ispovijest 'uhljebice' na državnim jaslama

'Kad sam bila gimnazijalka, upisala sam se u stranku, a poslije faksa dobila državni posao. To ne znači da sam uhljeb, tako govore samo jalni ljudi'


Daniel Radman
04.11.2018.21:00
'Kad sam bila gimnazijalka, upisala sam se u stranku, a poslije faksa dobila državni posao. To ne znači da sam uhljeb, tako govore samo jalni ljudi'
Profimedia / Ilustracija

sažeto

'Ako imaš nekoga iza sebe, bio to i roditelj, odmah je problem. A ako je to problem, onda nije čudo koliki je problem stranka'


Daniel Radman
04.11.2018.21:00

'U stranku sam se upisala s navršenih 18, išla sam u četvrti razred gimnazije', počinje naš razgovor 32-godišnja Zagrepčanka, danas zaposlena kao državna službenica, osoba koju bi većina na prvu nazvala 'uhljebicom' ili barem karijeristicom. Na razgovor je pristala jer imamo zajedničkog prijatelja, a osim toga željela me je razuvjeriti u predrasudu da je do posla došla zbog toga što je na vrijeme shvatila koji je najlakši način za uspjeti u Hrvatskoj.

"Nisam dobila posao zbog članstva u stranki. Dobila sam posao zato što sam školovana, zato što sam imala iskustva i zato što sam ambiciozna", kaže mi samouvjereno.

Ipak, dodajem opasku da joj stranačka iskaznica sigurno nije otežala put, a osim toga sigurno joj je otvorila neka vrata koja se malo teže otvaraju.

Svaka aktivnost ti otvara vrata, pa tako i stranačka

"Nije odmoglo, naravno. Ali, stvarno ne vidim u čemu je problem? Svaka aktivnost kojom se čovjek bavi otvara ti neka vrata. Volontiraj u Crvenom križu i upoznat ćeš neke ljude. Ako si vrijedan, netko te primijeti i vidi da si sposoban, možda te preporuči za nešto drugo, plaćeno", replicira. "Jasno da preko stranke imaš priliku upoznati utjecajne ljude, ali to ne mora nešto značiti."

U njenom slučaju nešto je značilo. U državnoj je instituciji, na poziciji voditelja službe, prema sistematizaciji najnižem 'šefovskom' mjestu, što je ipak solidna pozicija.

"Da sam dobila posao preko veze, ne bih ni pristala na razgovor. Ne kažem da nema takvih, oni koje 'mame i tate' uzmu za ruku, upišu i u stranku i preko svojih veza čekaju da se otvori neko mjesto. Jesu li takvi u većini? Ne znam. Iskreno, i ne zamaram se. Vjerojatno svi znaju nekog takvog, ali ja nisam taj primjer."

Profimedia

Kaže, nije stvar da je ljepila plakate ili stajala na štandu i prikupljala potpise za stranku, pa da ju je to 'lansiralo'.

"I to sam radila, neko kraće vrijeme. Nije mi ni to bio problem, ali relativno brzo sam počela raditi i ozbiljnije poslove, na primjer, pomagati u organizaciji projekata, skupova... Zapravo, mogu reći da mi je u tom razdoblju stranka pomogla, ako baš inzistiraš na nekoj koristi. Za vrijeme studija sam 'preko veze' radila solidne studentske poslove, ali opet ti kažem, da nisam ambiciozna, marljiva, nitko me ne bi ni preporučio, a ni zaposlio."

Kod nas si odmah kriv ako nisu krenuo od nule

Ističe da je smeta što se na članstvo u nekoj stranki, posebno kad je riječ o mladim osobama, tako negativno gleda.

"Je li zabranjeno? Nije. Je li to nešto loše? Isto mislim da nije. Eto, da se vratim na gimnazijsko razdoblje, neki su izlazili, neki su igrali nogomet, neki nisu radili ništa izvan škole. Ja sam već tada željela nešto više, zato sam se i upisala. Ideali? Pa, naravno, bilo mi je važno da sam okružena s ljudima s kojima dijelim sličan svjetonazor, ali bilo bi licemjerno da ti kažem da sam željela mijenjati svijet. Nisam, željela sam napredovati, kvalitetno trošiti svoje slobodno vrijeme."

Došli smo i do teme famoznog 'hrvatskog jala', pa kaže da je svjesna da neki njezini prijatelji, bolje rečeno poznanici, gledaju 'ispod oka'.

"Znam da neki misle da sam bahata, umišljena. Evo, na primjer, kad smo imali proslavu desete godišnjice mature, svakog sam mogla pogledati u oči. Svjesna sam ja da su neki koji poslije gimnazije nisu završili faks, ili su završili neki koji baš i nije tražen – uzmi u obzir da je moju generaciju pogodila kriza baš u vrijeme kad smo završavali faks - zavidni i da misle da mi je sve palo s neba. Ali, nije tako."

Dočarala mi je to na primjeru Mate Rimca, pa se prisjetila kako su krenule priče kako on nije nikakvo čudo jer mu je sve osigurao otac koji se obogatio na građevini.

"Čim se o tome počelo pisati, odjednom ni Rimac nije valjao. Ne uspoređujem se s njime, nemoj krivo shvatiti, ali kod nas se uvijek postavlja pitanje 'krivice' ako nisi krenuo od nule. Ako imaš nekoga iza sebe, bio to i roditelj, odmah je problem.

A ako je to problem, onda nije čudo koliki je problem stranka. Ne zamaram se više time. To je odlika neuspješnih ljudi, zato tako i prolaze", pojašnjava mi svoju tezu.

Jednog dana možda odem u privatni sektor

Ipak, vratimo se na državu i zapošljavanje preko stranke. Ili, ako nećemo preko stranke, onda barem preko veze. Javna je tajna da su neki natječaji namješteni, a da ne govorimo o onima koji su i bez natječaja upali na države jasle.

"Jedan od problema je što država sama sebi veže ruke. Recimo, radiš negdje u državnoj instituciji i dobiješ ugovor na određeno. I bude sve super, odlično radiš, oni zadovoljni s tobom, ti si zadovoljan s poslom. Da je privatna tvrtka, automatizmom bi te zaposlili. No, ovdje tog automatizma nema. Znači, za tvoje mjesto, na kojem si se dokazao, raspiše se natječaj kao da te nije bilo. Velika većina tih ljudi na kraju prođu na takvim natječajima, i onda ovi drugi, koji uzalud izlaze, kažu da je sve namješteno. Razumijem ih s jedne strane, ali ako imaš nekoga tko se dokazao, uklopio u sredinu, nije li logično da mu i produžiš ugovor. Takvih je natječaja dosta, pa onda ispada 'sve je namješteno, sve se zna'."

Kad je dobila posao, uvjerava me, jedina informacija s kojom je raspolagala bila je ta je znala da se zaista otvara mjesto.

"Naravno, prvo sam došla na obični činovnički posao, to ti je danas nekih četiri i pol tisuće. Imala sam diplomu, radila sam na dobrim poslovima za vrijeme faksa i - bez lažne skromnosti - mislim da sam bila dobar kandidat. Zato sam dobila posao, zato sam poslije napredovala", kaže.

Ako toliko vrijedi, pitam je za kraj ne bi li se trebala okušati u privatnom sektoru. Plaća je svakako bolja.

"Možda i hoću, tek su mi 32, sve u svoje vrijeme. Imam obitelj, dijete, trenutno mi odgovara državna služba. Ne zato što ima manje posla, kad radim, radim kao da sam kod privatnika, ali ovdje se ipak više poštuje tvoje vrijeme izvan posla. Ali, jednog dana, zašto ne?", zaključuje naš razgovor.

Ispovijest

političke stranke

uhljeb

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter