10 pitanja za...DJEDA MRAZA

'Kad sam pitao djevojčicu s onkološkog odjela što želi za Božić, rekla je da ozdravim i tu sam se slomio'


Mia Peretić
29.11.2019.08:00
'Kad sam pitao djevojčicu s onkološkog odjela što želi za Božić, rekla je da ozdravim i tu sam se slomio'
iStock

sažeto

Kako bismo provjerili kako je to biti Djed Mraz, u ovotjednoj rubrici '10 pitanja za...' ugostili jednog od njih, profesionalca koji je niz blagdana proveo uveseljavajući djecu i odrasle 


Mia Peretić
29.11.2019.08:00

Za svega nekoliko dana upalit će se ukrasna ulična rasvjeta, zapaliti ćemo prvu adventsku svijeću, iz svakog će zvučnika treštati hit Mariah Carey, a sve to znači samo jedno: ušli smo u predbožićno doba. S obzirom na to da je darivanje sastavni dio svakog Božića, mnogi od nas pohrlit će u trgovine kako bismo izabrali neki prigodni poklon za svoje bližnje. Ako pripadate svijetu odraslih, vjerojatno ste svjesni kako ćete u to vrijeme iz svog novčanika morati izdvojiti nešto više kuna no inače, a ako ste klinac, za to vas nije briga jer vam poklone donosi Djed Mraz koji svake godine s dalekog Sjevernog pola u sanjkama koje vuku sobovi putuje kako bi dobroj dječici donio zaslužene poklone.

Pa, iako svi roditelji klincima govore kako su šanse da ga vide ravne su nuli, jer dobro je poznato kako on stiže u gluho doba noći, šuljajući se hodnicima kako bi pronašao božićnu jelku, vrlo je izvjesno da ćete Djeda Mraza ipak sresti u prostorima trgovačkih centara, te na prigodnim uredskim ili dječjim zabavama. Brojni Hrvati upravo će u ovo vrijeme odjenuti poznato crveno odijelce, navući bijelu bradu i staviti kapicu, te zaraditi koju dodatnu kunu glumeći ovog veselog djedicu.

Kako bismo provjerili kako je to biti Djed Mraz, u ovotjednoj rubrici '10 pitanja za...' ugostili jednog od njih, profesionalca je niz blagdana proveo uveseljavajući djecu i odrasle glumeći omiljenog djedicu. On je profesionalni glumac, a s obzirom na to da nam je otvorio dušu, njegovi podaci ostat će poznati redakciji. U razgovoru nam je otkrio baš sve: tko ga angažira i koliko se može zaraditi, što mu je najbolje, a što najgore u tom poslu, što od njega traže djeca, a što odrasli. Ispričao nam je najsmješnije dogodovštine, ali i one u kojima je poželio baciti kapu na pod i otići. Za kraj, rekao nam je i ponešto o nemoralnim ponudama koje je dobio glumeći Djeda Mraza.

Profimedia

Na kojim prigodama si glumio Djeda Mraza, jesu li to bile zabave za djecu ili uredske zabave za odrasle i zašto si to uopće radio?

Profesionalni sam glumac pa je to duža priča. Dok sam bio mlađi i neiskusan znao sam biti Djed Mraz u trgovinama Turbo Limača u terminima po 3 sata. Onda je prije nekih 15-ak godina uletjela jedna odlična božićna predstava u kojoj sam Djed Mraz, a ima i bakica. Od tada smo odigrali jako puno te predstave posvuda.

Ponekad sam znao biti i Djed Mraz na uredskim božićnim zabavama, a često i samo kao djed Mraz koji dijeli poklone nakon predstave. Tako da je moje iskustvo većinski iz kazališta, ovo ostalo je samo nešto usputno. Trebao mi je novac, a i glumačko iskustvo kao mladom neafirmiranom glumcu.

Koliko je teško glumiti Djeda Mraza, odnosno što je sve potrebno da budeš dobar djedica?

Moja tajna uspjeha je duhovitost. Moraš voljeti djecu, to definitivno. Meni su klinci stvarno zanimljiva bića jer su iskreni i uglavnom neiskvareni. Volim se zafrkavati s njima, tu i tamo ubaciti neku foru za mame i tate, fore koje ponekad klinci ne skuže, ali volim višeslojni humor. Bitan je i glas koji impostiraš, bitno je i koliko brzo razmišljaš jer će te uvijek iznenaditi nekim novim čudnim pitanjima. Bitno je i da nisi tip koji se uvuče u sebe. Bitno je da nisi tih. Bitno je i da ne ločeš, a vjerujte mi, baš kao na filmovima, puno cugera pomisle da je maskiranje u Djeda Mraza lak novac, pa se pijani maskiraju i sramote sebe, kao i lik Djeda Mraza.

Profimedia

Koliko traju te proslave na kojima si angažiran i može li se od toga zaraditi neka konkretna cifra?

Osobno izbjegavam višesatne angažmane. Nakon par sati, zbog elastike kojom se drži brada, imam osjećaj da će mi uši otpasti. U kostimu je vruće za poludjeti, obično imam i neki jastuk za trbušinu, uglavnom, stvarno nije lako unutra, osobito nakon sat vremena. S obzirom na to da imam dobru reputaciju i puno iskustva biram svoje angažmane, tako da uzimam samo kratke nastupe.

Kao što sam rekao, dok sam studirao uzimao sam višesatne angažmane, i kao studentu mi je 200-300 kuna bila jako dobra zarada, mislio sam da sam kralj. Kako su ljudi bili zadovoljni mnome, zvali su me sve više pa je došlo do toga da ne stignem sve sam odraditi. Ponudio sam bratu i prijateljima da ulete, ali ostao sam iznenađen da su svi redom odbili. Strah od javnog nastupa, strah od djece, strah od roditelja, strah od hladnoće, strah od vrućine, svatko je našao svoje razloge da odbiju posao, čak i frendovi za koje sam znao da nemaju novca ni za otići u kino. Onda sam preporučio jednog prijatelja s kojim organizatori nisu bili zadovoljni. Šutio je, bio tih, nije znao s klincima, klinci su počeli plakati i tada sam povukao crtu, rekao sam da više nikome neću tražiti takav posao preko svoje reputacije. Što stignem sam obaviti može, ali za preporuku nemam nikoga.

Koje je najsmješnije iskustvo koje pamtiš?

Bilo je svega. Možda jednom kad sam glumio s Bakom Mraz, a prije predstave smo se zafrkavali oko naziva Djed Mraz, Djed Božićnjak, Hrvati, Srbi, teorije zavjere, svašta i onda mi je usred predstave bakica Mraz rekla "Pa šta ti je, bre?". Pogledali smo se u oči, publika se već glasno smijala, a ni mi nismo više mogli zadržati smijeh. Također, još davno, u Turbo Limaču jedan klinac je vozio autić na daljinsko upravljanje i uplašio se kad je naišao na mene, tj. Djeda Mraza. No, da mu pokažem da je sve u redu, a i iz vlastite zaigranosti, uzeo sam drugi autić na daljinsko i počeli smo utrku.

Odjednom su se okupili i drugi klinci, svi su htjeli utrku s djedicom. To je trajalo i trajalo, već sam potrošio baterije na autiću. Onda je došao šef, a ja sam skužio da sam odložio košaru sa slatkišima, svatko je uzimao koliko hoće, i da uopće ne hodam po dućanu, već se igram s klincima. Ispričao sam se čovjeku, a on je samo donio druge baterije i rekao da mu je drago da se zabavljam i samo neka nastavim jer su im se igračke na daljinsko upravljanje počele prodavati kao lude. Pa sam od tada svaki dan vozio autiće po dućanu, igrao se s igračkama, stvarno divno iskustvo, kao Tom Hanks u filmu Big.

Što ti je najviše išlo na živce?

Najviše mi na živce ide kad vidim roditelje koji se loše odnose prema djeci. To me stvarno iritira i frustrira jer nemam pravo petljati se u odgoj, a bude mi žao. Ne samo djece, već i roditelja. Mogli bi imati toliko lakši život da uvide vlastite propuste i prilike da poprave situacije. Ima roditelja koji djeci brane slatkiše, što je u redu, ali neki brane i igranje, neki ih ušutkavaju, ne daju klincima samostalnost da pitaju ili kažu što god žele. Neki su toliko u svojim mobitelima ili drugoj koncentraciji da ni ne vide gdje im je dijete, neke baš briga za djecu. Osim fizičke boli s kostimom nakon par sati, ove me stvari živciraju. Trudim se barem malo oraspoložiti svakog klinca i roditelja, razbiti rutinu i podsjetiti ih koliko je vrijedno to što imaju jedni druge. Svake godine humanitarno odlazim posjetiti djecu u bolnicama, i zato mi je potpuno jasno koliko ta djeca nemaju i koliko im nedostaje ono najosnovnije što drugi imaju, a to je zdravlje, obitelj... Kad sam kao Djed mraz pitao djevojčicu s onkološkog odjela što želi za Božić, rekla je "da ozdravim" i tu sam se slomio. Zagrliš dijete, bude ti dosta i Djeda Mraza i darova i lažnih obećanja... Nikad više nisam pitao takvo glupo pitanje u bolnici.

Profimedia

Ima li neko najgore iskustvo nakon kojeg si poželio skinuti bradu i baciti je na pod, te otići?

O da, naravno! U životu sam ovako malo gadljiv, ne pijem iza drugih, ne jedem i tako, pa isto tako sam odmah na početku kupio svoju vlastitu bradu, nosim svoje majice za promijeniti za svaku izvedbu... Prije par godina sam šetao centrom, taman zadnjih dana prije Božića, i zvali su me iz kazališta da im hitno uletim, da će mi platiti duplo, da dođem spasiti situaciju jer ih je glumac zeznuo tik prije predstave. Dotrčao sam, ali kad sam se krenuo kostimirati, skužio sam da je odijelo natopljeno znojem, brada još mokra od njegove sline, perika također, jastuk za trbuh također... Stavio sam to na sebe i skoro rigao barem nekih pet puta prije predstave. Predstava je počela i nakon nekih desetak minuta neka dlaka (ustvari plastična nit) s brade mi je ušla u usta, poškakljala me po grlu. Pomislio sam da je to brada natopljena tuđom slinom i nemam pojma kako sam uspio zadržati refleks, kako sam se sabrao i nastavio dalje. Nikakav honorar mi nije toga vrijedan. Nikad više.

Jesu li gori odrasli ili djeca, odnosno što od tebe očekuju jedni, a što drugi?

Ne znam što očekuju, nadam se samo malo dobre volje, koju im se trudim pružiti. Smijeh i pozitiva. Humor, možda ponekad neka pjesma, fore na aktualne teme, poneka lekcija o dobrom i lošem. Svi od Djeda Mraza očekuju da bude veseo i dobar.

Voliš li ti Božić i božićno vrijeme?

Obožavam! Otkad znam za sebe to mi je najdraže doba godine. Obitelj, pokloni, ljudi su općenito empatičniji, darežljiviji... Još kako se znam iscrpiti poslom u prosincu jer znam da u siječnju i veljači nema puno posla, kad dođe taj čarobni Badnjak duplo mi je veći gušt uživati u blagdanu, slobodnom danu s obitelji. Da ne kažem da obožavam i kolače, a toga barem ima posvuda za Božić.

Profimedia

Koliko je trend angažiranja djedica kod nas prisutan?

Sve više. Živimo u kapitalizmu. Zato se trudim prenijeti i neke druge poruke u svojim angažmanima, da ne bude sve na konzumerizmu. Mislim, nemam ja što soliti pamet ikome, prvi sam koji zarađuje na tome, ali barem se trudim prenijeti ideju da su obitelj i naše ljudske veze smisao svega toga. A i djedice znaju biti svakakvi, neki angažiraju nekog dečka da stoji po cijeli dan negdje. Neki skidaju bradu pred djecom, neki puše, neki piju. Ali kažem, sve je to kapitalizam i konzumerizam, ljudi valjda znaju sami uskladiti svoje potrebe i ideje.

Je li ikada bilo kakvih nemoralnih ponuda i kako preživjeti kada ti hrpa klinaca sjeda u krilo i to traje, te što od tebe traže djeca (u smislu želje za poklon ili neke druge želje)?

Je, bilo je. Jedan mi je tata rekao da mu dam cijelu košaru sa slatkišima i odem doma, a on će se riješiti dokaza.

A za darove? Klincu znaju biti urnebesni. Neki požele ćevape, neki naljepnice, neki brata ili seku, a neki čak i da brat ili seka ode jer ih živcira. Kažem klincima da imam posebnu vezu s njihovim roditeljima pa neka njima kažu što žele i to napišu na papir, a svi roditelji znaju moju adresu. I kažem im da ne budu razočarani ako ne dobiju točno što požele jer ponekad dobiju stvari koje možda ne žele, ali iza svakog dara je neka lekcija. Neka sami otkriju zašto su to dobili.

Roditelji su uglavnom odlična ekipa – zezaju se, bacaju fore, smiju se. Što se tiče sjedenja u krilu, današnje društvo je već previše zaprljano raznim brigama i čudnim događajima koji su stvorili te brige, tako da radije ne stavljam sam djecu u krilo, eventualno ako roditelj to sam želi. Ponekad posjednem roditelje u krilo iz fore. No, obično čučnem pokraj djeteta, ili ako sam u fotelji ili stolcu stavim dijete pokraj sebe, ili ispred za fotke. Fotkanja su postala možda i najduži dio svega. Svatko ima mobitel s kamerom, i svatko želi neku fotku s Djedom Mrazom pa to traje unedogled ponekad. Osobito ako nisu spretni s mobitelom, ili nisu spremni, nemaju upaljen fotić odmah, pa traže... A ja se kuham u kostimu. Ali opet, moraš to razumjeti, dio posla.

glumac

božić

10 pitanja za...

Djed Mraz

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter