Balkan über alles

Hrvatska je ponovno na svjetskim naslovnicama. Homofobni ispad mladog Hrvata zgrozio je čitavu Njemačku. Imamo nove detalje


Robin Mikulić
28.08.2018.14:00
Hrvatska je ponovno na svjetskim naslovnicama. Homofobni ispad mladog Hrvata zgrozio je čitavu Njemačku. Imamo nove detalje
Cropix

sažeto

"Nije važno koje si boje kože, spola, koga voliš, jesi li hendikepiran i koje si vjere, nogomet je za sve nas i vas. Zato nosimo ovu dugu i kao momčad stojimo iza te poruke." Ili ipak ne


Robin Mikulić
28.08.2018.14:00

Hrvatska konačno grabi prema budućnosti u kojoj postaje relevantna na svjetskoj karti. Ne zbog uspjeha sportaša, niti zbog nevjerojatnih znanstvenih otkrića. Ne čak niti zbog prirode od koje zastaje dah. Hrvatska se, pred našim očima, promeće u prijestolnicu europske homofobije. Tako nas svijet barem vidi, odnosno čita.

Za najnoviji pomak na ljestvici top homofobnih destinacija na Starom kontinentu zaslužan je 20-godišnji nogometaš Josip Brekalo. Ispred nas su ostale samo još Rusija i njezina mlađa, ali zato nimalo manje totalitarna sestra Bjelorusija, no nimalo ne sumnjam da ćemo i njih uskoro skinuti s obzirom na tempo kojim napredujemo. Pred par nas je tjedana izreklamirao onaj zadarski iznajmljivač apartmana koji misli da je sasvim u redu diskriminirati homoseksualce, a već je uslijedio novi incident.

Brekalu se, naime, ne sviđa ideja tolerancije. Kako to znamo? Njegov klub Wolfsburg odlučio je u podržati LGBT zajednicu tako što će kapetan momčadi nositi traku u duginim bojama. Kad je vijest postala viralna neki je lik komentirao kako je to odvratno. Mladi Josip je njegove komentare lajkao. Vijest je izbila na naslovnice. Ne postoji njemački, a niti bilo koji drugi europski medij, koji tu sramotu nije popratio na ovaj ili onaj način.

Možda mi je pas pojeo zadaću, ali i dalje sam homofob

Kad je shvatio da se uvalio do grla - njegovom tolerantnom klubu se Brekalov šovinistički stav nimalo ne sviđa, a pare su predobre da bi se samo okrenuo, pokušao se izvući. Nije mu pas pojeo zadaću, ali Josipovo opravdanje pleše limbo negdje na istoj visini ingenioznosti. Mobitel mu je poludio i sam lajkao stvari. Nije on.

Cropix

To mu, naravno, nitko nije povjerovao pa je nastavio. Rekao je da on nikoga ne mrzi i da nikoga nije htio uvrijediti, ili što već, ali mu njegov strogi kršćanski odgoj ne dopušta da propagira svjetonazore s kojima se ne slaže. Niti hoće niti mora nositi tu traku i nitko mu ne može narediti drugačije. Ovaj put je svoje homofobne stavove izrekao barem riječima, mnogi bi to tumačili kao evolucijski napredak, a malo je izgledno da će, prije nego se još više zamjeri svom poslodavcu, pronaći gumbić koji će njegove komentare izbrisati iz medijskog prostora.

Nogomet je za sve

Za nas koji živimo ovdje, siguran sam, nezamislivo je da, recimo, Dinamov kapetan navuče traku duginih boja. Ljudi bi odmah pomislili da je peder, oduzeli bi mu krsni list i izgnali ga iz Hrvatske. No, vjerovali ili ne, svega par stotina kilometara odavde, tamo gdje Hrvati već godinama grade svoju drugu domovinu, ideja o inkluzivnosti nikome nije strana. Ondašnji su klubovi shvatili da su njihovi navijači prilično šarena ekipa koja, gle čuda, uključuje i pripadnike LGBT zajednice.

„Nije važno koje si boje kože, spola, koga voliš, jesi li hendikepiran i koje si vjere, nogomet je za sve nas i vas. Zato nosimo ovu dugu i kao momčad stojimo iza te poruke.“ Riječi su to Brekalovog kapetana, Joshue Guilavoguija. Naš se nogometaš s njime očito ne slaže. Iz Hrvatske, očito, nije ponio samo svoju kolekciju krunica, nego i heteronormativni stav da je nogomet rezerviran samo za 'normalne' dečke i njihove cure koje ionako na utakmice dolaze samo da vide koliko su dečki na terenu zgodni u stvarnom životu.

Glas naroda ipak ostaje glas naroda

Rasprava se iz medija preselila na društvene mreže. U nju su se uključili stvarni ljudi. Ishod je, u najmanju ruku, neočekivan. I ovdje, naravno, postoje urednici koji guraju liberalne stavove dobro znajući koliko oni ne korespondiraju s bilom nacije. Pogledajte sami komentare ispod nekog teksta koji afirmativno govori o homoseksualnoj agendi. Mržnja izvire iz svakog, najčešće, polupismenog znaka.

Ne i u Njemačkoj, barem ne dominantno. Ljudi su generalno zgroženi Brekalovom reakcijom na inicijativu kluba za koji igra. Neki ga kude, drugi ga ismijavaju. Rijetki ga podržavaju. Razina komunikacije na zavidnoj je razini kod svih uključenih. Ljudi se sporazumijevaju u punim rečenicama, vrlo su pismeni i respektiraju svoje sugovornike čak i kad se s njima ne slažu. Dobro, siguran sam da u nekim Vi iz poštovanja ima zdrave doze sarkazma, ali to je otprilike to. Čak i vrijeđanje ostaje neizrečeno, a da pritom bude i dalje kristalno jasno.

No, kao što smo već konstatirali, Njemačka se polako ali sigurno pretvara u našu drugu postojbinu. Uskoro ćemo onome od stoljeća 7. i velikoj seobi s Karpata priči dodati i ovu novu dionicu puta, Zagreb/Osijek - Deutschland. Neka, ljudi se sele. Tako je to od pamtivijeka. Srećom, ondje nas je već dovoljno da se čak i daleko od rodne grude u kojoj jedino homofobija uspijeva bolje od krša osjećamo kao doma. Barem ako je suditi prema razini komunikacije na društvenim mrežama.

O Ustavu i jeb*nju majke

Nikoga ne iznenađuje što su Hrvati koji su se preselili u obećanu zemlju gdje teku med i golemi dječji doplaci Brekala dočekali kao heroja. Bori se za tradiciju. Bravo. Smrt svim Nijemcima. Nadam se da će ih Arapi razjeb*ti. To su doslovno komentari koje sam imao prilike čitati. Pisali su ih Hrvati na njemačkom. Neki od njih pokazali su čak i pristojno poznavanje zakonitosti njemačkog jezika. Drugi nisu.

Roni Brmalj / Novi List / CROPIX

Od toga me je više začudilo jedino što se među njima pronašla i šačica onih koji su Brekalov potez jasno osudili. Većinom su to bile žene. U pamćenje mi se osobito urezala rasprava između njih dvije, nazvat ćemo ih gospođa A i gospođa B. Gospođa B napala je gospođu A jer nije prava Hrvatica. Onda su se malo rječkale oko toga, na njemačkom. Gospođa A u međuvremenu pokušava argumentirano iznositi svoje stavove o tome zašto je krivo gristi ruku koja te hrani. Kad je gospođa B ostala bez argumenata prešaltala se na hrvatski i krenula jeb*t mater gospođi A. Bog i Hrvati.

No, da ne biste mislili da smo samo mi ti koji izvlačimo Ustav kad nam zatreba u borbi protiv netolerancije. Ima takvih genijalaca i gore. Jedan od njih stao je u obranu Brekalu citirajući članak iz Ustava koji, kakti, Brekalo omogućuje da bude diskriminatorna seljačina. Drugi ga je odmah poklopio člankom koji slijedi nakon ovog ograničavajući ga da svi mogu biti diskriminatorne seljačine sve dok za to nitko ne sazna. Onda odgovaraju pred zakonom.

Gotovo sam siguran da ovdje vrijedi isto, barem što se Ustava tiče. Komentari su druga stvar ili stvarnost, budući da Hrvati očito misle da na internetu mogu nekažnjeno širiti mržnju gdje god im se hoće. I ne, ne mislim da ću u dogledno vrijeme za Njemačku jer mi je ovdje toliko loše.

homofobija

Josip Brekalo

Wolfsburg

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter