grafiti danas

Je li virtualni zid na društvenim mrežama zamijenio izražavanje stavova i protesta na gradskim pročeljima


Mia Peretić
09.06.2018.16:00
Je li virtualni zid na društvenim mrežama zamijenio izražavanje stavova i protesta na gradskim pročeljima
Luka Gerlanc / CROPIX

sažeto

Grafiti su nastali i prije zapisane riječi, a danas su još uvijek aktualna forma društvene kritike, protesta ali i umjetnosti


Mia Peretić
09.06.2018.16:00

Crtanje i šaranje po zidovima, svima poznato kao grafiti, sastavni su dio svake urbane kulise. Izraz potječe iz talijanskog jezika od riječi graffio, što znači grebati, a grafitima se smatra pisanje i crtanje na zidovima ili drugim površinama na javnim mjestima.

Grafiti su nastali i prije zapisane riječi: prvi crteži na zidovima pojavili su se u pećinama tisućama godina prije Krista. „Špilja ruku“ (Cueva de las Manos), koja se nalazi u Santa Cruzu u Argentini, jedno je od mjesta na kojima se mogu vidjeti najranija ljudska nastojanja da ostave svoj trag u vremenu.

Wikipedia

U antičkom grčkom gradu Efezu, koji se nalazi na području današnje Turske, nastao je prvi grafit modernog tipa, a tamošnji turistički vodiči kažu da je služio kao oglas za prostituciju. Konkretnije, ovo je bila reklama za najveći bordel u gradu: srce i slika žene, vrč vina i stol, te stopalo koje pokazuje kojim smjerom treba ići da bi se stiglo na odredište opisano navedenim simbolima.

Flickr

Prve grafite kakve i danas često viđamo na zgradama, napisao je jedan vikinški plaćenik:

„Halvdan je bio ovdje“.

Njegov je primjer kasnije slijedilo tisuće klinaca koji su svojim imenima na fasadama tražili vidljivost i prepoznavanje u društvu.

Obilježje kulture mladih

Grafiti kakve poznajemo danas, koji pokrivaju čitav spektar od običnih besmislenih škrabotina bez ikakve funkcije, do duhovitih rečenica i vrhunskih crteža koji su odraz umjetničke vještine i oplemenjuju okolinu, javili su se u Sjedinjenim Američkim Državama u drugoj polovici 20. stoljeća, paralelno s procvatom kulture mladih.

„U grafitima se odražavaju subkulture. Kod nas su procvjetali osamdesetih i početkom devedesetih godina, kada dolazi do bujanja subkultura poput punka, rocka, navijačkih skupina i slično. Oni su na taj način komunicirali unutar svog kruga, ali i međusobno s drugim skupinama“, rekao nam je sociolog i profesor na Fakultetu političkih znanosti Dražen Lalić.

Art ili vandalizam?

Kao medij izražavanja svojstven mlađim dobnim skupinama, stariji su ih često skloni promatrati kao oblik uništavanja javnih površina. No, jesu li grafiti vandalizam? 

„O vandalizmu se radi ako se šara po novim pročeljima ili spomenicima, ako se piše govor mržnje. Jedan dio grafita je svakako umjetnost, posebno ako se radi o muralima ili pučkoj književnosti i aforizmima. No, ponajprije su medij komuniciranja mladih“, smatra profesor Lalić.

Najbolji primjer umjetničke vrijednosti koju dodaju svakom urbanom krajoliku je zid u Branimirovoj, koji je, od rugla, postao ukras i obilježje grada.

"Transformacija bezvezne površine u lijepu sliku, pretvaranje bilo kakvog predmeta koji je možda bio odbačen na cesti, a poslije je završio u nekoj galeriji bilo gdje u 

svijetu i bio otkupljen za solidnu svotu novca je vrlo ispunjavajuć osjećaj", svjedoči najpoznatiji grafiti umjetnik Slaven Kosanović Lunar.

Grafiti kao zrcalo društva

Osim očite umjetničke vrijednosti, Lunar, koji se grafitima bavi još od osnovne škole, smatra da oni također odlično reflektiraju stanje društva u kojem živimo:

„Radovi kreativnih individualaca će možda pronijeti neku misao, kritiku društva ili pametnu intervenciju, to je svjetla strana priče. S druge strane vidjet ćemo brojne graffite čija je osnovna misao pronijeti ideju o plemenskoj pripadnosti. Njihova nevjerojatna količina vrlo jasno komunicira da se dio mlađe populacije bez vidljive perspektive grupira radi osjećaja vlastite nemoći prema sistemu u kojem živimo".

Danas oni prije svega svjedoče o krizi koja nadilazi ekonomske i političke okvire, smatra profesor Lalić:

„Malo je kreativnih stvari, lišeni su kulturne interakcije. Grafiti su uvijek bili slika stanja mladog pokoljenja, no danas govore o krizi kreativnosti kulture“.

S time se djelomično slaže i grafiti umjetnik Lunar:

"Svi naslućuju da svijet odlazi u krivom smjeru i meni ti i drugi indikatori zvuče kao alarm. U normalnom civiliziranom i naprednom društvu, kojem bi 2018. većina trebala pripadati ili makar težiti, veselilo bi me vidjeti da se ljudi udružuju radi napretka društva ili kontriranja negativnim političkim pojavama kojih nam ne nedostaje. Umjesto toga izabrati busanje u prsa me podsjeća na uvertiru u Kubrickovu 'Odiseju u svemiru".

Oblik protesta i društvenog aktivizma

U Hrvatskoj velik broj grafita nastaje kao oblik kritike, protesta i odraz društvenih rascjepa.

Lunar je autor brojnih grafita koji se referiraju na neki društveni problem, te se njegovi radovi mogu promatrati i kao društveni aktivizam ili protest protiv kolektivnog zaborava.

"Jedan je mural rađen u Osijeku, na zadnjoj lokaciji koju je Josip Reihl-Kir napustio živ, a nazvan je prema albumu Paul Simona, zadnjoj ploči koju je kupio. Mural je naručio Centar za mirovne studije, ja sam našao lokaciju, otišao tamo i napravio ga", objašnjava Lunar.

 Samir Kurtagic

Drugi mural koji je inspiriran događajima iz Hrvatske povijesti koji ne bi smjeli podlijeći zaboravu je onaj iz Studentskog centra.

"Napravio sam ga na mjestu iza kojeg su domaći nacisti odvozili ljude u logore, uzeo sam vlastiti materijal i napravio sam ga", kaže nam umjetnik.

Ivo Kosanovic

Pisanjem po zidovima anonimni pojedinci ostavljaju vlastiti komentar na neki aktualni društveni problem kao što je slučaj Zdravka Mamića. Navijačke subkulture često su grafitima iskazivale pripadnost i vjernost određenom klubu, no Dinamovog savjetnika ne komentiraju samo nogometni fanovi, već je postao dio šire dijagnostike i prosvjeda protiv svega što ne valja u hrvatskom sustavu.

Gradovi su puni grafita u kojima se Mamiću pišu razne želje i pozdravi, te dodjeljuju epiteti povezani s jednom etničkom manjinom.

100posto

Također, fasade su pune međusobnih natjecanja u isticanju simbola političkih režima poput komunizma i fašizma, pa svako malo se, kao odgovor na kakvu antifašističku parolu ili spomen druga Tita, na zidovima nađe i kakva svastika.

Srdjan Vrancic / CROPIX

Psihološki moment ispoljavanja individualnih frustracija

Neki pojedinci imaju i potrebu javno, ali anonimno, podijeliti neku osobnu frustraciju. To se dobro vidi na primjeru oplakivanja završenih ljubavnih veza, ogorčenosti prevarom ili pak iskrenim priznanjem koje je možda i teže izreći živoj osobi, nego betonskom zidu.

"Na više mjesta u Zagrebu osvanuo je grafit „Ja nisam dobar otac“, što samo po sebi nema nikakav umjetnički značaj, a ne bi se moglo smatrati ni vandalizmom, već prije ispoljavanjem individualnih frustracija pojedinaca koji na njih u tom trenu možda ima i terapeutski učinak", kaže nam profesor Lalić.

100posto

Facebook zid umjesto javnog?

Osim ostavljanja traga, što je iskonski poriv svake jedinke svjesne ograničenog 'roka trajanja', osnovna svrha grafita je komunikacija. Zato se i gotovo isključivo pišu na javnom površinama i fasadama. Da tome nije tako, komotno bi se mogli šarati u privatnim sobama, unutar vlastita četiri zida, no tada ove teme ne bi ni bilo. No, čini se da, iako nikad neće nestati, njihovu funkciju komunikacijskog medija polako u sve većoj mjeri preuzimaju društvene mreže. Pa nije bez veze Facebook osnovni model međusobne interakcije na svojoj platformi nazvao 'zid'. Pa, iako se sve više ljudi odlučuje komunicirati preko virtualnih zidova nego putem onih stvarnih, sama činjenica da se čovjek želi 'ostvariti' prvenstveno u realnom svijetu, grafite kakve poznajemo čini besmrtnima.

100posto

kultura

umjetnost

grafiti

vandalizam

kritika

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter