Regija se oprašta od kralja narodne glazbe

Kad me Oliver Frljić upoznao sa Sinanom Sakićem toliko me oduševio da sam se doslovno upišao u gaće


Robin Mikulić
02.06.2018.10:05
Kad me Oliver Frljić upoznao sa Sinanom Sakićem toliko me oduševio da sam se doslovno upišao u gaće

sažeto

Bio je totalni car. U muzici je završio slučajno krajem 70-ih, a od alkohola, droge i kocke više je volio jedino svoju ženu i njihovog indijskog gurua


Robin Mikulić
02.06.2018.10:05

Nedavno sam bio u Beogradu. Moji prijatelji i ja bili smo opsjednuti zadaćom da u srpskoj metropoli nađemo dobru cigansku muziku. Baš opsjednuti. Zavlačili smo se u svakakve kafane, a cigana nigdje. Oprostit ćete mi na političkoj nekorektnosti, ali kad je ciganska glazba u pitanju govorimo o pozitivnoj diskriminaciji jer u životu nisam upoznao čovjeka koji ne voli cigansku muziku. Kažu, nemaš duše, ako ne voliš cigane.

A Sinan Sakić imao je upravo duše naizvoz. Regionalnu je popularnost, kako se Željko Joksimović raspisao po fejsu, stekao na svojim energičnim koncertima. Nećemo se lagati, ja nikad nisam bio na njegovom koncertu niti sam do trenutka pisanja ovog teksta znao za njega. Zapravo, kad malo bolje razmislim, čuo sam jedan njegov hit, Otkad sam se rodio. Svaki put kad bih ga čuo nasmijao bih se do suza, a neko sam ga vrijeme slušao na svakodnevnoj bazi.

Kako me Frljić upoznao sa Sinanom

Bili smo u Kerempuhu s Frljićem radili Pirandella i tjednima dvojili oko toga kako da se dokopamo izvođačkih prava neke Thompsonove pjesme. Znali smo da je to, realno, nemoguće. Razmišljali smo čak i da pokrademo nešto, ali sve čega se Oliver u teatru dotakne pretvori se u vijest pa nam baš i nije bilo do zajebancije s desnicom. Kao, tužit će nas. Ionako smo se igrali s previše vrućih krumpira, a gospođa Kosor nije bila dostupna da nam pomogne od njih napraviti dobru krumpir salatu – ako se sjećate njezine legendarne izjave.

Uglavnom, i sjeti se Oliver tako jednog narodnjačkog hita. Kaže sa svojim prepoznatljivom bosanskim akcentom, oni nam sigurno neće radit problema. I pusti Sinana, a nas 12-ero koliko nas je tad bilo na sceni svi od smijeha pišasmo u gaće. Dobro, ne svi. Pobjeglo je samo meni, ali uključujem i druge da se ne bih osjećao toliko posramljeno. Ako niste pogledali, obavezno u Kerempuh. Vjerujte mi, i vas će Sakić nasmijati do suza, bez obzira volite li kafansku glazbu ili ne.

Srpske zvijezde opraštaju se od Sinana

Kao što rekoh, do danas je to bio moj jedini susret s poznatim srpskim pjevačem. Pa, krenimo redom. Čovjek je potekao iz romske obitelji. Radio je i živio u Beogradu, izdao je 29 albuma. Impresivno. Donedavno jedan godišnje. Realno, toliko ni Madonna i Cher zajedno nemaju diskografije iza sebe, a štancale su kao da ih se za to masno plaća. Ginuo je na sceni i publici davao 123 posto.

Srpski mediji puni su vijesti lokalnih zvijezda koje se od njega opraštaju dirljivim porukama. Neke od njih trebao bih znati čisto kao dio opće kulture, ali da me ubijete, fakat me taj narodnjački val nekako zaobišao. Evo, priznat ću javno i to da sam bio u Beogradu i ne otišao na splavove, a svi znaju da se tamo prave najbolje žurke. Toliko me zaobišao taj val.

Sinan Sakić bio je car bez premca

Pa ipak, što sam više čitao o Sinanu Sakiću to je moj respekt prema njemu kao čovjeku počeo rasti. Njegova me glazba, pokoj mu duši, nije dirnula u srce (osim ono jednom u mjehur), ali bože moj. C'est la vie. U životu je imao dvije velike ljubavi: svoju dugogodišnju suprugu koju je čak i opjevao i, kao svaki drugi pravi balkanac iz te ere, alkohol. Alkohola se, često je tvrdio, čak i ostavljao u nekoliko navrata, ali svojoj je supruzi bez obzira na sve ostajao uvijek vjeran.

Umro je od gadnih komplikacija s jetrom. Čekao je na transplantaciju, tvrde. Da odmah i to maknemo s liste jer nema smisla ljude niti u smrti crtati ljepšima nego što su bili. Tako se barem govorim u mojoj obitelji.

Zadnje dane u bolnici obilježila mu je drama. Sina su mu uhapsili jer ga je nasilno htio izvesti iz bolnice.

Obitelj je, naime, Sinana htjela preseliti u neku privatnu kliniku, ali im doktori nisu dali. Bio je prenestabilan. Ernest, to je Sinanov sin, završio je na kraju privezan za radijator.

Dugo se Sinan borio sa svojom bolesnom jetrom, pišu susjedi. No, još se duže borio s tugom koju je u njega upisao jedan od njegovih sinova. Ubio je svojeg najboljeg prijatelj, 4 metka u leđa. Sakići su sina u zatvoru posjetili samo jednom i, za razliku od mnogih drugih roditelja koji mučki staju iza svoje kriminalne djece, oni nikad nisu krili svoje razočaranje sinovim činom. Štoviše, Sinan je često istupao u medijski prostor pričom kako je on tog ubijenog dečka odgajao i tretirao kao svog sina. „Kad bih svom kupio trenerku, i ovom bih kupio trenerku.

Slučajni muzičar

No, dosta o drami, alkoholu, kocki i koki. O, da. Znao se Sinan zabavljati i nikad to nije krio. Jedan citat, čisto da vidite da ne pretjerujem. „Dešavalo mi se da se probudim i da nemam pojma šta je bilo juče. Ni gde sam bio, ni šta sam radio, da li sam možda nekome učinio neko zlo, da li sam nekog povredio, uvredio. Lažni prijatelji su mi govorili da sam u pravu i kad nije bilo tako.

A ja sam u retkim trenucima trezvenosti želeo da mi kažu gde sam pogrešio i šta treba da ispravim, da li treba nekome da se izvinim.

Bio sam u stanju da kleknem ispred svakoga koga sam uvredio i povredio da mu tražim oproštaj na kolenima.“ Takav je čovjek Sinan bio, čak i u poroku.

Vratimo se ipak za kraj onome što ga je proslavilo, njegovoj glazbi koje ne bi bilo da mu onih davnih 70-ih netko nije nudio 500 dinara da nešto otpjeva. Radio je tad još, naime, kao konobar u jednoj beogradskoj kafani, a plaća mu je bila mizerna. Svirao je kao mladić bubnjeve, ali je mislio da pjevati ne zna. No kad mu se ukazala prilika da zaradi dvije svoje dnevnice, brže je bolje pohitao za mikrofon i više ga nikad nije ispuštao iz ruku. ’78 snimio je svoj prvi singl, Rastanak kraj rijeke, a ostalo je povijest.

Jedino što možda o Sinanu Sakiću dosad niste znali je da je čovjek ozbiljno planirao u penziju. Umorio se od života na sceni i zaželio se mirnih dana sa svojom ljubljenom Sabinom i to ni više ni manje nego u Indiji. Tamo je, naime, Sinan pronašao svog gurua. Umro je 1. lipnja 2018. u 62. godini života u svom domu u Beogradu i jedan je od rijetkih cajkaša čiji su se hitovi vrtjeli na najvećem europskom techno festivalu

Sinan Sakić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter