Jeziva praksa

Krađa kostiju i svježih leševa unosan je posao bez kojeg se ne bi mogla razviti medicina, a grobokradice su osnivači jednog američkog tajnog društva


Mia Mitrović
18.11.2019.16:00
Krađa kostiju i svježih leševa unosan je posao bez kojeg se ne bi mogla razviti medicina, a grobokradice su osnivači jednog američkog tajnog društva
Profimedia

sažeto

Bez grobokradica ne bi bilo ni napretka u medicini. Svježi leševi važan su resurs za proučavanje anatomije


Mia Mitrović
18.11.2019.16:00

U travnju 1788. četvorica dječaka igrala su se u blizini njujorške bolnice na Manhattanu. U jednom trenutku primijetili su mladog specijalizanta i mahnuli mu. On im je mahnuo nazad, ali s otpiljenom rukom kadavera.

Prema verziji ovog događaja o kojem su njujorške novine pisale stotinjak godina kasnije, jednom od spomenutih dječaka nedavno je preminula majka i liječnik ih je navodno zafrkavao zbog toga. Ruka s kojom im je mahnuo navodno je pripadala dječakovoj pokojnoj majci.

Prestrašeni dječaci odjurili su kućama i roditeljima ispričali što se dogodilo. Otac dječaka koji je ugledao majčinu odsječenu ruku umirio je sina, no čitav ga je događaj uznemirio pa je otišao na grob pokojne supruge. Tamo ga je dočekala svježe iskopana raka. Njen lijes bio je prazan, a sve je ukazivalo na to da joj je tijelo ukradeno što ga je razbjesnilo.

Ponuda i potražnja 

U New Yorku tog doba vladala je ustaljena praksa krađe svježih leševa za potrebe znanosti. Studenti medicine na sveučilištu Columbia dobro su plaćali pljačkašima grobova za svježe leševe, a oni su ih nabavljali na grobljima gdje su se pokapali robovi, oslobođeni robovi i najsiromašniji stanovnici grada. Važno je bilo da leš bude svjež pa su ih krali samo nekoliko sati nakon ukopa.

Zbog svega toga u New Yorku su 1788. izbili neredi. Razjarena masa provalila je na sveučilište i zahtijevala da se prekine s ovom nečasnom praksom. Nasilno su izvlačili liječnike sa sveučilišta na ulicu, nemilice ih tukli i uništavali sve leševe na koje su naišli sve dok ih nije zaustavila vojska. U neredima je smrtno stradalo 20 ljudi.

Već iduće godine New York je donio Zakon o anatomiji. Bio je to jedan od prvih zakona u SAD-u koji su zabranili pljačkanje grobova, a s tim su se problemom susretali mnogi gradovi diljem SAD-a. Između 1765. i 1854. izbili su neredi u Baltimoreu, Clevelandu i Philadelphiji. Uzrok im je bio isti kao i u New Yorku.

Za sve je 'krivo' prosvjetiteljstvo koje je u 18. stoljeću utrlo put za razvoj medicine kakvu poznajemo danas. U doba prosvjetiteljstva širi slojevi društva počeli su se obrazovati i opismenjavati. U 'trendu' su bili filozofija i medicinska istraživanja koja je do tog vremena crkva strogo zabranjivala.

Prema tadašnjem kršćanskom vjerovanju, na Sudnji dan svi mrtvi ustat će iz grobova i otići u raj ili pakao, ovisno o tome kakvi su bili za života. Zbog toga su leševi preminuli morali biti očuvani kako bi na Sudnji dan bili u funkciji.

Ono što nije bilo u funkciji kroz čitav srednji vijek bila je medicina. Zbog lošeg stanja u medicini 1799. je u 68 godini života od upale grla umro prvi američki predsjednik George Washington. Liječnik koji ga je tretirao pustio mu je malo previše krvi, gotovo 80% pa je nesretni predsjednik iskrvario.

Oni koji su znali kako stvari stoje, shvatili su da je jedini način da medicina napreduje proučavanje ljudske anatomije na svježim leševima. Bez svježih leševa, napredak medicine bio bi nemoguć.

Mrtva tijela u 15. je stoljeću proučavao Leonardo da Vinci kako bi bolje shvatio čovječju muskulaturu, skelet i procese u ljudskom tijelu. Iz istog je razloga 1536. u Parizu mladi liječnik Andreas Vesalius na svoju ruku počeo otkopavati leševe s pariških groblja kako bi proučavao ljudske kosti i unio ispravke u dotadašnje medicinske anatomske udžbenike koji su bili rijetkost.

Kadaveri i medicina

Zbog stava crkve i jezive prirode ovog posla, nabavljanje leševa za medicinske svrhe nije bio lak posao. U vrijeme kada su javna smaknuća bila popularna, liječnicima je najlakše bilo doći do tijela tako da ukradu mrtvaca s vješala ili ga otkupe od krvnika usprkos javnom negodovanju.

U SAD-u je liječnicima doći do tijela postalo nešto lakše 1751. kada je usvojen Zakon o ubojstvu kojim je dopuštena medicinska disekcija tijela osuđenika na smrt što se smatralo dijelom kazne za teške zločine. Zahvaljujući prosvjetiteljskim idejama, broj medicinskih škola sve više je rastao, a njime i potreba za friškim leševima.

Nedavna arheološka iskapanja u blizini Kraljevske bolnice u Londonu otkrila su više od 250 kostura sa znakovima disekcije. Oko 1200 kosti koje su pripadale najmanje 15 osoba pronađeno je i u kući Benjamina Franklina.

Zbog sve veće potražnje, pljačkanje grobova (odnosno uskrisitelja, kako su ih još nazivali) bio je unosan posao. Da bi netko u 18. i 19. stoljeću postao 'uskrisitelj' morao je posjedovati dvije važne kvalitete. Prva je fizička snaga jer posao uključuje kopanje rake, otvaranje lijesa i vađenje leša, a potom i zakapanje i dovođenje groba u prvobitno stanje. Druga je, naravno – jak želudac jer je smrad smrti i druženje s leševima sastavni dio ovog posla.

Kradljivci grobova radili su u timu. Jedni su kopali, drugi čuvali stražu, a treći je vozio kočiju za bijeg. Bila je to laka i dobra zarada mnogim kriminalcima, a posla je uvijek bilo. Svježe tijelo dostizalo je cijenu između pet i 25 dolara što je u eri kada je prosječni američki radnik zarađivao 20 do 25 dolara tjedno, bio fin novac.

U Engleskoj su pak postojale velike zakonske kazne za pljačku dragocjenosti iz grobova. Leševe nitko nije spominjao pa su ih najčešće skidali do gola, odnosili, a u grobovima bi ostala odjeća i dragocjenosti. Studenti medicine bili su bliski s pljačkašima grobova, a mnogi od njih na ovaj su način financirali studije.

Zbog krađe leševa koja je u 19. stoljeća postala učestala pojava, ožalošćena je rodbina razbila običaj trodnevnog bdjenja nad mrtvim ukućanom jer su tako željeli osujetiti pljačkaše.

Na grobljima su se potom počeli pojavljivati noćni čuvari, a drugdje su se na grobove počele ugrađivati željezne rešetke što se na nekim grobljima može vidjeti i danas.

Ubijali pa prodavali leševe

Bilo je i onih pljačkaša grobova koji su svoj posao obavljali prilično nečasno. Jedan od njih bio je bivši boksač Ben Crouch koji se proglasio londonskim Kraljem Leševa. Neke od leševa koje je dostavljao umrli su poprilično nasilnom smrću, a jednom je navodno i dovezao živog čovjeka pod narkozom koji se probudio usred disekcije!

Možda najzloglasniji kradljivci grobova svakako su Irci William Burke i William Hare koji su u škotskoj prijestolnici Edinburghu 1828. u deset mjeseci ubili 16 ljudi kako bi njihove leševe prodali u medicinske svrhe profesoru Robertu Knoxu koji nije postavljao suvišna pitanja o porijeklu 'robe' koju je dobio.

Ubijali su ljude gušeći ih. Jedan bi žrtvi začepio nos i susta dok bi joj drugi istiskivao zrak iz prsa. Njihova jedinstvena metoda ubijanja ljudi gušenjem prozvana je Burking, a zahvaljujući njoj postali su imućni građani. Po svakom su truplu zaradili oko 1000 današnjih funti. Nitko ništa nije sumnjao jer je tada gušenje bilo nemoguće razlikovati od drugih načina (prirodnog) umiranja.

Jednom su prilikom profesoru Knoxu donijeli truplo predivne mlade djevojke Mary Paterson. Liječnik je tijelo uronio u viski kako bi ga očuvao. Bio je toliko očaran ljepotom golog leša djevojke da ju nije imao srca secirati.

Liječnik je odlučio sačuvati truplo nesretne djevojke i pokazivati ga obožavateljima. Unajmio je i umjetnike da mrtvu djevojku naslikaju. Jednog dana u laboratorij profesora Knoxa svratio je njegov kolega profesor Robert Liston i zatekao 'truplo mlade žene Mary Paterson u vrlo lascivnoj pozi'.

Zgroženi profesor udario je svog kolegu koji se od udarca srušio na pod i naredio mu da preminuloj djevojci omogući dostojan pogreb. Krvavom biznisu Burkea i Harea došao je kraj nedugo nakon ubojstva Jamesa Wilsona, Šašavog Jaimea, lokalnog zabavljača koji je u Edinburghu bio poznat po svojoj deformiranom stopalu.

Kada je njegovo tijelo predstavljeno na satu anatomije neki od studenata prepoznali su Šašavog Jamiea koji je u to vrijeme nestao. Knox im je odgovorio da su pogriješili, a potom je ubrzao disekciju te lešu nepotrebno amputirao stopalo i glavu.

Profimedia / Ilustracija

Zbog svojih postupaka i uništavanja dokaza nikada nije odgovarao, no forenzički istražitelji zabilježili su da mu manjkaju čast i principi i čast. I Hare je izbjegao kaznu jer je svjedočio protiv Burkea koji je obješen u siječnju 1829. Nakon smrti njegovo su tijelo kirurzi secirali pred 30.000 znatiželjnika, a njegove su kosti i danas izložene u nekoliko edinburških muzeja već 190 godina.

Povelja o kostima 

Kada su se diljem Velike Britanije pojavili njihovi oponašatelji, reagirao je Parlament. Zakon o anatomiji donesen 1832. nalagao je da se sva tijela na koja nitko ne polaže pravo smiju upotrijebiti u medicinske svrhe, a uveden je i sustav donacije tijela medicini.

Među prvima svoje tijelo je medicini donirao arhitekt i filozof Jeremy Bentham. Njegovi sačuvani ostaci i danas se nalaze u londonskom University Collegeu. To je utrlo put današnjoj praksi donacije tijela te označilo kraj zlatnoj eri pljačkaša grobnica.

Modernizacija medicinske disekcije u SAD-u nije stigla tako brzo. U New Yorku je tako 1854. usvojena Povelja o kostima koja liječnicima i medicinskim školama dozvoljava da disekcije vrše na tijelima onih koje nitko ne želi te onih koji su umrli odviše siromašni da bi si platili pogreb.

Kasne razlike postoje i u smrti, pokazala je povijest. Pljačkan je grobova ok je ako se kradu siromašni, no kada je riječ o 'uglednim građanima' onda postaje javna sablazan.

Damjan Tadić/CROPIX

Medicinski fakultet u Georgiji je takon1852. kupio roba Grandisona Harrisa čiji je jedini posao bilo otkopavanje svojih sunarodnjaka s crnačkog groblja. Svoj posao Harris je radio gotovo 60 godina, a nakon smrti zamijenio ga je sin. Bio ej uspješan u svom poslu, a u podrumima medicinskog fakulteta pronađeno je tucet, većinom crnačkih kostura koji su 1991. vraćeni na groblje s kojeg su iskopani.

Za disekciju američki su liječnici koristili i Indijance. U vrijeme rata s Dakotama, 1862. se pojavilo izvješće o liječnicima koji su iskopali tijela 38 obješenih Indijanaca. Među tim liječnicima bio je i utemeljitelj čuvene američke klinike dr. Willam Mayo. Kostur jednog od tih Indijanaca kojeg je prozvao Beznosi koristio je kako bi sina naučio osnovama medicine.

Klinika Mayo lani se ispričala Dakota Indijancima zbog ponašanja njihovih osnivača, a kosti Marpiye Okinajina Beznosog vraćeni su Dakota Indijancima.

Stotine ljutitih Afroamerikanaca marširalo je 1882. ulicama Philadelphije nakon što su s njihova groblja počela nestajati trupla. Otkriveno je da odlaze u laboratorij dr. Williama Forbesa, uglednog kirurga, profesora i veterana Građanskog rata.

'Skull and Bones'

Forbes se požalio da je u dvije godine dobio samo 400 leševa te da njegovim studentima kojih ima više od 1200 treba više kadavera za vježbu no što to zakon trenutno dozvoljava. Nakon toga je u Pennsylvaniji zakon promijenjen pa je do leševa doći postalo nešto lakše, no nastao je novi soj pljačkaša.

Skupina čikaških domorodaca koju je vodio Veliki Jim Kennealy pokušala je 1876. ukrasti tijelo Abrahama Lincolna iz njegove grobnice u Springfieldu u državi Illinois. Namjeravali su tijelom ucijeniti vlasti da iz zatvora oslobode jednog od njihovih kompanjona.

Njihov plan je neslavno propao jer su zabunom u potrazi za nekim tko će obaviti posao izvlačenja lijesa regrutirali agenta američke tajne službe pa su uhićeni prije no što su svoj plan pokušali realizirati. Nakon toga i u SAD-u se počelo paziti na sigurnost posljednjih počivališta, no zabilježeno je još 'otmica' leševa bivših bogataša.

Krajem 19. stoljeća, kada je u modu ušla pseudoznanost prozvana frenologija, kradljivci grobova zarađivali su krađom lubanja znamenitih osoba. Sumnja se da su žrtvama pali Haydn, Mozart, Beethoven i Goya. Neki izvori tvrde da je poznato društvo Skull and Bones sa Sveučilišta Yale poteklo iz prakse krađe lubanja. Nije poznato ni koliko lubanja i kostiju posjeduju, no neki tvrde da se u prostorijama njihovog elitnog kluba nalaze kosti Geronimoa, Pancha Ville i francuskog kralja Luja XV. Legenda kaže da je Geronimovu lubanju 1913. ukrao Bushev djed.

Praksa krađe grobova postoji i danas. Sredinom 80-ih Indija je uvela zakon kojim se zabranjuje izvoz ljudskih ostataka u druge zemlje, no i dalje je vodeći svjetski izvoznik. Iako je ilegalno, kupci su medicinske škole u Europi i SAD-u jer su kadaveri i dalje nezamjenjivi studentima medicine za proučavanje ljudskog tijela.

medicina

krađa leševa

Skull and bones

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter