Dnevnik poljske Židovke

Imala je samo 18 kada je metak zauvijek zaustavio sve njene nade, no iza sebe je ostavila potresne zapise iz geta koji svjedoče bolnu istinu o Drugom svjetskom ratu


Mia Mitrović
13.09.2019.13:00
Imala je samo 18 kada je metak zauvijek zaustavio sve njene nade, no iza sebe je ostavila potresne zapise iz geta koji svjedoče bolnu istinu o Drugom svjetskom ratu
History.com

sažeto

Penguin Books u četvrtak objavljuje dnevničke zapise Poljakinje Renie Spiegel, židovske tinejdžerke stradale u Holokaustu 


Mia Mitrović
13.09.2019.13:00

Renia Spiegel imala je samo 14 kada je Njemačka napala Poljsku. Četiri i pol godine kasnije, jedan metak zauvijek je prekinuo njen mladi život. Danas, točno 80 godina od početka Drugog svjetskog rata, Penguin Books objavljuje njen ratni dnevnik, a zbog sjajnog stila i jasnoće izražavanja mnogi ga uspoređuju s dnevnikom Ane Frank.

Više od 70 godina dnevnik poljske tinejdžerke Renie Spiegel bio je zapečaćen u njujorškom trezoru njene obitelji. Majci i sestri koje su se od užasa holokausta spasile bijegom u SAD, čitanje dnevnika bilo je odveć bolno. Tek 2012. kćerka Renijine sestre Alexandra Renata Blasiak prevodi ga na engleski.

Prvi poljubac i njemačka invazija

Izdavač Penguin Books dnevnik opisuje kao 'zapanjujuće svjedočanstvo o užasima rata, ali i o svakodnevnom životu koji se odvija čak i u najmračnijim vremenima'. Knjiga će u SAD-u biti objavljena u četvrtak, 19. rujna.

Renia Spiegel rodila se 18. lipnja 1924. u poljskoj židovskoj obitelji. Odrasla je na očevom imanju na rijeci Dnjestar u blizini granice s Rumunjskom s osam godina mlađom sestrom Arianom, dječjom filmskom zvijezdom.

Sa sestrom je provodila ljetne praznike kod djeda i bake u Przemyslu kada je njemačkom invazijom na Poljsku započeo Drugi svjetski rat. Djevojčice su razdvojene od majke i ostale pod skrbništvom bake i djeda. Renia je pohađala školu u Przemyslu gdje se zaljubila u Zygmunta Schwartzera, sina slavnog židovskog fizičara. Zaljubljeni par razmijenio je svoj prvi poljubac samo nekoliko sati prije početka operacije Barbarossa. 

Odao ih doušnik 

Kada je u gradu otvoren geto 1942. Schwartzer ju je zajedno s roditeljima pokušao sakriti na ujakovom tavanu kako bi izbjegli deportaciju u koncentracijski logor. Njeno je skrovište nacistima odao doušnik. Ubijena je 30. srpnja 1942. kao i Schwartzerovi roditelji.

Dnevnik koji sadrži više od 700 stranica potresnih zapisa Reina je započela voditi 31. siječnja 1939.

Posljednji nadnevak nakon njene smrti zapisao je Zygmunt Schwartzer.

„Tri hica! Tri izgubljena života! Jedino što čujem u svojoj glavi tri su hica“, dopisao je u Schwartzer koji je uspio preživjeti holokaust, a njen je dnevnik 1950. donio u SAD gdje ga je predao preživjelim članovima obitelji koji su se nastanili u New Yorku.

Renijina sestra Ariana nije imala snage čitati dnevničke zapise ubijene sestre pa je dnevnik stavila na čuvanje u banku. Njena kći Alexandra prva je poduzela napore da se Renijini zapisi prevedu na engleski.

„Zanimala me moja prošlost, moje nasljeđe i ova posebna žena po kojoj sam dobila ime. Kako ne govorim poljski (hvala, mama), pronašla sam prevoditelje da ga mogu pročitati. Ono što sam iz njega naučila, slomilo mi je srce“, kazala je CNN-u.

Jedan od potresnijih dnevničkih zapisa je onaj iz 7. lipnja 1942. , mjesec i pol prije nego što će život ove mlade djevojke zauvijek završiti. Prenosimo ga u cijelosti:

7. lipnja, 1942. 

Gdje god se okrenem, oko mene je krvoproliće. Stravični pogromi. Ubijanje i klanje posvuda. Svemogući Bože, po tko zna koji put, zaklinjem te da nam pomogneš! Pomozi nam, spasi nas! Gospode Bože, dopusti nam da živimo, preklinjem te, želim živjeti! Iskusila sam tako malo od života. Ne želim umrijeti. Strah me smrti. Sve je ovo toliko glupo, nevažno, sitničavo. Danas razmišljam o tome jesam li ružna, sutra me možda zauvijek prestanem razmišljati.

Zamisli, sutra nas možda neće više biti

Hladan nož od čelika

Tanka je granica

Danas još ima života

Sutra pomrčinu nosi

Meci će nas možda pokositi

I previjat ćemo se na pločniku

U krvi, blatu i prljavštini

Uz zvuk pjesme u pokretu

pjeva ju divlja, gnjevna bujica

Koju donose ju živući mrtvaci

Poslušaj kako svaki moj mišić drhti

Moje tijelo žudi za tvojom blizinom

Trebala je ovo biti igra gušenja,

Vječnost nije dovoljna za sve naše poljupce .

Drugi svjetski rat

holokaust

Renia Spiegel

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter