Serijal mafija: Frank Costello

Boss koji je inspirirao lik Vita Corleonea umro je u dubokoj starosti i prirodnom smrću, a za to je zaslužna samo jedna stvar koju je jako dobro radio


Mia Mitrović
24.11.2019.08:00
Boss koji je inspirirao lik Vita Corleonea umro je u dubokoj starosti i prirodnom smrću, a za to je zaslužna samo jedna stvar koju je jako dobro radio
Profimedia

sažeto

Još kao mladić Frank Costello se zarekao da će u svojim poslovima koristiti mozak i veze s politikom, a ne nasilje i oružje 


Mia Mitrović
24.11.2019.08:00

Diplomacija mu je bila draža od nasilja, a umjesto unosne trgovine drogom izabrao je njegovanje dobrih odnosa s političarima i biznismenima. Nikada sa sobom nije nosio pištolj, a preživio je nekoliko atentata i umro u 82. godini života prirodnom smrću u svome domu. 

Njegovo ime je Frank Costello, a zvali su ga još i premijerom mafije. Poznat je po svojoj inteligenciji, mirnoj naravi i mudrom vođenju svoje obitelji zbog kojeg je gotovo 40 godina izbjegavao zatvor i umro u dubokoj starosti prirodnom smrću. Njegov život bio je primarna inspiracija piscu i novinaru Mariju Puzi i redatelju Francisu Fordu Coppoli za kreiranje lika legendarnog Kuma, Don Vite Corleonea. Marlon Brando je pripremajući se za ulogu preslušavao snimke Costellova glasa kako bio što vjernije reproducirao njegov specifičan, hrapavi glas i način govora.

Mladost-ludost

Frank Costello spada među najbolje in najuspješnije gangstere u povijesti svjetske mafije, no njegov put do vrha nije bio nimalo lak. Rodio se 26. siječnja 1891. kao Francesco Castiglia u Kalabriji, jednoj od najsiromašnijih talijanskih regija. Obitelj je jedva spajala kraj s krajem pa je s majkom emigrirao u New York kao četverogodišnjak. Nekoliko godina ranije, u New York je otišao njegov otac koji je, u trenutku kada mu se pridružio ostatak obitelji, vodio malenu voćarnu u Istočnom Harlemu.

Nedugo nakon dolaska, njegov stariji brat povezao se s bandama New Yorka koje su se bavile krađama i sitnim kriminalom. Ubrzo im se pridružuje i mladi Frank koji će između 1908. i 1918. tri puta biti uhićivan zbog prijetnji, napada i pljačke. Kao 16-godišnjak promijenio je ime u Frank Costello, a iduće je godine oženio svoju ljubav i z djetinjstva i sestru svog bliskog prijatelja, Laurettu Gigerman. Bila je Židovka, a u to se vrijeme na miješane brakove među talijanskim mafijašima nije gledalo blagonaklono.

Iste je godine odležao i deset mjeseci u zatvoru zbog oružane pljačke i ilegalnog posjedovanja oružja. Nakon što je izašao, zakleo se da će ubuduće u svom poslovanju umjesto nasilja i oružja koristiti mozak. Od tad pa sve do smrti, više nikada nije nosio oružje što je za mafijaškog bossa i danas neuobičajeno.

"Costello nije bio mekog srca, no imao je urođenu humanističku crtu. Bio je civiliziran i osuđivao je nepotrebno nasilje kojem su ostali mafijaši bili skloni", rekao je jednom prilikom njegov odvjetnik.

Po izlasku iz zatvora, Costello je počeo raditi za harlemsku bandu Morello. U tom je periodu upoznao svog najboljeg prijatelja i partnera Charlesa 'Luckyja' Luciana koji je rukovodio bandu s donjeg East Sidea. Odmah su se sprijateljili i počeli dogovarati zajedničke poslove. Povezali su se s drugim bandama, uključujući onu Vite Genovesea, Tommyja Lucchesea, kao i s vođama židovskih bandi, Meyerom Lanskyjem i Benjaminom Bugsyjem Siegelom. Oni se također pojavljuju u Kumu kao Benjamin Roth i Moe Green.

Tko visoko leti...

Nastanak njihove organizacije poklapa se s početkom prohibicije u SAD-u koja je mafiji otvorila nevjerojatne mogućnosti zarade. Nedugo nakon što je usvojen 18. amandman krenuli su u unosan posao šverca alkohola, a biznis je podupirao i kralj kocke Arnold Ronstein.

Sve veća zarada na švercu pića dovela je do suradnje irskih i talijanskih kriminalnih organizacija. Irce je predvodio Bill Dwyer koji je u to vrijeme bio glavni švercer ruma na istočnoj obali. Udruživanjem su stvorili sustav prozvan Kombinatom (combine) kojim im je polazilo za rukom da uz pomoć flote brodica prošvercaju više od 20.000 sanduka s alkoholom.

Na vrhuncu svoje moći, Kombinat se činio nezaustavljivim. za njih je radilo više pripadnika američke obalne straže i posao je cvao. Svakog tjedna u New York su krijumčarili tisuće boca sa žesticom. No, ne kaže se uzalud, tko visoko leti, nisko pada.

Costello i Dwyer uhićeni su 1926. u pokušaju podmićivanja pripadnika obalne straže. Costello je imao sreću da je sudac povjerovao njegovoj obrani, no Dwyer je osuđen. Kada je otišao u zatvor, Costello je preuzeo vodstvo nad Kombinatom na veliko zaprepaštenje Dwyerovih ortaka koji su bili uvjereni da Dwyer u zatvoru nije završio slučajno, već da je to bilo maslo Costella i njegove ekipe.

Zbog toga su na Manhattanu izbili Pivski ratovi zbog koji su u konačnici Costella koštali gubitka vlasti nad Kombinatom. To ga nije obeshrabrilo, već je nastavio raditi za Luckyja Luciana i pomagao mu u rukovođenju njegovim carstvom kocke. U to se vrijeme zbližio s političarima, sucima, policajcima i poslovnjacima koji su posjećivali Lucianove klubove i casina te počeo graditi kvalitetnu mrežu političkih i poslovnih kontakata koji će desetljećima štititi njegov biznis.

Zahvaljujući tome, dobio je nadimak Premijera Podzemlja, čovjeka koji je rješavao nesporazume koje su s vlašću imali drugi kriminalci. Posao je tekao glatko i došlo je vrijeme za sastanak svih najvećih američkih kriminalnih šefova. Organizirali su ga Luciano, Costello i čikaški gangster Johnny Torio, a zbio se u Atlantic Cityju 1929., a skupina koja se sastala dobila je nadimak Velika sedmorka. Bio je to prvi korak prema osnivanju američkog Nacionalnog kriminalnog sindikata koji je nastajao organizirati i rukovoditi kriminalnim operacijama.

Velika sedmorka 

Costello, Luciano i Torio sastali su se s Enochom L. 'Nuckyjem Johnsonom i Meyerom Lanskyjem i zauvijek promijenili strukturu i organizaciju američke mafije. Kao i uvijek, bilo je i onih koji su mislili da se dogovorena pravila ne odnose na njih te da moraju preuzeti totalnu kontrolu nad novoosnovanom organizacijom.

Na sastanak Velike Sedmorke nisu pozvani Salvatore Maranzano i Joe Masseria jer se njihov tradicionalni pristup mafiji nije slagao s vizijom novog poslovanja koju je osmislio Costello. Umjesto da promijene način razmišljanja i podupru nastanak Velike sedmorke, njih su dvojca ušli u najzloglasniji mafijaški rat svih vremena: Kastelamareški rat.

Masseria je bio uvjeren da je on taj koji bi trebao biti Capo di tutti capi američke mafije pa je zatražio danak od 10.000 dolara od Maranzanove obitelji u zamjenu za zaštitu. Maranzano je to odbio i sklopio savezništvo s organizacijom koja se prozvala 'mladoturci', a nju su činili mlađi mafijaši poput Costella i Luciana.

Luciano i Costello ponovno su skovali plan. Umjesto da sklope savezništvo s i jednom od dvije zaraćene obitelji, odlučili su okončati sukob. Sastali su se s Maranzanovima i pristali da se okrenu protiv Maseerijinih ljudi, no jedino ako Maranzano ubije Masseriju. Nekoliko tjedana kasnije, Masseria je izrešetan u restoranu na Coney Islandu dok je kartao. Kada je ubijen, u ruci je držao zloglasnu kartu, pikovog asa koji simbolizira smrt.

Profimedia

Costello i Luciano nisu namjeravali raditi za Maranzana, već su željeli da im se konzervativni i odveć tradicionalni Masseria makne s puta. Nedugo nakon Masserijine smrti Luciano je unajmio dva plaćenika organizacije Murders Inc. (Ubojstva d.o.o.) koji su odjenuli odore kakve nose američki porezni inspektori te ubili Maranzana u njegovim uredima u njujorškoj Centralnoj zgradi. Njegova smrt značila je i kraj rata iz kojeg su kao najveći pobjednici izašli Luciano i Costello.

Novu organizaciju vodio je Luciano, a Costello mu je bio consigliere. Obitelj je preuzela poslove s kockom, klađenjem i igrama na sreću. Ubrzo je postao jedan od najuspješnijih članova organizacije i zakleo se da će poker aparate i automate za igre na sreću postaviti u svakom njujorškom baru, restoranu, kafiću, dućanu i benzinskoj postaji.

Svjedočenje pred Senatom 

To se nije svidjelo tadašnjem njujorškom gradonačelniku Fiorellu la Guardiji koji je jednom prilikom sve Costellove poker aparate pobacao u rijeku Hudson. usprkos preprekama, Costello je potom prihvatio ponudu guvernera Louisiane Hueya Longa da postavi aparate u toj saveznoj državi u zamjenu za 10 posto od svih prihoda.

Istovremeno Lucianu kojeg zovu još i Srećković (Lucky), počelo je ponestajati sreće koja ga je do tada uvijek pratila. On je 1936. osuđen zbog organiziranja lanca prostitucije i deportiran na Siciliju. Obitelj je kratko preuzeo Vito Genovese, no i on se uskoro susreo s problemima sa zakonom pa je i on pobjegao u Italiju.

Vlast je tada pala u ruke consiglierea, Franka Costella. Posao s aparatima cvao mu je u New Orleansu, kao i posao s ilegalnim kasinima u Floridi i na Kubi pa je postao najprofitabilniji mafijaški boss svog vremena.

Ta ga je pozicija koštala toga da se našao u fokusu jednog od najvećih saslušanja o organiziranom kriminalu u američkom Senatu. Senat je pokrenuo veliku istragu organiziranog kriminala, a rukovodio ju je Senator Estes Kefauver iz Tennesseeja. Da svjedoče pred Senatom pozvao je tucet visokopozicioniranih mafijaških bosseva, kao i još šestotinjak gangstera, svodnika, mafijaških odvjetnika i političara koji su surađivali s mafijom.

Saslušanja su trajala četiri tjedna, a sve je prenosila televizija. Costello je bio jedini od kriminalaca koji se prilikom svjedočenja nisu pozvali na Peti amandman (pravo na obranu šutnjom) koji ga je mogao zaštititi da ga njegove riječi ne inkriminiraju. Mislio je da će tako uvjeriti sud da je poslovni čovjek, a ne kriminalac. Ispalo je da je bio u krivu.

Iako je svjedočenje prenosila televizija, kamera je prikazivala samo Costellove ruke tako da mu sakrije identitet. Svoje odgovore Costello je dugo vagao, a psiholozi koji su analizirali snimku primijetili su da je bio nervozan.

Pred kraj svjedočenja, odbor ga je upitao što je učinio za svoju zemlju, a Costello im je odgovorio 'plaćao sam porez' i izazvao salve smijeha. Međutim, optužen je za ubojstvo jer se doznalo da je naručio eliminaciju gangstera koji je na saslušanjima o njemu izrekao sramotne informacije. Zbog toga su naredne godine bile među najtežima u Costellovom životu.

Jedva se spasio 

Nakon saslušanja 1951. je osuđen na 18 mjeseci zatvora. Ponovno je optužen 1954. za utaju poreza: dobio je pet godina, no pušten je 1957. je nakon odslužene tri. Kao da to sve nije bilo dovoljno, 1957. je preživio i pokušaj atentata.

Naime, kada se Vito Genovese vratio iz egzila 1945., a optužbe protiv njega su odbačene zbog sudjelovanja u Operaciji Husky, namjeravao je preuzeti kontrolu nad Lucijanovom obitelji. Costello je imao drugačije planove i dobio je odreći se moći. Njihova svađa potrajala je deset godina.

Kada je Costello ulazio zgradu Majesty apartment iz automobila je na njega zapucao Vincent 'The Chin' Gigante. Preživio je samo zahvaljujući tome što je prije no što je zapucao, gangster povikao 'Ovo je za tebe, Frank' pa se ovaj sagnuo i tako izbjegao metak u glavu te je samo lakše ozlijeđen. Ispostavilo se da je njegovo ubojstvo naručio Vito Genovese koji je punih deset godina strpljivo čekao priliku da zavlada američkim podzemljem.

Na sveopće iznenađenje, Costello je odbio imenovati svog napadača pred sudom i izmirio se s Genoveseom. Predao mu je vlast nad Lucianovom obitelj, a za uzvrat dobio pravo na poslove s kockom u New Orleansu i Floridi.

Nakon toga povukao se u svojevrsnu mirovinu, no i dalje je nadgledao mafijaške poslove, primao klijente i savjetovao ih oko mafijaških poslova u svom penthouseu u hotelu Waldorf Astoria. U slobodno vrijeme bavio se vrtlarstvom i uređenjem eksterijera.

Umro je 1973. od srčanog udara u dobi od 82 godine i tako postao jedan od rijetkih mafijaških bosseva koji su umrli prirodnom smrću u svom domu i u dubokoj starosti. Njegovi nasljednici otkrili su da mu je bankovni račun prazan. Novac je potrošio na sudske parnice kojma je pokušao dokazati da nije pripadnik mafije, kao i na posuđivanje novca bliskim prijateljima koji mu ga nikada nisu vratili.

Kum

Cosa Nostra

Frank Costello

Don Vito Corleone

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter