foto, video: 10 pitanja za...

Mesar nam otkriva koji mu je omiljen komad, da li je poželio postati vegan i zašto bi kobasica punjena piljevinom koštala 35 kuna


Mia Peretić
23.02.2019.14:00
Mesar nam otkriva koji mu je omiljen komad, da li je poželio postati vegan i zašto bi kobasica punjena piljevinom koštala 35 kuna
Facebook / mesnica Čučković

sažeto

Mislimo da nismo mogli pronaći bolje sugovornike koje ćemo pitati sve što ste oduvijek htjeli znati, ali mesara niste pitali


Mia Peretić
23.02.2019.14:00

Prošli smo tjedan u rubrici '10 pitanja za...' ugostili stjuardesu, a danas ćemo se družiti s mesarima. A mislimo da nismo mogli pronaći bolje sugovornike koje ćemo pitati sve što ste oduvijek htjeli znati, ali mesara niste pitali. Braća Dejan i Danijel Čučković iz Rijeke simpatičan su dvojac koji radi u obiteljskoj mesnici. Njihov Facebook profil je poprilično živahan, čini se da nikad ne propuštaju priliku za zafrkanciju. Posebno se vole šaliti jedan s drugim. 

Tu i tamo ubace i koju plesnu dionicu. Jer, kako drugačije podići atmosferu u mesnici?

Priznajemo, nismo znali da mesari imaju tako dobar smisao za humor, ali i za dobru fotografiju.

S nama je razgovarao Danijel i otkrio nam detalje o svom omiljenom komadu mesa, kako to da ga posao nikada nije otjerao u vegana i zašto bi kobasica punjena piljevinom koštala 35 kuna.

Kako ste odlučili postati mesar?

Naš je otac mesar. Dok sam bio klinac, moram priznati da me to i nije previše zanimalo. No, onda sazriješ, pojedeš pravi komad mesa, popiješ super vino i eto ti interesa. Čekao me posao u mesnici koja je nalazi u obiteljskoj kući, pa sam se samo spustio dolje i počeo raditi. Tako je to barem bilo u mom slučaju. 

Jeste li ikada poželjeli postati vegan zbog svog posla?

Nisam, naravno. Nemam taj mentalni sklop kao vegani. Iskreno, nikad nisam zaklao životinju i ne volim to gledati, par puta sam bio prisutan. Mi koljemo u Vrbovečkoj Dubravi i stoka nam dolazi iz tih okolnih sela pa kad dođe do nas, već je u polovicama i to je onda druga stvar. Tada je to namirnica za obradu, a ne slatka životinjica. 

Kolinje na hrvatski način, da ili ne?

Kolinje da, ali samo da skrate vrijeme i smanje količine alkohola. Meni je to pomalo i smiješno, pošto sam u toj branši, jer ja svinju obradim za 20 minuta, a oni to šibaju po dva i pol dana. Jer tu su vam susjedi, pa druženje, pa se svi napiju i kako to već kod nas ide. 

Je li vam ovaj posao više psihički ili fizički naporan?

Pa sad kada smo već "narasli" u poslovnom smislu, postaje više psihički naporno. Ali sada imamo i više utakmica u nogama. Posao treba izbalansirati, od same robe od koje dio ide u prodaju, dio u preradu, pa treba osigurati sve narudžbe. Ali mladi smo, nije nam teško, a i volimo to što radimo.

Koji vam je omiljeni komad mesa i zašto?

Moj omiljeni komad mesa su iznutrice. Nekako su mi najukusnije. Svi se furaju na neke steakove, a meni su srca i tripice odlične. Odrezak također može, dapače. Ali kada bi mi na stolu nudili da pojedem Dolce garbo (tradicionalno jelo od iznutrica) ili odrezak, uvijek ću uzeti Dolce garbo. Tu nema priče.

Facebook / mesnica Čučković

Možete li s nama podijeliti neko iskustvo s mušterijama koje vam se najviše urezalo u pamćenje?

Ma joj, bude tu svega. Srećom, loših isustava nemam. A što se neugodnjaka tiče, sjećam se koliko sam se grozno osjećao kada sam jednom čovjeku rekao da ne mora uzimati kosti za pse jer mu je tata bio kod nas prije pet minuta, a on meni kaže da to nije moguće jer mu je otac preminuo prije tri godine. Zatim, od klasičnijih primjera, nekad se dogodi da ljudi baš i nisu upućeni u meso, odnosno dijelove. Posebno je to vidljivo danas kada se svi u sve razumiju. Recimo neki komad mesa se reže na točno određen način i nikako drugačije. I sad ako netko želi da ja to baš učinim drugačije, odnosno krivo, kod nas se javlja dvojba treba li zadovoljiti kupca ili mu, s profesionalne strane, objasniti da to ne ide tako. Mi se uvijek odlučujemo za ovu drugu varijantu, no ako netko i dalje inzistira, napraviš po njegovom iako te kasnije duša boli. 

Kakvo je vaše mišljenje o pakiranom mesu u supermarketima?

Nikakvo. Mi smo predstavnci malih obiteljskih mesnica koji sve rade sami, svojim rukama. I naravno strojevima. Gajimo taj neki prisan odnos s mušterijama. Kad dođeš u veliku trgovinu i pokupiš taj smrznuti paket, nema te topline, dok ja, s druge strane, s Milojkom popričam pa znam tko je umro, koja je susjeda našla ljubavnika. Razumijete na što ciljam? Uz ljudski kontakt je sve toplije, a objed je obiteljski doživljaj u kojem te topline itekako treba. Također, u malim mesnicama vodite se prvenstveno kvalitetom. Jer, ako vam meso ne valja, nećete se vratiti, a mi tada ne bi imali posao. Ta veza između mene i kupca neće nikada nestati, no danas je, također, situacija takva da možeš kupiti majcu za dolar, a komad mesa za 12 kuna. No, to nije to. 

Kad smo već kod toga, kako je moguće da je kila svinjetine tako jeftina?

Nije moguće. Ali ja nisam stručnjak za tu veleprodajnu branšu. Oni vam stave akciju na svinjski but, a poskupi nešto drugo. Mi smo izračunali da kobasica, ako je punite piljevinom, ali doslovno piljevinom, ne može koštati ispod 35 kuna. A kamoli da je punite mesom. Jer tu ide metar crijeva, rad, sušenje... Sve što košta ispod 40 kuna, to su stvarno majstori, ne znam kako to uspijevaju.

Facebook / mesnica Čučković

Što kažete na slučaj zaraženog mesa koje je uvezeno iz Poljske?

To je bilo neminovno da će se dogoditi, posebno u ovo doba brutalnog kapitalizma u kojem nikoga nije briga za ljudsko zdravlje. Dakle, ajmo zaklat', pa ćemo to prodati u Hrvatsku, Bosnu, Srbiju, Albaniju. No, srećom pa su te kontrole danas još postrožene. Ja se pitam, što smo mi jeli devedesetih kada još nije bilo takvih rigoroznih kontrola. 

Mi nemamo doticaja s time jer znamo imena kravama i bikovima koji završe kod nas, a sve što se kupuje na brodove, vagone i lopate, tu jednostavno nema vremena da se loše ukloni, obilježi. Normalno je da će jedna od tisuću krava biti bolesna, no onda se zna procedura. Ona se adekvatno zbrine i to ne ide u prodaju. Kupili su te krave za euro, nekome prodali za dva, a ljudima prodaju za tri eura. I zarade duplo na otrovu. 

Ja bih uvijek preporučio ljudima da idu u obiteljske mesnice jer mi ovisimo o tome da mušterije budu zadovoljne. Inače smo bez posla.

Što kupuju riječki umirovljenici? Svojevremeno se pisalo da penzići u Hrvatskoj nemaju za pošteni komad mesa

Naši penzioneri u Rijeci kupuju meso i nemamo iskustva da kupuju kosti za pse, ali zapravo za sebe. Mi imamo desetak godina stalni rast prometa, imamo vjerne mušterije, mesnicu imamo 30 godina i kupci su se isprofilirali. No kod penzića je zanimljivo to što uvijek negdje žure, a u mirovni su. Pitaju mogu li preko reda, a stvarno ne znam kuda se toliko žure.

Rijeka

10 pitanja

mesari

Čučković

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter