POLITIČARI 90-IH ZA 100POSTO

'Na početku sam u HDZ-u vidio puno bivših komunista koje nisam podnosio jer su mi ubili oca, zatvorili majku i ostavili me siročetom, no bez obzira na te prebjege, atmosfera je u stranci bila izvanredna'


Mia Peretić
26.02.2019.13:55
'Na početku sam u HDZ-u vidio puno bivših komunista koje nisam podnosio jer su mi ubili oca, zatvorili majku i ostavili me siročetom, no bez obzira na te prebjege, atmosfera je u stranci bila izvanredna'
Boris Kovačev/Cropix/ josip bistrovic

sažeto

'Kao ministar obrane nakon smrti Šuška sam uvodio sam red i zaprijetili su mi životom. Tadašnje državno vodstvo nije podržalo moju bitku za pravnu državu'


Mia Peretić
26.02.2019.13:55

Andrija Hebrang jedan je od političara koji su obilježili devedesete godine, no ostao je aktivan i u narednom desetljeću. Po struci liječnik, specijalist radiologije, bio je prvi ministar zdravstva u Hrvatskoj, bliski suradnik predsjednika Franje Tuđmana, organizator humanitarnog konvoja iz vukovarske bolnice, a u jednom kratkom razdoblju i ministar obrane. Danas je profesor emeritus na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i obrazuje nove generacije liječnika i liječnica. 

Foto: Darko Tomas / CROPIX

Za 100posto smo razgovarali o tim "turbulentnim devedesetima", kako je bilo raditi uz Tuđmana i što je od njega naučio, otkrio nam je malo poznate detalje o izvlačenju konvoja s vojnicima iz Vukovara, te kako je, nakon Šuška, postao ministar obrane i zašto je tako brzo dao ostavku. Povjerio nam je i kako je njegovo teško djetinjstvo utjecalo da postane čovjek kakav je danas, a dotakli smo se i aktualnosti u domaćoj politici, kako danas gleda na HDZ, naš zdravstveni sustav i druge političke aktere.

'Da na početku nisam ušao u politiku, nikada si ne bih oprostio'

U politiku se uključio na samom početku 1990.-ih kada je i postao član HDZ-a jer, kako kaže, te je godine osjetio da se približava mogućnost svrgavanja komunističkog i jugoslavenskog terora i uspostava nezavisne Hrvatske.

"Politička situacija u Europi je sazrela za prve demokratske izbore i osjetio sam da to ne smijem propustiti. Svaki narod samo jednom u svojoj povijesti ima priliku stvoriti državu. Iako sam tada imao dobre rezultate u svojoj struci, predavao sam na stručnim kongresima po cijelom svijetu, bio gost profesor na nekoliko stranih sveučilišta, ipak sam odlučio krenuti u politiku. Da to nisam učinio nikada si ne bih oprostio", prisjeća se profesor Hebrang.

Foto: josip bistrovic

Kako je izgledao HDZ 1990. godine

HDZ je odabrao zbog ranijeg poznanstva s Franjom Tuđmanom, ali i zato jer je ta stranka, napominje, za razliku od drugih odmah isticala hrvatsku zastavu umjesto jugoslavenske. No, na samom je početku ostao zbunjen:

"U stranci sam vidio puno dotadašnjih komunista koje nisam podnosio jer su mi ubili oca, zatvorili majku i ostavili me s dvije godine siročetom. Moj život u komunizmu bio je šaptanje, gladovanje i strah. Utjehu sam našao u učenju i radu. Bez obzira ne te prebjege, atmosfera je u stranci bila izvanredna. Vrhunsko domoljublje i spremnost na žrtvu bila su obilježja nas većine. To je stvorilo zajedništvo koje smo velikim dijelom zadržali sve do smrti predsjednika Tuđmana", opisuje nam atmosferu u samim počecima HDZ-a.

'U takvim okolnostima ili pukneš ili postaneš čvrst kao čelik'

Kada spominje djetinjstvo, Hebrang je zaista prošao teško razdoblje. Njegov je otac Andrija Hebrang u Jugoslaviji bio visoko rangirani političar, koji je u jednom trenutku pao u nemilost partijskih čelnika. Detalji njegove smrti i dalje nisu razjašnjeni, a kao dječak, Hebrang ostaje i bez majke koja je završila u zatvoru idućih 12 godina.

Kako sam navodi, njegovo teško djetinjstvo ga je očvrsnulo.

"U takvim okolnostima ili pukneš ili postaneš čvrst kao čelik. To mi je pomoglo izdržati sve napade ljevičara, puste izmišljotine koje mediji pretvaraju u istinu. Kad se sjetim kakve sam laži čitao o sebi, koje izmišljene izjave su mi stavljali u usta, zahvaljujem Bogu da mi je dao snage izdržati. Uvijek sam bio meta starih udbaških sljedbenika koji su se infiltrirali u sve pore hrvatskog života. Najslađa mi je pobjeda činjenica da smo stvorili Hrvatsku i da je njihova Jugoslavija povijest".

Prvi susret s Tuđmanom

Prisjetio se i kako je izgledao njegov prvi susret s čovjekom koji će postati prvi hrvatski predsjednik. Upoznali su se još osamdesetih godina, a Hebrang napominje kako je u njegovim promišljanjima osjetio jak intelektualni naboj, ali iznad svega neizmjerno domoljublje.

"On je prvi od naših političara shvatio da svaki narod ispisuje svoju sudbinu kroz državu. Govorio je: 'ono što je pojedincu obitelj, to je narodu država'. Na žalost, Hrvati su tada spadali u oko tisuću naroda na svijetu, od kojih je samo dvije stotine njih imalo državu, ali mi nismo bili među njima. Kao iskusan političar, koji je prošao sve od antifašističke borbe do komunističkih zatvora, uvijek je isticao strašne žrtve naših predaka u borbama protiv raznih osvajača. On mi je prvi rekao da će naša tadašnja generacija dobiti priliku da to zauvijek zaustavi. I tako je bilo".

Arhiva / Vedran Peteh

'Ja sam spreman život dati za Hrvatsku, jesi li i ti?

Od Tuđmana je naučio puno, a najdublje mu se u svijest urezala njegova izjava da dolazi vrijeme kada će svi oni morati prihvatiti mogućnost pogibije za svoju Hrvatsku.

"Jednom mi je rekao: 'Ja sam spreman život dati za Hrvatsku, jesi li i ti?'. S time me je osvojio zauvijek. Puno godina kasnije, doživio sam niz dokaza da je to bila njegova čvrsta odluka".

Za to navodi nekoliko primjera:

"Prisilio nas je da ga povedemo kroz Nuštar do zadnjeg silosa kojega smo povremeno držali. Kada smo mu rekli da je to na nišanu srpskih agresora, rekao je: 'A ti naši momci tamo, zar nisu i oni na nišanu?'.

Najbolji primjer njegove odlučnosti za žrtvu doživio sam nakon pada Vukovara, kada je srpski agresor pokrenuo svu mašineriju prema Osijeku, kojemu je do potpunog obruča nedostajalo još samo 6 kilometara. Predsjednik Tuđman je tražio u Vladi dragovoljca da uđe u Osijek, kako bi u slučaju pada grada u njemu bilo predstavnika hrvatske Vlade. Javio sam se i pitao za upute prije polaska.

Pitao sam ga: 'Što ako neprijatelj presiječe Podravsku magistralu i tako potpuno odcijepi Slavoniju? Odlučno, bez ikakvog trzaja na licu mi je rekao: 'Onda smo izgubili rat! Hrvati neće imati državu, ali će imati još jednog Zrinskog! Moraš se odmah izvući kako znaš preko Mađarske i doći ovamo, idemo zajedno izginuti na najbližu bojišnicu u Posavini!'. Samo je takav čovjek mogao okupiti narod za stvaranje države!", prisjeća se Hebrang.

Foto: mehkek goran

'Predosjećali smo da će biti rata s više tisuća pobijenih i stotinu tisuća ranjenih. Na žalost, bili smo u pravu'

Andrija Hebrang bio je prvi ministar zdravstva u Vladi Republike Hrvatske, a za pretpostaviti jest da je, s obzirom na položaj, o mogućnosti rata znao i nešto više od drugih u visokoj politici. Kako kaže, da Srbija Hrvatsku neće pustiti bez rata, bilo mu je jasno već nakon prvog kruga izbora 1990. godine.

"O tome se ne govori jer istina o rađanju Hrvatske ne smije na vidjelo. Tjedan dana prije drugog kruga, kada su komunisti već vidjeli da će ih izgubiti, komunistički čelnik Ivica Račan predao je oružje Teritorijalne obrane KOS-u u Beograd i tako nas razoružao. Zatim je JNA naoružala srpske civile kod postavljanja balvana na hrvatske ceste 17. kolovoza 1990.godine.

Sve mi je bilo jasno, pa sam već 16. prosinca 1990. osnovao Glavni stožer saniteta. Predmnijevali smo rat s više tisuća pobijenih i stotinu tisuća ranjenih. Na žalost, bili smo u pravu, ali smo se na vrijeme pripremili. Naravno da je među nama u vrhu vlasti bilo i onih koji su vjerovali Srbiji i JNA jer su za njih bili vezani pupčanom vrpcom".

'Pijani agresorski vojnici skrenuli su konvoj s ranjenicima s puta, a pomogao je general Rašeta. I među agresorskim kadrom bilo je onih koji drže do vojničke časti'

Do rata je, nažalost, došlo, a jedan od najtragičnijih trenutaka zasigurno je bio pad Vukovara. Andrija Hebrang vodio je akciju organiziranja humanitarnog konvoja iz vukovarske bolnice koja je bila u okruženju i više nije mogla opstati bez evakuacije ranjenika. 

"Angažirao sam međunarodne organizacije u pregovorima s generalom JNA Andrijom Rašetom. Cilj je bio uspostaviti primirje dok ne prođe konvoj s ranjenicima. Uz bezbroj peripetija, podmetanja mina i drugih prijetnji, konvoj je uspješno stigao u našu ratnu bolnicu u Starim Mikanovcima. Spasili smo 104 teška ranjenika, koji bi mjesec dana kasnije završili na Ovčari. Na žalost, drugi konvoj Srbi nisu dopustili", opisuje nam Hebrang i prisjeća se posebnog detalja koji javnosti i nije toliko poznat:

"Tijekom organizacije i provođenja konvoja uvidio sam svu pokvarenost međunarodnih monitora, koji su bili instruirani od svojih zemalja. Najprije su nam iz kamiona koji su kretali za Vukovar izbacili liječnike dragovoljce i sve lijekove. Zatim su nas obasipali krivim informacijama o položaju srpskih trupa.

Nisu se odazvali mom pozivu da zaštite konvoj kada su ga podivljali pijani agresorski vojnici skrenuli s dogovorenog puta u Bosnu. Kada je sve izgledalo beznadno, zamolio sam generala Rašetu da pomogne i on je to učinio! Svojim autoritetom je zaštitio ranjenike. I među agresorskim vojnim kadrom je bilo onih koji drže do vojničke časti".

Očekivao je Vesnu Bosanac, no na telefon mu se javio Šljivančanin. 'Znao sam da je počelo klanje'

Na noć pada Vukovara Hebrang je s JNA i Međunarodnim crvenim križem pregovarao o neutralizaciji bolnice, te zaštiti svih bolesnika i osoblja. Sporazum je potpisan, a nakon nekoliko sati pokušavanja uspostavljanja posebne telefonske veze s bolnicom, umjesto glasa ravnateljice Vesne Bosanac, javio mu se muškarac:

"Što je?". Tražio sam, kao i obično, dr, Vesnu Bosanac. "Nema ustašo više tvoje doktorice" rekao je i prekinuo vezu. Znao sam da je unatoč potpisu sporazuma počelo klanje, Odmah sam obavijesti predsjednika Tuđmana i međunarodnu zajednicu, ali Srbi su bili brži". 

To je bio glas Veselina Šljivančanina, kaže nam Hebrang.

Liječnici i sestre radili pod kišom metaka i granata

Osim vojske, u obrani Hrvatske golem je doprinos dalo i medicinsko osoblje, sestre i liječnici. I oni su se morali snalaziti kako znaju, a Hebrang vrlo dobro zna u kakvim su uvjetima radili:

"Budući da nismo imali opremljenih ratnih bolnica ni transportnih sredstava, organizirali smo tzv. integralni sanitetski sustav u kojemu su sve civilne bolnice ratne, a svi liječnici i sestre u ulozi obrane. Kako nismo imali transport za ranjenike, željeli smo osigurati najstručniju prvu pomoć na mjestu ranjavanja. Zato smo liječnike pomakli u prvi ešalon.

Sve su to bili dragovoljci, koji su ubrzo naučili raditi pod kišom granata i metaka. Organizirali smo i mobilne kirurške ekipe koje su pratile naše bojovnike u svakoj akciji. Tako smo nadoknadili nedostatak opreme i sanitetskog materijala. Zahvaljujući stručnosti ali i velikoj hrabrosti naših liječnika, postigli smo najmanju smrtnost ranjenika u svjetskoj literaturi. Umrlo je 1,4% ranjenika i podatak o tako velikom preživljavanju bio je veliki poticaj našim momcima u odlasku na borbene zadatke".

Nakon Šuška kratko je bio ministar obrane, no ubrzo je podnio ostavku sa svih pozicija: 'Uvodio sam red i zaprijetili su mi životom'

Nakon završetka rata Hebrang je, do tada profiliran kao ministar zdravstva, po smrti Gojka Šuška kratko obnašao dužnost ministra obrane, što zaista izgleda kao netipična zamjena resora. Ubrzo po prihvaćanju dužnosti s nje daje i ostavku. 

Ovaj manevar objašnjava strašnim posljedicama politike Budimira Lončara koji je, kako nam kaže, osigurao embargo za kupovinu oružja.

"Jedan dio ljudi u obrani morao je tada raditi na ilegalnom uvozu oružja i poslije rata se nisu mogli vratiti na normalno poslovanje. Uvodio sam red i zaprijetili su mi životom. Imali su potporu starih udbaških kadrova u tadašnjem SIS-u. Tadašnje državno vodstvo nije podržalo moju bitku za pravnu državu, vjerujući da je za to prerano. Zato sam odstupio sa svih funkcija: ministra obrane, zastupnika u Saboru i potpredsjednika HDZa".

Tvrdi da mu zbog toga ni danas nije žao.

"Isključio sam se iz zla koje je uslijedilo, a to je skretanje države s pravca pravne države u svim pravcima. Nastale su velike afere, suđenja pripadnicima obrane umjesto agresorima, kao i podrška nepravilnoj privatizaciji".

'Neki su devedesete iskoristili za vlastiti probitak'

Nepravilna privatizacija o kojoj govori Hebrang, uz suočavanje s katastrofalnim posljedicama rata, počecima obnove razrušenih sela i gradova, povratka stanovništva i suočavanja s gubicima samo su neki od procesa koji su obilježili devedesete. 

Naš sugovornik ovo razdoblje promatra kao prelaz iz komunizma u kapitalizam, za čiju su uspješnu tranziciju trebali postojati neki preduvjeti.

"Za to je potrebno snažno pravosuđe i jaka policija, druge postkomunističke zemlje su to imale. Nas je srpski agresor natjerao da se policija bavi obranom zemlje i neki su to iskoristili za vlastitu korist. Posljedice ćemo osjećati još dugo. Uz to, agresor nam je uništio trećinu zemlje, protjerao 460 000 Hrvata s okupirane trećine Hrvatske i napravio gospodarsku štetu koju će osjetiti genracije koje dolaze".

'S HDZ-om smo obranili i stvarali državu. Za mene je on politička svetinja'

Nakon smrti prvog predsjednika Franje Tuđmana i poraza HDZ-a nakon desetljeća dominacije na izborima 2000. godine, Hebrang 2001. s Miroslavom Tuđmanom osniva udrugu Hrvatski istinski preporod (HIP). No, kako nam kaže, HDZ nikada nije napustio, pa tako ni danas.

"S tom strankom smo stvarali državu, s njom smo je i obranili i ona je za mene politička svetinja. Kukolji u stranci i povremene stranputice ne mogu me pokolebati u tom mišljenju. S Miroslavom Tuđmanom sam osnovao Udrugu HIP. A kada su je pretvorili u stranku ja sam izašao jer sam u životu imao i imat ću samo jednu stranku".

'Mi koji smo stranku stvarali, postali smo nepoželjni'

U HDZ-u je, kako smo već naveli, od samih početaka. U stranci je prošao sve. No, današnji HDZ, ocjenjuje, iz temelja se promijenio i dodaje, to nije promjena kakvu je želio doživjeti. 

"Birači su izabrali skretanje s desnice u centar, prihvatili veliku koaliciju s HNS-om. Stranka više nije u srcima kao nekada. Članovi koji su je napustili i kandidirali se protiv nje, sada se vraćaju i postaju ministri. Dragovoljci Domovinskog rata više ne mogu biti birani u vrh stranke.

Mi koji smo stranku stvarali postali smo nepoželjni, ne pozivaju nas na skupove.

Evo, neki dan je bila obljetnica HDZ-a Dubrava, nisam dobio poziv iako sam 20 godina bio nositelj liste za Sabor i Dubravi donio mnoge saborske mandate, naravno s ostalim zastupnicima i članovima.

Ne bih volio da se ostvari ona pjesnikova „Mrijeti ti ćeš kada u ideale svoje počneš sumnjati".

'Stanje u hrvatskom zdravstvu izuzetno je loše. Na vidiku nema nikoga tko bi proveo potrebne reforme'

S obzirom na brojne mandate koje je proveo na čelu zdravstvenog resora, zanimalo nas je kako ocjenjuje stanje u hrvatskom zdravstvu danas.

Foto: sinisa sunara

Hebrang kaže, izuzetno je loše.

"Dug zdravstva je rekordnih 8,5 milijardi kuna, na listi European Health Consumer Index od prošle smo godine pali za sedam mjesta, pretekle su nas Slovenija, Srbija i Crna Gora! Treba nam velika zdravstvena reforma koja će se temeljiti na preporukama European Health Reforma: decentralizacija, djelomična privatizacija koja donosi konkurenciju i kvalitetu, te usklađenje financiranja s učinjenim uslugama".

Napominje kako su takav tip reforme pokušali još 2004. godine, no on je stopiran:

"Zaustavila ju je Ana Stavljenić Rukavina, pročelnica za zdravstvo našeg koalicijskog partnera HSS-a. Posljedice takvog zaustavljanja reforme su nesagledive. Na vidiku nema nikoga tko bi to proveo".

'Birači će odlučiti je li predsjednica pogriješila zaokretom u lijevo'

Hebrang se, kao i naša gošća u prvom tekstu iz serije "Političari devedesetih", Vesna Škare Ožbolt, također okušao kao kandidat na predsjedničkim izborima i to onima koji su se održali 2009. godine, a na kojima je pobjedu u drugom krugu odnio SDP-ov kandidat Ivo Josipović. Mandat naše aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koja dolazi iz redova HDZ-a, u početku je ocjenjivao dobrim.

Dapače, smatra da je počela izvrsno, te da je podigla ugled Hrvatske u svijetu. No, tek treba vidjeti koliko će joj koristi donijeti njezin nedavni politički zaokret:

"Nedavno je napravila zaokret u lijevo, vidjevši da se tamo okreću i desni birači. Sve je to posljedica zaraznog lijevo-liberalnog vala anacionalnih globalista. Je li pogriješila reći će birači", smatra Hebrang.

Nakon politike, vratio se u struku koju nikada nije napuštao: 'Nakon svega, ništa ne može pomutiti moju sreću, čak ni crni, crveni i žuti vragovi o kojima je govorio Tuđman'

Andrija Hebrang nije samo poznat kao političar, već je i liječnik, te profesor emeritus na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Kada se osvrne, kaže da je zadovoljan objema karijerama i ostvarenjima na oba polja.

Foto: Neja Markicevic / CROPIX

"Zadovoljan sam svojim sudjelovanjem u stvaranju Hrvatske i u obrani od srpsko-crnogorske agresije. Presretan sam da sam se nakon poraza u stranci, koji su uslijedili nakon dvadeset godina pobjeđivanja, vratio u struku koju nikada i nisam napuštao. Ponosan sam na izbor u najviše zvanje na Zagrebačkom sveučilištu: professor emeritus. Ostavio sam iza sebe brojne stručne i političke knjige, stotine znanstvenih radova, brojne specijalizante, doktore znanosti, docente i profesore kojima sam bio mentor.

Iznad svega, sretan sam da sam spasio brojne pacijente. Dodam li k tome i predivnu obitelj i mojih sedmero unučadi, ništa ne može pomutiti moju sreću. Čak ni ovi crni, crveni i žuti vragovi o kojima je govorio predsjednik Tuđman. Oni su prolazni.

Za kraj, mladim generacijama poručuje:

"Stvorili smo Hrvatsku vama u nasljeđe, na vama je kakva će ona biti. Država se gradi na izborima, koga si izaberete tako će vam biti. Preporučujem kriterije domoljublja, poštenja marljivosti i stručnosti. Imamo takvih ljudi, dajte im šansu da stvore Hrvatsku sreće i blagostanja, jer za to imamo sve pretpostavke".

Foto: Boris Kovacev / CROPIX

rat

franjo tuđman

Andrija Hebrang

političari devedestih

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter