a pošto bi se micala od boli, to bi lagano sjeklo utrobu. Bilo je još kotača ili ljestava na kojima bi se osoba rastezala, pribori za lomljenje prstiju ili stege koje bi lomile udove".

Vještice su testirali i u pokusima s vodom, a zanimljivom su metodom žene dokazivale da su preteške za letenje

No, osim sprava za mučenje, postojali su i razni pokusi koji bi se nekad provodili tijekom istražnog postupka, a radi se o postupcima s vodom i mjerenjem kilaže.

Naime, smatralo se da je vještica, kako bi mogla letjeti zrakom, morala biti vrlo lagana. Žene su stoga odlazile na sajmove kod mjernika koji imaju vagu kako bi napismeno imali potvrdu o svojoj kilaži, a ako bi ih optužili, mogle su reći da su teže od te propisne kilaže koja je bila oko 50 kilograma.

Pokus s vodom se sastojao od toga da bi osobu vezanu bacili u vodu pa ako potone, nije vještica, a ako ispliva, vještica je.

"Bila je jedna gospođa koja je preživjela sve razine torture i ostala dosljedna u tome da nije vještica, a umrla je tek u najvišoj razini mučenja. Zaključili su da je bila toliko tvrdokorna vještica da joj je vrag dao snagu kako do kraja ne bi priznala. Mučenja su se u Zagrebu održavala u sklopu Gradske vijećnice u podrumima, tamo su bile službene procedure. I danas postoje izvještaji gradskog poreznika iz 18. stoljeća u kojem on sastavlja troškove za neka suđenja i navodi kako je za henkara, glavnog mučitelja, potrošio toliko i toliko na hranu, vino, svijeće koje su gorjele tijekom ispitivanja, toliko za njegovu plaću ili drvo za spaljivanje. Dakle, taksativno su popisani svi troškovi za njega i čitav proces mučenja, suđenja i spaljivanja".

Profimedia

Procesuirane 252 osobe, bilo je i muškaraca, no uglavnom žene

U sjevernoj Hrvatskoj procesuirane su 252 osobe, kaže nam Vukelić. Radi se o broju koji su dobili temeljem svih zapisnika sa suđenja. Kako napominje naš sugovornik, za neke od njih znaju detaljno jer su njihovi zapisnici imali 15-20 stranica, a za neke jedva jer u zapisnicima stoji samo kako su te i te godine spaljene četiri Križevčanke. Stradavali su i muškarci, kaže nam, no svega desetak njih. Uglavnom su to ipak bile žene.

Sve je prestalo nakon što je Marija Terezija poželjela upoznati pravu hrvatsku vješticu

Ključni trenutak u kojem se s progonima prestaje događa se zbog glavne vlasti, odnosno carske vlasti u Beču. U prvoj polovici 18. stoljeća dogodile su se ključne promjene u sjedištu moći. Na prijestolje dolazi žena - kraljica Marija Terezija, koja nikada službeno nije bila carica, iako je de facto upravljala. U svom prosvijećenom apsolutizmu oslanjala se na savjetnike, niz znanstvenika tog doba koji su reformirali sudstvo, pravo, upravu i medicinu.

wikipedia

"Dva liječnika, Gerard van Swieten i Anton de Haen, ključna su za prestanak spaljivanja. Marija Terezija je čula o slučajevima vještica i ona je poželjela upoznati pravu hrvatsku vješticu. Prva prilika se pojavila 1758. godine kod jedne redovne optužbe u Križevcima, a to je onaj slučaj muhe u kojem je susjeda jednu lokalnu travarku optužila da joj je kao muha dodijavala i učinila ju bolesnom. Grad bi je osudio i spalio da dokumentacija nije došla u ruke Beča i da Marija Terezija nije naredila da se ta 'vještica' iz Križevaca ima dopremiti u Beč da ju pregledaju njezini znanstvenici".

Tako je Magdalena Lugomer, zvana Herucina, o lokalnom trošku dopremljena u Beč, a nakon ispitivanja njezini su savjetnici, znanstvenici i liječnici van Swieten i de Haen donijeli zaključak da nije vještica.

"Kraljevskim ukazom određeno je da se ima vratiti u Križevce, da će joj zaplijenjena imovina biti vraćena i da joj se vraćaju sva građanska prava. Nadalje, čitav njezin put bio je na trošak lokalne zajednice, a naređeno je i da joj se do kraja života ništa ne smije dogoditi.

U tom trenutku je Marija Terezija počela raditi na reformaciji zakona koji se zove Theresiana. Zakonik je dorađen tako da se, primjerice, osoba koja je luda i kao takva misli da priča s vragom, treba liječiti.

Ako je netko krivo optužen, treba ispitati te optužbe, no tko god bude optužen u lokalnoj zajednici, lokalni sudovi više nemaju pravo suđenja, već o trošku tih tužitelja osoba mora biti dopremljena u Beč i o trošku tih lokalaca će osoba tamo biti ispitana. Zanimljivo, nakon toga više nitko nikoga nije tužio".

1751. spaljena je zadnja 'službena' vještica, a 1756. neslužbena -ona iz Stubice. No, trebalo je proći još 20 godina nakon toga da se tortura izbaci iz istražnog postupka, a tome su se najviše opirali hrvatski plemići i isusovci.

"Marija Terezija je tri puta morala slati carski ukaz da se prestane s tom praksom. Plemići su joj odgovarali da je to tradicionalni način ispitivanja i da ne znaju kako će to moći raditi ako im to ukinu. Tek je 1770.-ih godina uspjela ukinuti i torturu u istražnom postupku, dakle govorimo o kraju 18. stoljeća kada sve te slične prakse dolaze svom kraju", zaključuje Vukelić.

Zagreb

vještice

spaljivanje

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter