Bizaran eksperiment

Lenjinov mozak bio je manji od prosjeka što se pripisuje sifilisu, no jedna stvar zapanjila je ruske znanstvenike


Mia Mitrović
14.09.2019.17:00
Lenjinov mozak bio je manji od prosjeka što se pripisuje sifilisu, no jedna stvar zapanjila je ruske znanstvenike
Profimedia

sažeto

Nakon smrti ruskog revolucionara osnovan je Institut Mozga koji se bavio proučavanjem unutrašnjosti glava znamenitih Rusa


Mia Mitrović
14.09.2019.17:00

Posmrtni ostaci Vladimira Iljića Lenjina već gotovo stotinu godina počivaju u nekropoli na Crvenom trgu, no malo je poznato da jedan organ nedostaje. Vrlo brzo nakon njegove smrti, Lenjinov mozak postao je predmet detaljnih znanstvenih ispitivanja na novoosnovanom Institutu Mozga.

Ustanova je dobila ambicioznu zadaću da ispitivanjem mozgova uspješnih političara, umjetnika, znanstvenika i književnika otkrije što ih čini drugačijima od ostalih. Komunističke su vlasti izdašno financirale projekt u nadi da će znanstveni dokaz o Lenjinovoj genijalnosti povećati utjecaj i imidž koji Sovjetski Savez i komunistička revolucija imaju u svijetu.

Trust mrtvih mozgova

Nadali su se da će rezultat istraživanja otkriti što je to u ljudskom mozgu što pojedinca čini boljim od ostalih te da će ih iskoristiti da kreiraju neku vrstu sovjetskog nadčovjeka.

Getty Images

Nakon Lenjinovog mozga u institut su počeli pristizati mozgovi drugih slavnih Rusa, između ostalih onaj znanstvenika Konstantina Ciolkovskog koji je svojim otkrićima Sovjetima omogućio letove u svemir, farmakologa Ivana Petrovića Pavlova, pjesnika Vladimira Majakovskog i književnika Maksima Gorkog. Nakon Drugog svjetskog rata stigli su im mozgovi fizičara Leva Landaua i Andreja Saharova, a kasnije i samog Staljina.

Njihov rad odvijao se u najvećoj tajnosti. Krajem 20-ih i početkom 30-ih u mediji su objavljeni neki od rezultata, no čitav je projekt još uvijek obavijen velom tajne. Čak i danas je još uvijek nemoguće pristupiti arhivu Instituta.

Rezultati i dalje nedostupni

Studije mozgova provodile su se prema metodi koju je uspostavio njemački neurobiolog Oscar Vogt. Organ su najprije fotografirali, a potom izrezali na manje dijelove i opet fotografirali. Nakon toga su ih rezuckali na više od 30.000 manjih dijelova i proučavali ih pod mikroskopom što je bio veoma složen i zahtjevan proces na kojem je radila samo nekolicina znanstvenika.

Proučavanjem Lenjinova mozga otkriveno je da je bio veoma lagan. Imao je oko 1340 grama, dok su neki mozgovi pohranjeni na institutu imali više od 1.700. Nakon tog otkrića, znanstvenici su promijenili definiciju da zdravi ljudski mozak teži između 1.395 i 1.400 grama u onu da je težak između 1.300 i 1.400.

Nectome

Za neobičnu nisku gramažu Lenjinova mozga krivili su bolest od koje je obolio u zadnjoj dekadi svoga života za koju jedni tvrde da je ateroskleroza, a drugi sifilis koji u kasnom stadiju ima razoran utjecaj na mozak.

Otkriveno je i da je avangardni pjesnik Vladimir Majakovski imao natprosječno razvijeno podokcipitalno područje koje je zaduženo za izvršavanje nekih od najkompleksnijih funkcija u mozgu. Ostatak rezultata još uvijek se drži u tajnosti pa druge priče iz Instituta prerastaju u urbane legende.

znanost

mozak

Vladimir Iljič Lenjin

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter