RIBA SMRDI OD GLAVE, A NE OD REPA

Nakon eksplozije u Bosanskom Brodu uvjeravaju nas da je zrak ostao iste kvalitete, što nije ni čudno kada se cijela država guši u smradu koji se puši iz Banskih Dvora


Robin Mikulić
10.10.2018.13:25
Nakon eksplozije u Bosanskom Brodu uvjeravaju nas da je zrak  ostao iste kvalitete, što nije ni čudno kada se cijela država guši u smradu koji se puši iz Banskih Dvora
Ivan Matkovic / CROPIX

sažeto

Ljudi su činili nemoguće kako bi spriječili još veću katastrofu. Požar se nije proširio, ranjeni su zbrinuti, a smrad koji se širio zrakom Kolindina je karavana povukla za sobom u Zagreb


Robin Mikulić
10.10.2018.13:25

Kad je jučer u večernjim satima u Bosanskom Brodu odjeknula eksplozija, građani Slavonskog Broda oporavljali su se još uvijek od ekstaze u koju su zapali nakon što je s njima naša vrla predsjednica provela čitav dan. Obilazila je škole, fakultete, fabrike, čitala je djeci, slikala se s fanovima. Igrala se ikone kakvom misli da zaslužuje biti.

U jednom je trenutku naša predsjednica, ista ona o kojoj sam samo dan prije napisao afirmativni tekst, slušala i o problemima od kojih naši Brođani pate zbog loše kvalitete i zraka i vode. Izvor? Pa, mnogi za te probleme već dugo optužuju rafineriju u sestrinskom gradu Slavonskog Broda.

Kad je jednom grunulo naša je nacija, koja pozorno prati sve odiseje naše drage predsjednice, zasigurno bila u brizi za prvu ženu naše vojske. Ni vijesti o jednom poginulom radniku niti one o nekolicini ozlijeđenih niti pak opasnost od širenja požara na čitav kompleks rafinerije u Bosanskom Brodu našim sugrađanima zasigurno nisu dokraja sjele jer smo se svi panično bojali za dobrobit Kolinde Grabar Kitarović, hrvatske predsjednice koja s ponosom svoj Ured svako toliko poput kakve ciganske karavane seli po Lijepoj našoj.

Onda smo saznali da Kolinda, nesretna joj majka, ne spava ondje gdje predsjeda. Žena je nakon slikanja pokupila prnje i glavom bez obzira pobjegla iz grada koji ne samo da se može podičiti najtoksičnijim zrakom u Hrvatskoj nego niti kvaliteta vode ne kaska mnogo za kvalitetom zraka. Ovo je ljeto bilo čak toliko bajno da se ljudima branilo čak i pranje vodom iz pipe. Kao da živimo u Indiji, a ne u srcu razvijene Europe.

Muke po zraku i vodi

I tako je, nakon svega jednog dana, skončalo moje poštovanje prema predsjednici. No, problemi ljudi koji žive kako u jednom, tako i u drugom Brodu zasigurno ne mogu iščeznuti jednakom brzinom. Nisu se, uostalom, niti porađali magično neobjašnjivo poput mog idolopoklonstva KGK. No, brige nema. Barem ne zbog eksplozije i požara koji su noćas na nogama držali hrabre ljudi koji su činili nemoguće kako bi spriječili još veću katastrofu. Požar se nije proširio, ranjeni su zbrinuti, a smrad koji se širio zrakom Kolindina je karavana povukla za sobom u Zagreb dok je poput Ptice trkačice sa svojom dvorskom svitom hitala u sigurnost metropole.

Zrak je ostao, na nevjerojatno čuđenje znanstvene zajednice, jednake kvalitete kao i svaki drugi dan. Nisam, doduše, siguran koliko je to dobro za Brođane koji udišu zrak koji je toliko odvratan da ga čak niti ostaci spaljene rafinerije ne mogu pogoršati. O tom, potom. Siguran sam da je KGK zajednici svojih obožavatelja jučer obećala da će se i to uskoro riješiti. U detalje vjerojatno nije ulazila.

Međupostaja: Sisak

No, zato se možda na putu kuću usput kratko zaustavila i u Sisku, hrvatskoj verziji Bosanskog Broda kad je u pitanju naftnoprerađivačka industrija. Samo što ondje, od siline gorućih problema, nitko nema vremena govoriti o zdravstvenim aspektima života u gradu čiji je opstanak neraskidivo poveziv s rafinerijom. Koja je, samo usput, pred gašenjem. Ali ljudima koji tamo žive, ili je možda prigodnije ipak reći preživljavaju kad već mi ovdje stvari nazivamo njihovim pravim imenom, već godinama bjelodano kako budućnost gospodarske žile kucavice izgleda. Infarkt.

Goran Sebelic / CROPIX

Ono malo ljudi što je ostalo rade za kikiriki, oni koji su svoje živote ostavili za radnim jedinicama rafinerije raspadaju se negdje od raka. Iz INA-e poručuju kako u Hrvatskoj mjesta za dvije rafinerije nema, a jasno je da je ona u Rijeci više pri vrhu mađarskih prioriteta. Bijega iz grada nema. Osuđen je na dugu i bolnu smrt, tako barem kažu oni koji o prilikama u Sisku znaju više od mene.

Pa ipak, mjesta za čuđenje ne preostaje baš mnogo kad se jednom s ljudske perspektive prebacimo na ekonomsku. Izgraditi život jednog grada oko samo jedne proizvodne grane prilično je suluda ideja. Jasno, ostaci su to sustava u kojem smo živjeli prije, a gdje tržišni aspekt industrije nije bio nimalo važan kad je centralni politički sustav ionako sve držao u balansu. Što objašnjava basnoslovne dugove koje je Tito ostavio za sobom.

Još jedan grad koji na suhom tone

A kako se čini, za sisačkim bi se primjerom uskoro mogla povesti i Pula. O problemima brodogradnje u javnom se diskursu govori već godinama. Država je intervenirala koliko je mogla dok je mogla, onda joj je Brisel svezao ruke. Ne može to tako, tržišno je natjecanje slobodno od intervencija države. Brodogradilište koje Puležane hrani još od sredine 19. stoljeća na izdisaju je. Tisuće ljudi koji direktno ovise o njemu, a zatim i tisuće i tisuće više koji indirektno žive od Uljanika uskoro bi mogli ostati kruha gladni.

I dok se mi natežemo oko toga tko tu koga i zašto seli iz ureda u ured, pa se usput u tim selidbama pogube ključni dokumenti koji inkriminiraju iste one moćnike koji već godinama zabijaju čavle u nacionalni lijes, država nam se polako guši u smradu koji se puši iz Banskih dvora. Ali, sve je dobro dok nam predsjednica toliko putuje. Možda, kad stvarno zagusti, povede i nas iz tonućeg broda. Dotad nam preostaje jedino pratiti trag naftnih mrlja koje polako iz Bosanskog Broda plove nizvodno Savom.

Slavonski Brod

Sisak

Kolinda

rafinerija

Bosanski Brod

brodogradnja

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter