iskusni gljivar poručuje

'Najotrovnija gljiva na svijetu je česta, a za smrt je dovoljna samo jedna. Čuo sam da je jedan bračni par u blizini Zagreba smrtno stradao. Nekada pomaže ispumpavanje želuca, a nekada ništa'


Mia Peretić
09.11.2019.08:00
'Najotrovnija gljiva na svijetu je česta, a za smrt je dovoljna samo jedna. Čuo sam da je jedan bračni par u blizini Zagreba smrtno stradao. Nekada pomaže ispumpavanje želuca, a nekada ništa'
Profimedia

sažeto

Poznata je izreka da su 'sve gljive jestive, no neke samo jednom', a kako se to ne bi dogodilo, pročitajte što kaže iskusni gljivar


Mia Peretić
09.11.2019.08:00

Jesen je i mnogi zaljubljenici u prirodu već obilaze šume u potrazi za gljivama, mnogima omiljenom namirnicom koja na zaista poseban način može obogatiti svako jelo. Poznata je izreka da su 'sve gljive jestive, no neke samo jednom', što nas na šaljiv način upozorava kako s gljivama trebamo biti posebno oprezni. Naime, uz jestive i iznimno ukusne rastu i otrovne gljive čija konzumacija može dovesti i do smrtnog ishoda. S obzirom da je jesenska sezona gljiva u tijeku, odlučili smo popričati s iskusnim gljivarom

'Jesen je idealna za branje gljiva jer ima najviše vrsta, no s njima treba biti jako oprezan'

Zvonko Vuk predsjednik je Gljivarskog društva Kamilo Blagaić, a kako kaže, u gljivarstvu je već 10 godina.

"Počeo sam sa suprugom. Ona je, kaže, naučila dovoljno, a ja sam u tome jako intenzivno". Stekao je titulu gljivara determinatora što, pojašnjava nam, znači da je položio ispit prema opsežnoj literaturi o 600 vrsta gljiva, te je kao takav kvalificiran za održavanje predavanja, determiniranje izložba gljiva i sličnih edukacija. 

"Općenito s gljivama treba biti jako oprezan, svaku gljivu koju koristite morate dobro poznavati. Po preporuci gljivarskog saveza moguće je unutar gljivarskog društva organizirati ispit tako da neki član društva dobije titulu 'gljivar' s kojom ste osposobljeni za raspoznavanje nekih rodova", pojašnjava nam neke od osnovnih preduvjeta za dobro raspoznavanje gljiva za kojima će mnogi krenuti u potragu tijekom ovih jesenskih mjeseci.

"Svjedoci smo sve češćih i dugotrajnih suša tijekom ljeta, a sada su gljivari su konačno dočekali dobru, kišnu jesen i možemo reći dobru gljivarsku sezonu. Gljiva u ovom trenutku ima i to različitih vrsta takozvanih jesenskih gljiva. Vrlo su rijetke gljive koje rastu tijekom cijele godine, a u jesenskom periodu ih svakako ima najviše. Iako vlaga nije jedini važan preduvjet za rast gljiva, voda i temperatura su svakako najvažniji preduvjeti. U različitim vrstama šuma rastu različite vrste gljive, a na livadama opet drugačije vrste. Na kiselim tlima rastu neke vrste koje ne rastu na lužnatijim tlima i obratno. U proljeće i početkom ljeta gljive su česte u nizinskim krajevima, a u jesen i do zime u sve višim predjelima. Stoga bih u ovo vrijeme preporučio branje gljiva u višim planinskim predjelima", pojašnjava nam iskusni gljivar.

'Ljudi su najviše navikli na vrganje, no valja paziti ako primijetimo naznake crvenih boja'

Zanimalo nas je koje su gljive najpopularnije, odnosno koje su to gljive koje ljudi najradije beru. Kao što smo pretpostavili, radi se o vrganjima.

"Svakog gljivara zaimaju jestive gljive i to one najbolje. Općenito se smatra da su vrganji, odnosno gljive roda Boletus najbolje. Ljetnih vrganja (Boletus reticulatus i Boletus edulis) može se još uvijek pronaći i svi ih poznajemo. U tom rodu ima također nejestivih i uvjetno jestivih gljiva, a tu je i ludara (Boletus satanas) koja je otrovna.

Ako niste dobar poznavatelj gljiva, ono što vam mora biti znak upozorenja jesu crvenkasti dijelovi na klobuku, rupicama ispod klobuka ili na stručku.

Upravo je počela sezona jako dobre vrste koja u literaturi ima naziv Borov vrganj (Boletus pinicola ili B. pinophilus). To je robusna, izdašna, vrlo kvalitetna vrsta koju crvi rijetko napadaju, te koja se uglavnom javlja u planinskim predjelima".

Gljive možemo svrstati u pet kategorija, neke će nas napatiti s proljevom i temperaturom, a neke su opasne po život

Za slučaj da niste znali, gljive možemo svrstati u pet kategorija u koje ne spadaju samo one jestive i otrovne, odnosno, pravilno je podijeliti ih na jestive, uvjetno jestive - one koje prije konzumacije treba prokuhati, vodu baciti ili termički obraditi, te, primjerice, one koje se ne smiju jesti uz alkohol - zatim nejestive, te otrovne koje će naškoditi našem probavnom traktu i nakon kojih ćemo se napatiti s proljevom, temperaturom i nekim prolaznim promjenama koje neće ostaviti posljedice, smrtno otrovne koje su opasne po život, te na poslijetku ljekovite gljive.

"U rodu Boletus, dakle vrganja, veliki je broj jestivih gljiva. Ima ih nekoliko uvjetno jestivih poput Zelenjače koja, kada se prereže odmah pozeleni, a nju morate prokuhati, baciti vodu i pripremiti, te od nje dobivate jako ukusno jelo", pojašnjava nam Vuk i navodi još neke od gljiva koje možemo naći ove sezone.

"Većini gljivara je lisičarka (Cantharelus cibarius) na drugom mjestu i ljudi je poznaju. Opasnost zamjene se pojavljuje u obliku dviju pomalo sličnih gljiva, a to su Zavodnica (Omphalotus olearius) i Lažna lisička (Hygrophoropsis aurantiaca) koje rastu na panju. Prva je jako žilava, boje klobuka puno tamnije od prave lisičarke, a druga je po boji nešto sličnija, no ona ima tanke izrazito žuto-narančaste lastiće, dok prava lisičarka ima debele i plitke prutiće. Jedan od važnih znakova prepoznavanja je i ugodan, privlačan miris prave lisičarke, koji podsjeća na miris marelice.

U ovo vrijeme javljaju se i razne vrste iz roda Tricholoma (Kružoliski), kao što su Bijela kružoliska (vitezovka) i Svilenasta kružoliska (tricholoma columbeta) koje nisu jestive. Postoje čisto bijele gljive iz drugih rodova koje su jestive, ali bih preporučio onima koji nisu članovi nekog gljivarskog društva da općenito izbjegavaju čisto bijele gljive, a pogotovo dok su još sasvim mlade, jer ih nije baš lako razlikovati.

Iz istog roda izvanredne su gljive Sivka (Tricholoma portentosum) i Mišek (Tricholoma terreum). No, opet bih naglasio da morate biti sasvim sigurni što berete, jer i među njima ima vrlo sličnih otrovnih gljiva. Upoznajte nekog tko gljive dobro poznaje ili se učlanite u neko društvo pa ćete upoznati najmanje tridesetak delikatesnih vrsta i u gljivama uživati cijelu godinu. Naglasio bih da se gljiva ne smijemo prežderavati, jer kako je rekla profesorica Bruria Gal sa Sveučilišta Tel Aviv prilikom druženja s društvom 'Kamilo Blagaić', gljive nisu prirodna čovjekova hrana, pa stoga ne spadaju u skupinu osnovnih prehrambenih proizvoda. S količinama se ne smije pretjerivati.

Spomenuo bih i da je sezona Maglenki (Clitocybe nebularis), gljivi koja je izvanredna nakiseljena ili spremljena na neki drugi način. Ima ih puno i rastu u krugovima. Imaju specifičan miris i nije ih teško prepoznati. Važno je znati da ona nekim ljudima može biti teže probavljiva. No, u ovo jesensko vrijeme se javlja i vrlo otrovna Olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum) koja nevješto oko može prevariti. Stoga ponovno preporučam oprez! 

Prave jesenske vrste su gljive roda Hygrophorus (Puževice) među kojima nema otrovnih vrsta, a većina njih su izvanredno kvalitetne. Pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum), Tupoglavka (Hygrophorus nemoreus) i Suha puževica (Hygrophorus penarius) su sve izvrsne jestive gljive. Rod puževica nije teško naučiti i velika je šteta što ih narod ne poznaje. To su uglavnom bjelkaste gljive kojima se listići spuštaju po stručku, mazave su i imaju ugodan miris", pojašnjava nam iskusni gljivar sve cake prilikom raspoznavanja gljiva.

Najotrovnija je Zelena pupavka i samo jedna je dovoljna da ubije čovjeka

Jedna od vještina koje posjeduje iskusno oko i osoba koja duže vrijeme proučava tajne gljivarstva sigurno je raspoznavanje otrovnih od onih jestivih. Nekad to zna biti naročito izazovno s obzirom da neke međusobno vrlo sliče. Kako nam kaže gospodin Vuk, najotrovnija gljiva pojavljuje se često.

"Radi se o Zelenoj pupavki. Samo jedna normalno razvijena Zelena pupavka, ako je konzumirana, može izazvati smrtne posljedice. Jedna je dovoljna. Pojavljuje se svugdje i to čitave sezone i nije rijetka gljiva. Svatko tko ide u šumu brati gljive nju bi trebao upoznati na prvom mjestu. To je gljiva koja spada u rod Amanita, te koje se razvijaju iz jajeta tako da na njoj ostanu dijelovi tog jajeta na dnu stručka. Kao da je usađena, mi kažemo kao čizmica, i to je vrlo bitna karakteristika kod Amanita. To su najčešće otrovne gljive među kojima je i Bijela pupavka".

Wikipedia

Mnoge izrazito otrovne gljive slične su onim jestivima, već Blagvu možete zamijeniti za muaharu

No, u rodu Amanita ima i onih koje su izvanredno jestive. Najboljom jestivom gljivom se smatra Blagva (Amanita cesarea), a čije ime dolazi zbog toga što je samo carevima bila dozvoljena za konzumaciju.

"To je izvanredna i kvalitetna gljiva, ali u istom rodu. Naravno, nitko neće zamijeniti Blagvu za Zelenu pupavku, jer su različite boje klobuka, no Blagvu možete zamijeniti za muharu koja je isto tako crvena i dolje ima ostatke jajeta iz kojeg je izrasla, no možete ih razlikovati po boji listića i boji stručka. Kod muhare je stručak bijel, a kod Blagve je on izrazito žut, kao i listići, te njihov prsten.

Wikipedia

Od smrtonosno otrovnih gljiva još postoji Panterovka koja je po klobuku smeđa, te koja po klobuku ima i bjelkaste ostatke poput pjegica, na dnu stručka ima čizmicu i na sredini prsten, a vrlo joj je slična jestiva vrsta iz roda Amanita, a radi se o Biserki. To je kvalitetna gljiva, uvjetno jestiva jer se mora termički obraditi, i ponavljam, vrlo je slična smrtonosnoj Panterovki i tu treba iskusno oko. Ako se netko odluči brati Biserke, mora jako dobro poznavati tu gljivu".

Gljivar Vuk napominje i kako naš razgovor ljudi nikako ne bi smjeli shvatiti kao udžbenik hoće li neku gljivu jesti ili ne. Da bi se naučilo o gljivama, potrebno je imati kvalitetnu literaturu i nekoga iskusnog tko će vam pokazati konkretnu gljivu, tako da, kada je jednom vidite, vi budete sigurni o kojoj se gljivi radi, te da znate raspoznavati slične, ali otrovne vrste.

"Tu najviše pomažu gljivarska društva jer tu je znanje o gljivama prilično visoko i uvijek imate nekog od determinatora koji će vam pomoći, te koji vam nikada neće reći da je nejestiva ili otrovna gljiva jestiva.".

'Voljeli bismo imati informacije o trovanju gljivama, čuo sam da je prošle godine jedan bračni par smrtno stradao od posljedica trovanja. Mislili smo da se to godinama nije dogodilo'

S obzirom da je u gljivarstvu već čitavo deseteljeće, te da je na čelu gljivarskog društva, zanimalo nas je koliko u Hrvatskoj ima slučajeva trovanja uzrokovanog gljivama na godišnjoj razini?

"Drago mi je da ste me to pitali. Mi u gljivarskom društvu i Savezu vrlo bismo rado imali te informacije i puno bismo više mogli pomoći. Imali smo izložbu gljiva u Studentskom centru i tada sam doznao da je prošle godine jedan bračni par stradao od gljiva u blizini Zagreba, što smo mislili da se već godinama nije dogodilo. Detalje ne znam, no to bi morali znati u medicinskim ustanovama, zavodima".

'Kasnih sedamdesetih godina u bolnicama je bilo i 200 otrovanih, a imali smo i popriličan broj smrtnih ishoda. Obitelji su bile prepolovljene, bila je to pošast'

Kaže nam, gljivarska društva bi vrlo rado sudjelovala i pružila svoje znanje kada bi raspolagali informacijama. Srećom, trovanja danas ima mnogo manje nego, primjerice, sedamdesetih godina.

"Po pričama profesora doktora Romana Bošca saznao sam da je krajem sedamdesetih godina, kada se osnovalo prvo gljivarsko društvo Kamilo Blagaić, u jednom je trenutku u bolnicama bilo i po 200 ljudi otrovanih gljivama i to s popriličnim brojem smrtnih ishoda. Čak su obitelji stradavale, prepolovile su se brojčano i tada je to bila pošast".

No, zahvaljujući ovom širenju informacija kroz knjige, društva, predavanja i sličnih vrsta edukacija taj broj se bitno smanjio tako da je sad trovanje kod nas već prilično rijetko.

Kako prepoznati simptome trovanja? 'Kod kasnijih simptoma smrtni su ishodi češći, prvo krene temperatura, mučnina, a tek onda pravi simptomi, no tada su organi već toliko oštećeni da im nema spasa'

Različite vrste otrovnih gljiva imaju različite simptome. Nakon konzumacije nekih otrovnih gljiva simptomi se javljaju već nakon 15 minuta, a kod nekih tek drugi ili treći dan. Gljivar determinator Vuk kađe nam da su upravo takvi slučajevi zapravo i najgori.

"Što se kasnije jave simptomi, to je opasnost veća i teže je liječiti. Kod tih dugih perioda, odnosno kasnijih simptoma, smrtni su ishodi najčešći. I kod same Zelene pupavke prvi vam se dan neće ništa dogoditi. Drugi dan ćete možda dobiti temperaturu, mučninu, pa se to povuče, a onda se tek razviju pravi simptomi, no u toj su fazi organi već najčešće tako oštećeni da im nema spasa. Najvažnije je, ako imate bilo kakve simptome nakon konzumacije gljiva, što prije otići na Hitnu da se reagira što ranije. Nekad odmah pomaže ispumpavanje želuca, nekad je potrebna transplantacija krvi, nekad završite s uništenom slezenom, a nekada ne pomogne ništa".

'Muhara je halucinogena gljiva, jedan čovjek mi je reako da konzumira prah muhare. To je iznimno opasno'

Zanimalo nas je kakvih se još 'ludih' gljiva može naći na našim prostorima. Konkretnije, ima li onih koje izazivaju halucinacije?

"Kada sam spomenuo muharu, ona je halucinogena gljiva. Jednom mi je u muzeju prišao čovjek koji mi je rekao da naručuje sušene muhare iz Rusije, mljevene u prah. Ima ih dosta koje imaju halucinogene efekte. Ako konzumira veću količinu muhare, čovjek će izgubiti svaku orijentaciju u vremenu i prostoru i bit će u stanju, kako se kaže, da 'plazi po zidu'. To je vrlo opasno i može vrlo tragično završiti", upozorava naš sugovornik koji za kraj poručuje:

"To ne preporučujem, želim mladima zdrav i normalan život, a ne da se prepuštaju takvim ekshibicijama, već da se prirodi prepuste sa sasvim druge strane. Priroda, gljive i šume su prekrasne i to je ono što čovjeka liječi, a ne da se prepusti tim umjetnim stanjima".

gljive

gljivarenje

otrovne

jestive

zelena pupavka

muhara

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter