foto: ljetni Lošinj report

Loša sezona nas ne treba čuditi: 'Ima onih koji kupe dvije litre pive u dućanu pa ga prodaju kao točeno ili suše talog od kave preko noći pa kuhaju kapučino za 20 kuna'


Valerija Bebek
13.07.2019.19:00
Loša sezona nas ne treba čuditi: 'Ima onih koji kupe dvije litre pive u dućanu pa ga prodaju kao točeno ili suše talog od kave preko noći pa kuhaju kapučino za 20 kuna'
Davor Pongracic / CROPIX

sažeto

Mali Lošinj kao i cijeli otok nemetnuo se kao kvalitetna destinacija za turiste dubokog džepa svojim luksuznim hotelima, no čini se kako je sve izvan njih doživjelo podbačaj


Valerija Bebek
13.07.2019.19:00

Samo putovanje na otok dulje traje, nego kad se ide u neko obalno mjesto mora se malo više planirati, biti više točan i prisiljava vas na veću potrošnju. Čekanje trajekta može biti u koloni, u usijanom auto, ali možete i sjesti u kafić i osvježiti se. Ipak je jeftinije tamo nego na trajektu pa se ne čini toliko rastrošno prikratiti tih 40-ak minuta u kafiću. No na pristaništu Valbiska, na otoku Krku, odakle smo išli za Cres, odnosno Lošinj, stvarno je ugodno iznenađenje kada dvije kave, jednu malu i jednu veliku, platite 20 kuna. Bio je to i neki pokazatelj da se turisti tu baš i ne smatraju pukim bankomatima koji izbacuju lovu.

Prvi dojam koji se stječe, a koji su potvrdili i svi s kojima smo pričali i 'službeno' i 'neslužbeno' jest da je sezona krenula loše i da je unatoč visokom datumu osjetno manje gostiju. Najviše to osjete ugostitelji, radnje koje se nalaze u gradu i na plažama, kao i oni koji iznajmljuju privatan smještaj. A jedno vuče drugo, zbog podbačaja privatnog smještaja, manje je ljudi u gradu - hoteli se na svoj način pobrinu da zadrže goste i navečer u svojim prostorima. Kazao nam je to jedan od sugovornika, ugostitelj koji u centru grada ima dva lokala.

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

"Meni je sezona uobičajeno dobra, da se ne lažemo, tamo Bueno radi po defaultu, mjesto gdje se pije kava, po tome smo prepoznatljivi. Ovdje je objekt koji je još u nekakvom razvoju, otvorili smo prošle godine, šest mjeseci smo odradili. Ne mogu reći da sam nezadovoljan. Ali vidim po gužvama, nema u gradu toliko gužve. Ali zašto bi bilo kada nema nikakvog događanja. Mislim da su zakazali grad i turistička zajednica, malo je događaja u gradu, ljudi ostaju u hotelima tamo imaju sve - i zabavu i otvoreni šank", kazao nam je Elvis Lukša ugostitelj koji je godinama Lošinjanima i gostima poznat po svojoj premium kavi, a od nedavno i po vlastitom craft pivu i gurmanskim hamburgerima i sendvičima. Odnosno po svom street food pubu kojim je trend iz većih gradova doveo i na otok.

Na plažama mnogo 'lufta'

Kaže da se svi oni ugostitelji trude dovući ljude iz hotela, koji su solidno popunjeni, u centar. Privatni smještaj po njemu, potpuno je podbacio. Ni vrijeme nije bilo blagonaklono kišni dani izmjenjuju se sa sunčanima, kao i u ostatku zemlje. Ali barem po kiši centar bi trebao biti pun, odokativnom procjenom može se vidjeti da to baš i nije tako iako se datum opasno približio takozvanoj 'špici' sezone.

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

Kakvo je stanje u centru takvo je i na plažama, potvrdila nam je to akademska slikarica Iva Šulović koja na otoku živi. Mlada majka posebnu pozornost posljednjih nekoliko godina pridaje tome kolike su gužve na plaži jer s njom ide i kćerkica. "Za najpopularniju plažu na Lošinju, Borik, inače nema mjesta ni za ručnik, ne možete se smjestiti u sedmom mjesecu, a ovaj srpanj je poluprazno. Tamo su prošlih godina bili postavljeni raskošni baldahini, veličine duplog kreveta, brojni suncobrani, ležaljke, to sada uopće nije ni razvezano. Jednostavno nema tih gostiju koji si to mogu priuštiti... Osim tog dodatnog, skupljeg, sadržaja, na plaži koja je kamena bili bi naslagani ručnici, jedan do drugog. Prijašnjih godina tamo nije bilo mjesta, o parkiralištu i mukotrpnom traženju slobodnog mjesta za auto da ne govorim. Sada je sve poluprazno, ugodno za kupače, ali neugodno za sliku turizma. Nema gužvi ni u gradu, ni u dućanima", kazala nam je Iva.

U sve što je rekla uvjerili smo se i sami. Plaže koje se protežu od spomenutog Borika sve do Sunčane uvale i Velog žala nalaze se ispod hotela i pojasa borove šume. Ponekad je trebalo i nekoliko puta proći tom šetnicom da bi se našla 'rupa' u koju se moglo komotno smjestiti ručnik. I u šumi ili na samoj plaži. Ove godine tih problema nema. Standardna ponuda plaža grickalica od palačinki za 25 kuna, kuhani kukuruz ili uštipak može se kupiti za 20 kuna, najskuplji je kiosk našeg proizvođača sladoleda koji pola litre vode prodaje za 18, a gazirane sokove za 24 kune. Sladoledi su u rasponu cijena od 10 do 20 kuna za one najveće.

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

"Moja obitelj na otoku ima kuću i mogu reći da sam skoro svako ljeto bila ovdje, otkako sam bila malena do sada. Vidim da se otok razvija, neke stvari su lijepo uređene. Tu nije neka party destinacija kao neka druga mjesta i kada si dijete, odnosno tinejdžer to ti možda ide malo na živce, ali na kraju počneš to cijeniti. Što se cijena, hrane, pića i slično tiče, mnogo se promijenilo kako je na otok došao jedan trgovački lanac iz Njemačke koji ima iste cijene po cijeloj Hrvaškoj. Prije toga, se sjećam, bilo je dosta skupo kupiti hranu, voće, i slično. Znali smo i mi, kao i drugi naši susjedi isto i iz Slovenije ili Hrvatske.. nije bitno, dovesti nešto hrane, deterdžente i tih stvari sa sobom. Sada to stvarno nije potrebno, konkurencija je super stvar, sada su i drugi dućani spustili cijene, tako da što se shoppinga za kuću tiče nemate neki osjećaj da ste na otoku", kazala je Anja iz Slovenije koja je ljeta često provodila u Malom Lošinju.

Od pizze i ćevapa do koktela i sladoleda

Ono što smo primijetili je da svi koji imaju specijaliziranu uslugu, nemaju problema s prometom. Bilo da je riječ o hotelima koji su usmjereni na goste dubljeg džepa i spremne platiti vrhunske spa tretmane, À la carte ponudu u vrhunskim restoranima ili da je riječ o kafiću koji servira iznimno kvalitetnu kavu, odnosno pub koji ima 'samo' nekoliko vrsta hamburgera u ponudi.

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

"Izbjegavamo svaštarenje, ne želim imati u svom objektu pizzu, paštu, ćevape, do koktela i kupova sladoleda... Moja teorija je ako sam caffe bar mora biti vrhunska kava, ako sam pub mora biti vrhunska piva. I pivo naravno prati neki stil ja kažem 'slasno i masno', taj American food. I kad tako usko gledaš onda taj dio možeš raditi kvalitetno", objašnjava svoju filozofiju Lukša, koji kako je i sam rekao nema problema s prometom. A u razgovoru zaključuje da bi to općenito trebao biti put kojim naš turizam i ponuda treba ići, tada nema ni konkurencije, ni srozavanja destinacije.

"Profiliranje lokala to je ono što ja radim. Većina objekata ovdje je fokusirana na rad od dva mjeseca, da sad puno ne pričam ima svega. Od toga da kupovni Q-pack od dvije litre, za osam kuna prelijevaju u krigle i prodaju kao točeno pivo pa do vađenja soca i preko noći suše na aparatu i ujutro to kuhaju opet. To su stvari koje nam odbijaju turizam. Takvi ljudi onda naplate gostu takav kapučino 20 kuna. Drže da je turist ovca koju treba ošišati, nema veze doći će druga", komentirao je ugostitelj.

Valerija Bebek / 100posto

Valerija Bebek / 100posto

Valerija Bebek / 100posto

Upravo ta fokusiranost na rad od samo dvije godine je ono što utječe na srozavanje kvalitete. Njegov kafić, a vjeruje i pub radit će cijele godine. "Ne možeš raditi samo kad je berba, a ljudi neka se pola godine snalaze gdje će popiti kavu. Da po zimi davanja ostaju ista, a promet je manji. Ali ja sam naviknuo ljude da za svojih osam kuna mogu popiti kavu 365 dana u godini", ispričao je i dodao da već imaju stalne goste te da ih i prije samog otvorenja svako jutro čeka po 10 ljudi koji žele svoju kavu.

Sezonci mlate i po 12 sati

Ipak treba priznati da u većini lokala u Malom Lošinju cijene nisu podivljale, kuglice sladoleda koštaju osam kuna, tek u nekima 10, a u njima je provjereno kvalitetna ponuda. Kave su standardno oko 10 kuna plus minus koju kunu zbog veličine i priloga. To bi bili neki pokazatelji usporedno s Dalmacijom o kojoj se naveliko piše velika većina cijena su kao u kvartovskom kafiću u Zagrebu, a ne na rivi na Lošinju. Cijene u Dalmaciji nije htio komentirati, kaže Lošinjski ugostitelj ne radi tamo te pretpostavlja da su i troškovi na nekim mjestima puno veći.

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

"Ja cijenu ne izmišljam, imam formulu, znam koliko košta, koliko mi je čega trošak. Nema tu puno filozofije, mogu ja staviti cijenu, doći ćeš jednom popiti, super ti je piva i više se ne vidimo. Neki prodaju 25 kuna pola litre točene tvorničke pive, ja dajem craft koji sam svojim rukama napravio za 26-27 kuna. Cijeli proces imam pod kontrolom. Kao što u onom drugom baru imam za kavu. Kupim zelenu kavu, znam kako sam je spržio, znam kako sam je skuhao, imam sve u svojim rukama. Isto i ovdje. Znam koji sam hmelj uzeo, koji kvasac, koliko smo šećera stavili, znamo gdje je ležalo, jesmo li filtrirali jesmo li stavljali unutra kemiju, nismo... Sve je u mojim rukama", kazao je Lukša i tvrdi da zna kako je njegovo pivo možda kunu ili dvije skuplje, ali je zato i mnogo kvalitetnije. A po njemu, kvaliteta uvijek pronađe svoje kupce.

Kao i svako turističko mjesto, osim možda Zagreba, i Lošinj velik dio radne snage pronalazi u 'sezoncima'. Od konobara, kuhara i prodavača, oni dođu na nekoliko mjeseci, rade da zarade. Neki imaju bolji, neki nešto manje dobar dogovor. Kristina Muc dolazi iz jednog mjesta u Karlovačkoj županiji, zajedno sa sestrom već drugu sezonu radi na otoku. Mi smo je zatekli na radnom mjestu u gradskoj ribarnici gdje radi od sredine lipnja, prošle je godine kaže radila u restoranu, a ta iskustva su neusporediva.

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

"Ovo mi je super posao, od sedam do 13 se radi, sezonski to ne možeš naći nigdje. U kafićima se uvijek radi dvokratno, ili u komadu 12 sati radiš. Radila sam prošle godine u restoranu od devet ujutro do pola dva u noći. Doslovno sam rekla sestri vidimo se sutra ujutro. Imala sam samo dva sata pauze za koju nisam ni stigla otići odspavati. Kako je sestra našla ovaj posao tu i ja sam sada došla, rekla sam ovo mi je sezonski posao do kraja života. Ne mičem se odavde", smije se Kristina koja je vrlo brzo savladala sve znanje o ribi te polovila kako koja nacija ima običaj kupovati. "U ribarnici ima najviše Talijana, Nijemaca, a dođe nešto i Engleza. Riba ipak je našim ljudima nešto skuplja", kazala je Kristina.

Ispred i unutar ribarnice koja se nalazi na lošinjskom trgu prolaze uglavnom stranci, ako ništa drugo, Talijani zavire da samo vide ribu, školjke, plodove mora. Na njihovim jelovnicima takva se hrana ipak daleko više puta nađe, potvrdit će to i prodavači u ribarnici i ugostitelji.

Davor Pongracic / CROPIX

Davor Pongracic / CROPIX

"Dolazio sam u Lošinj prije dosta godina s roditeljima kada sam bio mlađi, onda neko vrijeme nisam i sada opet sa svojom obitelji sam se vratio. To je posebno mjesto u koje se zaljubite ako volite prirodu, more, plaže... a nautički dio oko samog otoka je fenomenalan. Mi imamo običaj doći automobilom, imamo jedan mali čamac koji dovezemo, uzmemo apartman. I onda svaki dan odemo na neku od udaljenih plaža. To je fenomenalno iskustvo. Ovih dana vrijeme nam nije bilo baš nešto naklonjeno pa smo više orijentirani na kuhanje i takve stvari. Riba je tu vrhunska, uvijek tražimo domaće od domaćih ljudi. Cijena je prihvatljiva i rekao bih očekivana za tu kvalitetu, a kad smo već tu zašto ne iskoristiti što se nudi", kazao je gospodin Davide iz Bologne koji barem jednom tijekom ljetovanja posjeti ribarnicu.

I u neobaveznim razgovorima, a ne anketama, mnogi ljudi su nam se požalili kako je stanje u tradicionalnom privatnom smještaju vrlo kritično. Visok datum u srpnju za neke će biti dani kada su njihovi apartmani vidjeli prve ovogodišnje goste. Tko je kriv nitko ne zna.

Neki su rekli što se cijena tiče, da nisu paprene kao što se zna čuti za neke druge destinacije, ali da domaći ljudi itekako osjete te konstantna poskupljenja pogotovo hrane u restoranima, zbog toga idu jesti vani rjeđe nego prošlih godina. Kako god se ova sezona završila, čini se da će upravo domaći gosti, koji već dulji period s nevjericom gledaju konstantna poskupljenja jedva dočekati ispuhivanje turističkog balona, a o dovoljno mjesta za ručnike na plažama, da i ne govorimo.

Davor Pongracic / CROPIX

.

plaža

more

sezona

Mali Lošinj

Lošinj

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter