LUDI ZA NASILJEM

Hrvatska očito ima veliki problem s nasiljem. Plenković se nakon gledanja 'Gladijatora' domislio fantastičnom rješenju kako kapitalizirati taj problem


Mia Peretić
21.12.2018.19:00
Hrvatska očito ima veliki problem s nasiljem. Plenković se nakon gledanja 'Gladijatora' domislio fantastičnom rješenju kako kapitalizirati taj problem
Ilustracija/ David Duspara / 100posto

Mia Peretić
21.12.2018.19:00

Zadnjih tjedana medijske su stupce punile vijesti o nasilju, koje je, sudeći po svemu, prisutno u svakoj pori Hrvatskog društva. Nasilje je u školama. Učenici su nasilni prema učiteljima, učitelji prema učenicima. Nasilje u obitelji. Muškarci mlate žene, vjerojatno i pokoja žena tuče muškarca. O nasilju na radnom mjestu moglo bi se pisati svaki dan. Šefovi maltretiraju zaposlenike, zaposlenici sebe međusobno, a kad dođu kući, maltretiraju svoju obitelj. Nasilje represivnog sustava. Policajci mlate migrante, migranti ponovno sebe međusobno. Bivše političke zvjerke na razne kreativne načine odgađaju sudska ročišta, produžuju sudske procese. Malo manje zvjerke, poznatije i pod tim groznim terminom "obični" građani, zbog prelaska ceste na neoznačenom mjestu eventualno mogu dobiti popust na kaznu, pod uvjetom da ju plate odmah. Što je to drugo, nego nasilje nad pravosuđem, odnosno nad nama.

Radikalno, no možda i točno: hrvatsko je društvo nasilno. Plenković se domislio fantastičnom rješenju

Možda se čini kao suviše radikalan sud, no s obzirom na sve navedeno, hrvatsko je društvo nasilno. Sad, jesu li Hrvati po prirodi sadisti ili mazohisti, tema je za neko drugo istraživanje.

Svjestan tog problema, ali i umoran od rasprave je li prije bilo kokoš ili jaje, jesmo li sadisti ili mazohisti, te pretakanja iz šupljeg u prazno po pitanju rješavanja uzroka nasilničkih trendova u Hrvata, premijer Andrej Plenković je jednog dana, na sastanku s ministrom za nasilje, primjenu i obuzdavanje istog, pardon, s ministrom unutarnjih poslova Davorom Božinovićem, lupio šakom o stol:

"Slušaj Davore, sve smo probali. I po toj Istanbulskoj smo drvili mjesecima, skoro me glave koštala. A za što? Pa tu više ne znaš ko' koga. Pa sad se i u školama mlate. I to svi. Pa kuda to ide? Ako ne izumremo zbog emigracije, potamanit ćemo se međusobno. Ok, onda bar ne bih svaki dan trebao novinarima objašnjavati zašto ih toliko bježi u Irsku, malo da se i od toga odmorim. Ma, gluposti pričam, misli mi odlutaju. Nego, Davore, to nasilje. Što ćemo s tim?", pitao je Plenković Božinovića.

"Ne znam gospodine premijeru, kako to mislite što ćemo?", upitao je zbunjeni Božinović.

"Pa vidi Davore, ja sam malo razmišljao. Činjenica jest da mi posjedujemo zavidan nasilnički kapital. Nego, ajmo mi to nasilje, kada smo već tako dobri u tome, nekako kapitalizirati".

Božinovićev izraz lica upravo je postao još zbunjeniji. Sada mu više ništa nije bilo jasno, a iskreno, bilo ga je malo i strah pitati za pojašnjenje. Što mu do vraga znači to kapitalizirati nasilje?

'Gledao sam Gladijatora i najednom mi je sve postalo jasno'

Nije dugo čekao na pojašnjenje jer je premijer, očito, bio potpuno uvjeren da ima dobru ideju.

"Za čime narod teži Davore? Ja sam neki dan gledao Gladijatora. Strašan film. Onaj Russell Crowe je ubio. Kao glumac, mislim. Ali i u filmu je puno ubijao. Ali da ne odlutam opet, kao što rekoh, gledao sam tog Gladijatora i najednom shvatio: Pa od tih vremena se u mentalitetu ljudi nije puno promijenilo. Oni su tamo u arenu dolazili gledati kako se ti robovi i gladijatori bore na život i smrt. To ih je uzbuđivalo. Danas idu gledati one borbe u kavezima. To su, kao, borilačke vještine, no, meni ti to, Davore, nije baš puno drugačije od tih starorimskih scena. I sinulo mi je: zajednički nazivnik svega je nasilje".

U ovoj fazi Božinoviću više ništa nije jasno. Kakav Rim, kakav Gladijator? Zar ovaj hoće da opet uvedemo gladijatorske borbe?

"Tako je Božinoviću", rekao je Plenković, ispravno pročitavši Božinovićev izraz lica.

"Te su scene, kako sam ja to interpretirao, na ljude djelovale katarzično. Ljudi vole kruha i igara. Vidiš kako to Bandiću dobro ide. Možda bi oni, mislim si ja, ako bismo im organizirali da gledaju surove bitke, u stvarnom životu postali manje nasilni. Razumiješ na što ciljam? Tamo ispucaju sve te krvožedne porive, pa kad dođu kući, u školu ili na posao, više neće imati potrebu da nastave nasilničko ponašanje".

iStock

"Gospodine premijeru, kako biste vi to točno napravili, pa ne možemo ljude navoditi da gledaju javna smaknuća u borilištima?. Pa gdje biste vi te bitke vodili, to jest, organizirali?", šokirano pita Božinović.

"Slušaj, polako, ne moraju se baš onako do kraja. Ali da, recimo, jednom mjesečno u neku arenu dovedemo nekoga tko je taj mjesec "na tapeti", pa neka se pomlati s nekim zatvorenikom koji bi htio pomilovanje. S time da zatvorenik može dobiti pomilovanje, ukoliko pobjedi, a ovaj prvi svejedno ide u zatvor. Shvaćaš li sada? Riješit ćemo dvije muhe jednim udarcem. Prvo, oslabit ćemo taj prosvjedni potencijal, da nam se rulja ne bi s bakljama i vilama skupljala na Markovom trgu, kao što su sad podivljali u Zadru oko onog nasilnika. A drugo, dat ćemo im ga na dlanu. U areni. Da se bori. Ljudi će, s jedne strane, imati privid da je konačno priveden pravdi. Jer, kužiš, Davore, nema tu višegodišnjeg sudskog procesa, nema tu odgađanja ročišta. Sve smo to time eliminirali. Pravda se događa sada i odmah".

"Pa premijeru, a što ako taj nasilnik pobijedi?", logično će Božinović.

"Ma nema šanse, vidio sam u Gladijatoru kako su Crowea onesposobili prije glavne bitke. Dobio sam dobre ideje u tom filmu, Davore. Uredit ćemo to tako da u samom startu taj "nasilnik mjeseca", nema šanse pobijediti. Ali sve fino, da se ne primijeti. Da narod ne pomisli kako je opet izigran".

'Upogonit ćemo sve Arene da nasilje radi za nas, a ne protiv'

Božinović, suočen sa surovom činjenicom da Plenković od ovoga neće tako lako odustati, kreće s nizom čisto logističkih pitanja.

"Gdje ste, premijeru, vi te borbe točno zamislili?".

"Prva će biti u pulskoj Areni. Kako i priliči jednom takvom spektaklu. A ostale bitke? Pa izgradili smo po Hrvatskoj hrpu tih Arena za sport i koncerte, zjape prazne. Pa da ih napokon stavimo u funkciju. I da se od njih počne zarađivati. Prvi fajt je besplatan, za ostale će se prodavati ulaznice po simboličnoj cijeni. No, predviđam takvu navalu da će karte planuti. Konačno ćemo to nasilje upregnuti da radi za nas, a ne protiv, kao do sada", oduševljeno će premijer.

Božinović zapisuje u tekicu, pokušava pohvatati sve detalje i naglas ponavlja zadatke:

"Dakle, zvati Pulu, dogovoriti arenu. Zvati Bandića, dogovoriti Arenu Zagreb. Čitati novine i portale, odabrati "nasilnika mjeseca". Otići po zatvorima, izabrati izazivača".

"Ali obavezno moramo voditi računa da smo mi oni koji kanaliziraju to nasilje. Dakle, odmah otvori službeni Facebook profil za te borbe i potiči komentare. Ono što svakako želimo izbjeći jest da se narod inspirira nasiljem, pa da se to pretoči na ulice. Onda smo "džabe krečili". Znaš da Hrvati svoj bijes vole iskaliti komentirajući na društvenim mrežama i gotovo nikad to ne ode dalje od toga. No, zlu ne trebalo, samo ti potiči raspravu na Fejsu, neka se to zadrži tamo, da pod svaku cijenu izbjegnemo prosvjede. Kao i do sad".

Pažljivo sa žutim prslucima

Božinović i dalje marljivo piše natuknice, a Plenković, ozbiljno nadahnut, još dobacuje:

"A kad smo već kod prosvjeda, daj nazovi Bandića i reci mu da obavezno presvuče sve gradske djelatnike iz tih fluorescentnih žutih prsluka. Posebno one što naplaćuju parking. Stvarno ljudima ne treba davati ideje".

Božinović hvata i zadnje bilješke, u glavi još slaže i kombinira, što i koga prvog zvati, gdje treba prvo ići, kada mu na pamet padne nešto što će potencijalno ugroziti čitav projekt:

"Gospodine premijeru, moram vas upozoriti. Ako ćemo u arenu bacati tog nekog negativca mjeseca, onoga na koji je narod najviše ljut. Zar nećemo, neminovno, i mi jednom završiti u toj areni?".

Reuters

Plenković sa smiješkom odmahuje rukom:

"Davore, dok mi dođemo na red, već će biti vrijeme za nove izbore, a ja tada kupujem kartu za Bruxelles. Nije mi bez veze stražnjica plava od Junckerovog štipanja".

Božinović, očito zadovoljan informacijom da ne mora upisati borilačke vještine u skorijem vremenu, ustaje od stola, pozdravlja premijera i odlazi na zadatke.

Plenković odlučuje ostati sam još malo i uživati u jednoj konkretnoj politici kojom će riješiti konkretan problem.

Jasno vam je, radi se o izmišljenoj situaciji, izmišljenim dijalozima u kojima su jedino imena i funkcije glavnih protagonista točni.

Nasilje je u Hrvatskoj poprimilo stravične razmjere. Možemo ratificirati još tisuću dokumenata, voditi još milijun rasprava, stručnih skupova i okruglih stolova, no dok kao društvo, kroz odgoj, obrazovanje, pravovremeno izrečene neophodne i pravedne kazne, ne osvijestimo da je nasilje bilo kakvog tipa neprihvatljivo, svi ćemo se međusobno mlatiti u gladijatorskoj areni. I neće nam biti krivi ni migranti, ni Srbi. Pa do zadnjeg Hrvata.

* Ovaj tekst služi političkoj satiri, situacije i razgovori su izmišljeni za potrebe teksta i nije bilo namjere za vrijeđanjem

nasilje

nasilje nad ženama

nasilje u obitelji

satira

nasilje u školama

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter