SATIRA POLAGANO UMIRE NA FACEBOOKU

Nakon Di su pare? blokirana i najbrutalnija hrvatska satirična stranica


100posto
10.01.2018.13:20
Nakon Di su pare? blokirana i najbrutalnija hrvatska satirična stranica

sažeto

Pokretač i jedan od admina stranice oglasio se na Facebooku i dao svoje viđenje situacije te uputio posljednji pozdrav Čitavom internetu


100posto
10.01.2018.13:20

U posljednje je vrijeme u Hrvatskoj, uslijed 'hibridnog ratovanja' između desničara i ljevičara, nestalo nekoliko satiričnih Facebook stranica poput Di su pare?, Pretjerivača i brojnih drugih. Ista je sudbina zadesila i satiričare sa stranice Čitav internet koji su svojim djelovanjem često prozivali osobe konzervativnih nazora, kao i domaće političare.

Virtualnom ratu kumovao Praljak

Podjsetimo, virtualni rat u Hrvatskoj započeo je nakon haške presude šestorici čelnika Herceg-Bosne i samoubojstva Slobodana Praljka kada su bile blokirane desničarske Facebook stranice, na što je reagirala i Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelj, te neke ljevičarske stranice.

Oglasio se admin Čitavog interneta

Pokretač i jedan od admina stranice oglasio se na Facebooku i dao svoje viđenje situacije te uputio posljednji pozdrav Čitavom internetu. Njegovu objavu prenosimo gotovo u cijelosti.

"Napisat ću jedan dosta veliki tekst, pretpostavljam jer sam ga tek počeo pisati, o memićima i hibridnom ratu, internet ljevici i desnici te općenito o narodu i ljudima i internetu; posljednji pozdrav divnom Pageu kao i posljednji pozdrav društvenomrežnim dijalozima.

Ubili ste mi "Čitav internet" page i mrzim vas i volim najviše na svijetu, a ubit ćete isto tako i internet te stvoriti vojsku šalkovića koji će vama i vašoj djeci prodavati proizvode pod ideje i nikada neće biti sretni. Eto, ne morate čitati dalje", poručio je te nastavio.

"Veliki dio vas neće znati o čemu pričam, ali ja sam bio kreator i jedan (I NAJJAČI I NAJNABILDANIJI) od nekolicine administratora pagea koji se zvao "Čitav internet". Nešto što je na početku zamišljeno kao ismijavanje internet trendova kroz nepismene statuse internet galamdžija je kasnije, barem po meni, postalo realno zrcalo često licemjernih društvenih događanja s malo ili nula efekta. Osim kad je Šalković skinuo page. Tada smo bili jako sretni, a do kraja teksta će vam možda i biti jasno zašto. Da bi došao do sukusa priče moram napisati taj hommage stranici koja je skoro 6 godina bila zadnja brana najcrnije satire na hrvatskom internetu. Bilo da smo srali po Šalkoviću ili udruzi Hrabro dijete, fanovima Tvajlajta, adventima po selima u hrvatskim vukojebinama, Titu, pederima, Tomsonu, gay prideovima ili glupim memićima za glupe pičke tipa "Putujem slobodno jer sam vučica ko vučko čuvaj mi se zubi i peraja", iza svakog teksta je poglavito stajala promišljena ideja i najvažnije naše osobno uvjerenje da ni jedan stav nije crno bijel, da su često argumenti za istine kompleksni, te da moramo iskazati obje strane kroz interne monologe. Kroz same tekstove izazivali smo sebe da pišemo najmračnije i najiskrenije što možemo o realnosti naše svakodnevice, nikada nismo štancali memiće, a sav sadržaj je bio naš. Zato nismo pisali često i zato je bilo jako malo shitposta. Nekada bi fulali, nekada ne, ali Čitav Internet je, poput naše realnosti, trebao kroz šareno, nepismeno i glasno pisanje pokazati mučnu i mračnu, tešku stranu našeg društva, a u tom naumu smo, što se mene tiče, uspjeli. Jedini.

I to tek sada kada page je pred par dana unpublishan s Facebooka. Kao ideja, činom uklanjanja s facebooka, page je postao besmrtan, jer nikada nismo radili kompromise gdje drugi jesu; upravo nakon što smo 6 puta postali sliku Praljka kako ispija otrov u svim varijacijama, nakon pitajboga koliko prijava i uklonjenih slika, nakon što smo tražili sve žive načine da ukažemo na licemjernost nacije kroz postanje slike svijetleće međugorske gospe kao vibratora, Nore Fore koja se odmara na Havajima i traži pare od svoje udruge, Paravinjom kao junakom nacije koji biva osuđenim bez dokaza (dok Čačić biva ministrom s dokazima), pederima kao hrpom transseksualaca ili kao glavnim ratnim profiterom kao zaštitnikom svih hrvatskih vrijednosti, ništa od toga nije smetalo toliko naš plemeniti narod koliko prazna slika s tekstom: "Pravi Hrvat kolje civile, i sluša Parni valjak Svetac i Heroj, general je".

I tu dolazimo do problema kojeg imamo kao nacija, a sporadično i društvo. Što smo više fanova imali, više puta je facebook uklanjao naš sadržaj. Iako smo 6 godina stavljali više manje sličan ili isti sadržaj, stvar je pala tek kada su svi prihvatili igru ušutkivanja druge strane uzevši sebi za pravo da drugima uskraćuju njihove stavove.

Ono što sam napisao u tekstu za Čitav internet pejstat ću i pojasniti ovdje danas: "Ne pričinja mi nikakvo zadovoljstvo spoznaja da liberali i konzervativci jednako ne poštuju pravo svakog pojedinca na drugačiji stav od onog kojeg imaju sami, ma koliko im to teško ili mučno bilo prihvatiti, te da nas je to dovelo do tu gdje jesmo - da se brišu stavovi ljudi koji misle suprotno od nas. Kunemo se kao nacija u demokraciju i pluralizam te svakodnevno napominjemo koliko su dragocjene te stvari za koje smo se izborili krvlju i mučno, ali ipak skačemo na svaku priliku da dokažemo da nismo ništa bolji od onih protiv kojih smo se borili tražeći vlastitu neovisnost i pravo na stav. I iako bi bilo najlakče nastaviti se naslađivati činjenicom da im se to što su jeftino i populisticki radili obilo o glavu i da su pali svi licemjeri poput ustaše.net i komunizam.org koji su podilazili svojoj publici na najjeftinije moguće načine, kao i licemjerne stranice koje smo spominjali (op.a. disu pare i pretjerivač), a do zadnjeg su čuvale followere i bazu, izgubivši tako svoj integritet, ipak je ovo sve skupa dosta otužno i jadno, i ne mislim da zaslužujemo biti robovi toga (op.a. "hibridnog facebook ratovanja")."

Živimo u čudnom vremenu, kada po validacije stavova idemo među istomišljenike i strance te istinitost istih utvrđujemo kroz broj lajkova na društvenim mrežama. U nekakvom čudnom, ali nimalo slučajnom spletu okolnosti, istinito nije postalo ono što je promišljeno, raspravljeno i usvojeno, već isključivo ono što mi osobno mislimo, a ostali potvrđuju kroz klikove.

Da plastično stavim stvari, posljedice ovakvog ponašanja bi bile kao da odem na testiranje za rak, vidim da možda imam rak i napišem status "Bio sam na testiranju. Možda imam rak." i status "Bio sam na testiranju. Mislim da nemam rak." pa uzmem za istinu kao ono što dobije više lajkova ili u ono što vjerujem da mi se treba validirati, bez obzira bilo to točno ili ne. I tu nastaju problemi.

Smijali smo se kada su Bruno Šimleša i Lidija Bačić sa svojim taborima imali prepirke lišene dijaloga i razumijevanja ili empatije prema drugoj strani, ali što se primjerice dogodi kada Bruno Šimleša postane desnica, a Lidija Bačić ljevica? Što kada fanovi odluče da ne žele više uopće slušati išta o drugoj strani i braniti govor i izražavanje druge strane jer to oni osobno procjenjuju amoralnim ili vrijednim prezira, nečim što njih osobno vrijeđa. Vlastiti balončići koje smo stvorili i pušemo dali su nam osjećaj sigurnosti u vlastite stavove bez potrebe da ih preispitujemo.

Ja kao uvjereni ljevičar tako nikada nisam bio za zabranu pozdrava "Za dom spremni!", kao ni bilo koju drugu zabranu koja može stvoriti tabu od ijedne teme. Ako želimo nešto izložiti kao lažno ili nemoralno, ne moramo to braniti, već raskrinkati. Ne treba inzistirati da druga strana ima moj stav jer je točan, jer tko kaže da je, već treba dijalogom i argumentima doći do toga.

Zabranama samo polariziramo i ljutimo drugu stranu koja potom ne može preispitati svoje stavove čime postaje uvjerenija u njih. Napravili smo to s ustaškim pozdravom, pa s građanskim domovinskim ratom, pa s nacijom imbecila, kvazi herojima te sada konačno i Praljkom. Mjehurića je nastajalo sve više i bili su sve brojniji, a sada smo došli do toga da Bujanec, ili po tom pitanju čak i Maja Šuput, može skinuti bilo koji sadržaj s interneta zbog vlastite baze istomišljenika ili pokrenuti linč na osobu koja joj se ne sviđa I eto nas tako mic po mic do paradoksalne situacije kada obranom svog stava oštećujemo sami sebe.

Algoritmi će prihvatiti sve prigovore druge strane, a svaka strana po sili prirode ima 50% podrške u narodu te će maleni internet algoritmići uklanjati sav sadržaj, jer će sada sav sadržaj koji projicira stav biti nepoćudan po barem jednu skupinu ljudi. Kreatori zbog kojih smo tu će vidjeti što se događa i prilagoditi se.

Kada facebook obriše sve sporne stranice ostat će samo kamilica i Šalkovići koji vam filtriraju engleske memiće i prodaju proizvode u vašoj distopiji bez realne slike stvari ili sadržaja. U sterilnom internet društvu bez satire, humora ili opozitnosti (NARAVNO DA NE ZNAM JEL OVO RIJEČ) vlastitim stavovima, stvorit ćete tako jedno mjesto u kojem ni sami nećete moći boraviti.

I dok oplakujem Čitav Internet koji će sada izlaziti kroz moj page, pogotovo stariji tekstovi i slike koje ću repostati jer su isuviše divni da bi se izgubili, pitam se kada će se sve to preliti u stvarnost.

Kada će društvo postati preslabo, a društveno uvjetovanje i društvene mreže prejake, kako će taj Skynet početi i kako će u konačnici završiti. Možda očekujemo treći svjetski rat s mecima, a on će biti samo rat gušenja ideja. Ne sumnjam da će Internet preživjeti, kao i sloboda govora, te da će se samo plaforme promijeniti, ali tužno je da smo od mjesta koje je odličan poligon za rasprave ideja svih vrsta napravili pazar mlakih stavova u kojem bujaju ljudi bez ideja i sadržaja.

Đaba vam fejsbuk braćo i sestre, moš šnjim u kantu."

Facebook

Slobodan praljak

hibridni rat

Čitav internet

newsletter

Prijavite se na Newsletter