Kako nas nakon mundijala vide Slovenci

Hrvatska nakon nogometne bajke i dalje ostaje zagušljiva i neperspektivna država koju mnogi napuštaju


Robin Mikulić
30.07.2018.18:00
Hrvatska nakon nogometne bajke i dalje ostaje zagušljiva i neperspektivna država koju mnogi napuštaju
CROPIX

sažeto

Na primjeru hrvatskog slavlja osvojenog drugog mjesta nogometaši nisu ostavili dvojbu o tome koju podlogu vide kao temelje jedinstva. Odluka da će slaviti s kontroverznim pjevačem Markom Perkovićem Thompsonom i pjevanje ustaških pjesama na poluvremenima nisu bili slučajni


Robin Mikulić
30.07.2018.18:00

Slovenska kolegica Tina Lešničar napisala je za Delo sveobuhvatnu analizu hrvatskog društva nakon euforije koja je pratila nogometno prvenstvo. Ne kažem da se s njom slažem, ne tvrdim niti suprotno, no uvjeren sam da je ponekad potreban pogled izvana kako bi se stvari mogle sagledati objektivnije te stoga njezin izvještaj prenosim u cijelosti. Svoj sud o tome kako nas vide u Europi donesite sami.

Osjećaj bezizlaznosti, korupcija, kriminal, nepotizam, primitivnost, vjerska netolerancija i nacionalizam

Da je nogomet opij za ljudstvo razumiju čak i oni koji u životu nisu pogledali niti jednu jedinu utakmicu. I više je nego očito da nogomet, barem nakratko, odvraća pozornost od brojnih zabrinjavajućih tema koje nam more svakodnevnicu. No, bukteće društvene anomalije vraćaju se prije ili kasnije. Upravo bi stoga naslovi kao što su Hrvatska doživljava konzervativnu revoluciju, Hrvatska je propali projekt, Hrvatska pred demografskim slomom za našu lijepu susjednu državu trebali biti mnogo važniji od naslova Čudo na nogometnom igralištu.

Aforizam Kod nas je sve krivo osim nogometa, koji je ove godine u Hrvatskoj u stopu pratio mundial u svojoj duhovitosti skriva gorčinu Kad su vatreni pobijeđivali, nitko nije razmišljao o gospodarskom stanju u Hrvatskoj. Kao ni o alarmantnim podacima Eurostata koji pokazuju da je u posljednjih pet godina državu napustilo oko 350.000 stanovnika mlađih od 40 godina. Većina njih kao uzrok iseljavanja ne navodi tek nezaposlenost i niske prihode nego osjećaj bezizlaznosti, korupciju, kriminal, nepotizam, primitivnost, vjersku netoleranciju i nacionalizam. Slično raseljena je i sama hrvatska reprezentacija, samo dvojica od 22 nogometaša nogometom svoj kruh privređuju u Hrvatskoj. Na ljestvici od 138 država koje najbolje sprečavaju odljev mozgova Hrvatska je na 132. mjestu (samo nekoliko mjesta više od BiH i Srbije). U dobnoj skupini mladih između 15 i 24 godine bilježi stopu nezaposlenosti od 43 posto.

Vlado Kos / CROPIX

Nema budućnosti za Hrvatsku

Za vrijeme nogometnog prvenstva nitko nije razmišljao o tome da je broj umrlih prošle godine premašio broj rođenih za 7.000 niti se je pitao kako će se to odraziti na mirovinski, zdravstveni ili gospodarski sustav. Izblijedjelo je i sjećanje na sve što se tiče života i obitelji te građanske inicijative koje su realizirale svoja nastojanja za referendume protiv abortusa, o ustavnoj odredbi braka kao zajednice muškarca i žene te protiv Istanbulske konvencije čiji je cilj zaštita od obiteljskog nasilja.

Čak su i upozorenja Europskog vijeća da u Hrvatskoj jača nacionalizam, osobito među mladima koji veličaju ustaški režim te da se čak i u medijima može ući u trag govoru mržnje usmjerenom protiv manjina, ponajprije prema Srbima, Romima, homoseksualcima te izbjeglicama, zaboravljeno tijekom nogometnog delirija. Nogomet je utišao rasprave o alarmantnoj desekularizaciji države budući da Katolička crkva nad svim spomenutim problemima bdije kao moralni arbitar koji se svakodnevno upliće u sve pore društvenog i javnog života.

Hrvati su taoci Crkve

Hrvatska je odmah po osamostaljenju uvela vjeronauk kao izborni predmet ne samo u svim javnim osnovnim i srednjim školama, nego čak i u vrtiće. Nedavno je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić sve one koji napuštaju državu u svojoj propovjedi nazvao izdajicama kako Boga tako i domovine, o čemu je nedavno u svojoj kolumni za Jutarnji list kritično pisao kolega Jurica Pavičić.

On je stanje u Hrvatskoj za Delo komentirao ovako: „Nakon nekoliko godina pomirene rekapitulacije i samokritike, Hrvatska se je u posljednjih pet godina ponovno vratila u 90-e. Razlika je jedino u poziciji Crkve. Tada je vlast Crkvu tretirala kao ukras, dio nakita, Crkva je uživala u privilegijama i iluziji da je djelotvorna ideologija, no nikad nije donosila stvarne odluke. Danas Crkva pretendira voditi politiku, imati vlast. U situaciji kao što je Istanbulska konvencija, kad joj je Vlada otkazala poslušnost, Crkva je bila ta koja je organizirala građansku inicijativu.“

Priziv savjesti kao demografska politika

Hrvatska demografsku krizu rješava pomoću različitih strategija – posljednja je svojih 45 točaka predstavila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Većem društvenom prirastu, prema njezinim bi zaključcima, tako pripomoglo iz pravo zdravstvenih djelatnika o prizivu savjesti doneseno 2003. godine. Ginekolozi zahvaljujući prizivu savjesti tako mogu odbiti abortus, ako se to protivi njihovim etičkim, moralnim i vjerskim uvjerenjima. Al Jazeera navodi podatak da se na prigovor savjesti trenutačno poziva 55 posto hrvatskih liječnika koji u državnim bolnicama odbijaju provesti abortus.

Spisateljica Slavenka Drakulić upozorava na posljedice promjene vrijednosti u društvu koje se osobito tiču odnosa prema ženama. „Na primjeru demografske krize, odnosno brzog pada broja stanovnika, postaje sve očitije da žensko tijelo nikad nije samo njeno već ono pripada i muškarcu, društvu i državi. Mislili smo da je nemoguće vratiti se u povijest, ali hrvatska Vlada dokazuje suprotno“, tvrdi Drakulićka koja se pita pita može li se Hrvatska, zbog rasta konzervativnosti, uopće još uvijek zvati sekularnom državom.

Cropix/Boris Kovačev

Činjenica da nacionalizam buja u državi paradoksalna je samo na prvi pogled, tvrdi Pavičić. „Nacionalizam nije porastao unatoč pristupanju Europskoj uniji, nego zbog pristupanja, što dokazuju primjeri Madžarske, Poljske te djelomično čak i Češke, gdje je nacionalizam ojačao odmah po pristupanju EU. U fazi pristupnih pregovora države se pretvaraju da su uzorne, natječu se za visoke ocijene, a kad ih jednom prime, čini im se da mogu raditi što god im se prohtje jer ih ovako i onako ne mogu isključiti.“

„Ulazak u EU ljudima daje osjećaj razvlašćenosti, nacionalna država gubi autoritet kad je riječ o rješavanju problema što pak stvara ozračje gubljenja suverenosti. Ovakva Europska unija je stoga generator nacionalizama, osobito tamo gdje su plodna tla postojala i ranije, odnosno u katoličkim srednjoeuropskim državama“, zaključuje Pavičić.

Probleme guramo pod tepih

Nacionalizam kakav pokazuje Hrvatska nema mnogo zajedničkoga s nacionalizmom iz 19. stoljeća koji se definira kao želja naroda za samostalnošću. Danas se buđenje nacionalnog ponosa koristi najprije u svrhe povezivanja zajedništva koje je iznutra ideološki i gospodarski podijeljeno. Pobjede na velikim sportskim natjecanjima mogu proizvesti takav moment zajedništva. Studije Public Healtha pokazuju da ljudi u takvim situacijama proživljavaju osjećaj povezanosti i osjećaju se kao da su uspješni u nečemu. Osjećaj sreće i nade povećava se tako na razini države pa onda pozitivno djeluje na radni moral i proizvodnju. Ponajprije pak rastu pripadnost skupini, drugarstvo te jačanje zajedničkih ciljeva i kolektivnog duha.

Na primjeru hrvatskog slavlja osvojenog drugog mjesta nogometaši nisu ostavili dvojbu o tome koju podlogu vide kao temelje jedinstva. Odluka da će slaviti s kontroverznim pjevačem Markom Perkovićem Thompsonom i pjevanje ustaških pjesama na poluvremenima nisu bili slučajni. I dok je europska javnost time bila zgrožena – Financial Times pisao je o tome kako si je hrvatska reprezentacija ovom gestom zabila autogol – domaći su tviteraši nacionalistički obojeno slavlje doživjeli kao mali državni udar.

U društvu nema mjesta za velike teme

„Bez obzira na deklarirani antifašizam, podjela na partizane i ustaše još je uvijek aktualna, kao da Hrvatima još uvijek nije jasno tko je pobijedio u II. Svjetskom ratu“, opominje Slavenka Drakulić te upozorava da radikalna desnica, koja se oslanja na ideologiju NDH, još uvijek tolerira fašistički pozdrav Za dom spremni te s ostalim konzervativnim udrugama planira smanjiti ponajprije srpsku nacionalnu manjinu koju još uvijek vidi kao trn u oku.

„Nacionalizam, na koji se prema potrebi oslanjaju, paralizira društvo i brani mu da se bavim drugim velikim temama kao što su velika nezaposlenost i reforma školstva“, komentira Drakulić. Pored slabe političke opozicije i proeuropskom premijeru Plenkoviću to joj još i lakše ide od ruke, dodaje Pavičić. „Plenković djeluje poput apaurina. Ne čini se opasnim što je uspavalo njegove protivnike iako se pokazao kao veliki kalkulator koji popušta Crkvi, veteranima i krajnjoj desnici. Oni o njemu tome unatoč misle da je on sluga Brisela i privilegirani sin crvene buržuazije.“

Vani je štuju, doma je se srame

Posebnu pozornost za vrijeme mundiala uživala je i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Strani mediji nisu prezrli njenu materinstvo i požrtvovnost kojima je zavijena u boje hrvastke zastave bodrila vatrene, a zatim ih kao majka naroda grlila i tješila kad im je pobjeda izmakla. Mediji su prenosili romantični prizor predsjednice koja sva mokra grli nogometaše i predstavljali ju kao uzor dobroga vođe. Usporedili su je čak s Nelsonom Mandelom.

Boris Kovacev / CROPIX

No, domaći intelektualci na cijeli taj spektakl gledaju potpuno drugačije. U njezinim činovima vine proračunatu samopromociju kojima planira osvojiti većinu glasova na predsjedničkim izborima iduće godine. „Predsjednica predstavlja uzor svega onoga što jedna žena može postići iako se osim toga što je žena za svoj spol nije posebno borila. Njezino ponašanje na svjetskom prvenstvu i prepuštanje emocijama, koliko god to bilo simpatično strancima, bilo je pretjerano i namijenjeno isključivo njezinoj osobnoj promociji“, uvjerena je Slavenka Drakulić.

Hrvatska nakon nogometne bajke i dalje ostaje zagušljiva i neperspektivna država koju mnogi napuštaju. Jurica Pavičić čak tvrdi da će nogometni uspjeh imati negativne posljedice za društvo. „Moj poznanik uvjeren je da nas ovaj uspjeh može vratiti deset godina unatrag, zajedno s nogometom, budući da je uspjeh zaustavio borbu protiv korupcije u nogometnom savezu, menadžera i sportske mafije. Nemojmo zaboraviti da je Luka Modrić lažno svjedočio na sudu kako bi spasio šefa NK Dinamo Zdravka Mamića. Koji bi se sud sad usudio voditi taj postupak do kraja?“   

Kolinda Grabar Kitarović

Slovenija

Svjetsko nogometno prvenstvo

Slavenka Drakulić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter