Pravda za Davida

Banjalučanin tvrdi da mu je sin otet, mučen i silovan prije nego što je ubijen. Navodno je upleten sam politički vrh, građanima je konačno prekipjelo


Robin Mikulić
06.07.2018.08:20
Banjalučanin tvrdi da mu je sin otet, mučen i silovan prije nego što je ubijen. Navodno je upleten sam politički vrh, građanima je konačno prekipjelo
Robert Fajt/Cropix

sažeto

Skandalozni slučaj ubojstva 21-godišnjeg mladića iz Banja Luke konačno bi mogao biti razrješen. Nakon više od 100 dana masovnih prosvjeda građana otvorena je službena istraga


Robin Mikulić
06.07.2018.08:20

Pred par tjedana otišao sam nešto u Beograd. Kao, neki regionalni skup dramaturga koji su svi odreda propali prije nego što su opće počeli. Upoznao sam ljude koje zasigurno ne bih bez te hvalevrijedne inicijative srpskih kolega. Među sudionicima skupa bilo je i ekipe iz Banja Luke. Kliknuli smo na prvu. Razgovarali smo o svemu i svačemu. Nakon što smo iscrpili sve probleme mladih umjetnika u gladovanju, na red je došla politika. Uglavnom me takvi razgovori ne zanimaju pa sam se držao po strani.

Meni je tata bio ovdje, meni je stric bio ondje. Moj je tata proveo mjesece u srpskom zatočeništvu, moj je stric ostao bez noge zbog hrvatske mine. Kako ti razgovori u regionu već teku, ništa neuobičajeno za takav tip narativa.

Popili smo par piva. Točno se sjećam stola za kojim smo sjedili. Bio je to neki hipsterski birc, znate ona mjesta koja izgledaju kao da su opremljena smećem skupljenim s ceste, a pivo svejedno košta boga oca, kad se povela priča o Davidu Dragičeviću, mladiću koji je u ožujku stradao u Banja Luci pod sumnjivim okolnostima. Nije, navodno, bio najuzorniji građanin Republike Srpske, ali se čitav grad digao na noge kad se slučaj njegove više nego brutalne smrti počeo rasplitati pred očima javnosti. Jedan od mojih novostečenih prijatelja odrastao je s njim. Kad je krenuo pripovijedati tu modernu sagu mislio sam da se takva priča više ne može prodati niti u okviru skandinavskog krimi romana.

Lik kojeg je znao čitav grad

Ide otprilike ovako. Zakačio se David s lokalnim moćnicima povezanima s najvišim političkim krugovima, kao balkanska verzija nekog meksičkog narkokartela. Ekipa ga je voljela, bio je duhovit i šarmantan, a upravo takve mladiće ti lokalni narkobosevi navodno najradije vrbuju u svoje redove. Barem tako govori urbani mit. Navuku ih najprije na droge, a onda kapitaliziraju njihovu ovisnost u svoju korist. Davidu navodno nije bilo do tih shema. Taman se bio doveo u red. Nosio je nadaleko prepoznatljive dredove, jedan od rijetkih u tom gradu, pa su mu se odmah na čelo lijepile raznorazne etikete iako je momak bio uzoran student na čak dva fakulteta. Informatičar. Redovito je trenirao, volio je rap i hiphop. Snimio je svojedobno čak i neke demo snimke.

Potekao je iz obitelji rastavljenih roditelja, ali se nije činilo da mu je to osobito narušilo psihičku uravnoteženost. Majka mu se preselila u Austriju nakon razvoda. Proveo je ondje s njom nekoliko mjeseci, no rodni mu je  grad ipak bio draži. Vratio se živjeti sa starim. Gajili su neobičan odnos, frendovski. Išli su zajedno u teretanu, a David se kući uvijek vraćao oko 3 ujutro. Tata mu je konobar pa zna za sranja koja se događaju u gradu, nagledao ih se čovjek. David bi se uvijek držao dogovora, bez obzira što je zakoračio u 20-e vraćao bi se kući u dogovoreno vrijeme. Ili bi se barem javio ćaletu jer je znao da bi čovjek u suprotnom umro od brige. Uvijek, bez iznimke.

Davidu se u noći 18. ožujka izgubio svaki trag

Znam da se uvod čini suludo dugačkim, ali ostanite sa mnom. Suludost tek kreće. Davor Dragičević, Davidov tata, probudio se tog kobnog 18. ožujka ne sluteći da će to postati početak njegovog kraja. Kad sina nije zatekao u krevetu niti je od njega tijekom noći primio bilo kakvu poruku, znao je da nešto nije u redu. Uzeo je telefon u ruke i okrenuo broj svake javne službe u gradu koja bi mogla znati što se dogodilo njegovom sinu.

Zvao je bolnicu, zvao je policiju, zvao je Davidove prijatelje. Unutar nekoliko sati mobilizirao je desetke ljudi koji su u satima koji su uslijedili pročešljali svaki centimetar kvadratni Banja Luke. Davidu nije bilo niti traga.

Policija mu nije davala nikakve informacije. Prolazili su dani. Ljudi uključeni u potragu eksponencijalno su se umnogostručili. Davidova je majka čak ponudila 100.000 maraka za svaku informaciju od svom sinu. Uzalud.

Davor Dragičević je vjerovao u sretan ishod sve 24. ožujka ove godine. Koji roditelj ne bi. Vijest o smrti sina zatekla ga je kad je tog jutra sjedio u kafiću svog brata vjerojatno dogovarajući strategiju potrage za Davidom. Pronađeno je tijelo mladića u rijeci. Odmah je pohitao do korita Vrbasa. Policija mu nije dala niti blizu. Jedino što su mu rekli da je smrt njegova sina nastupila nasilno. Idući je dan otišao na patologiju, morao je službeno identificirati tijelo. Čak je i on kao laik mogao vidjeti da tijelo njegovog djeteta nije ležalo u vodi šest dana. Ako ste ikada zaboravili na pile koje ste ostavili da se odmrzava u vodi i sjetili ga se nakon šest dana, znat ćete o čemu govorim. Nije to baš usporedba kojoj je mjesto ovdje, jasno mi je to, ali stalo mi je do toga da plastično opišem situaciju.

Službena priča bila je puna rupa

Ovdje kreće prava horor priča dostojna najboljeg skandinavskog krimića. Prvi je patolog utvrdio da je David umro nekad u periodu između prijave nestanka i pronalaska tijela, nije ništa definirao. Uključio se drugi patolog, iz Beograda. On je zaključio kako je smrt nastupila između četvrtog i šestog dana od prijave nestanka. Oba su patologa konstatirala znakove nasilne smrti. Policija je nakon dva dana utvrdila da je riječ o nesreći, utapanje. Štoviše, samoubojstvo. Prišili su mladiću usto provalu i pljačku neke obiteljske kuće u gradu iako se dokazi koji bi išli toj teoriji ususret nikako nisu preklapali. Pravdali su se snimkama s nadzornih kamera.

Snimke su pokazale kako David nikako nije mogao biti niti blizu mjestu zločina, obiteljskoj kući koju je navodno opljačkao. Snimljen je netom prije toga na sasvim drugom dijelu grada. Isplivale su ipak snimke koje ga smještaju na mjesto zločina, nejasne snimke. Materijal s videokamera koji bi mogao razjasniti put kojim se David točno kretao, otkako je snimljen jasno do ovih mutnih snimki, nestale su zbog tehničkih poteškoća. Zaribao je sustav. Nelogičnosti su se počele redati jedna za drugom.

Davidov otac pokrenuo je vlastitu istragu

Davor je, uvjeren da je istina o tragičnoj sudbini njegova sina koju mu je ponudila policija sve samo ne to, pokrenuo vlastitu istragu. Tvrdio je mu je sin otet, pronašao je svjedokinju koja je to potvrdila, dokopao se čak i video materijala koji tome ide u prilog. Vjeruje kako je neidentificirana grupa ljudi njegova sina držala danima zatočenim, mučila ga, silovala te na kraju i ubila, nakon čega je njegovo tijelo bačeno u rječicu koju grad inače koristi kao dio kanalizacijskog sustava. Leš je isplivao nekoliko dana nakon toga na mjestu na kojem je i pronađen. Službene su vlasti njegove sumnje proglasile izmišljotinama oca koji ne može prežaliti smrt svog sina.

Da stvar bude gora, David je netom prije no što mu se zagubio svaki trag svom prijatelju poslao poruku sljedećeg sadržaja: 'Ako mi se što dogodi, kriv je Filip Ćulum.' Direktor policije Republike Srpske zove se Darko Ćulum. Službena je istraga dovela do zaključka kako Filip Ćulum i Darko Ćulum nisu ni u kakvom krvnom srodstvu. Davor Dragičević prestao je vjerovati da će službena istraga ikad dovesti do prave istine o tome što se njegovom sinu točno zbilo od noći između 18. ožujka do podneva 24. ožujka. Istog su mišljenja i stotine tisuća ljudi koji su se u međuvremenu priključile grupi podrške Pravda za Davida.

Uskoro su krenuli masovni prosvjedi

Počeli su se masovno organizirati svakog dana na glavnom banjalučkom trgu, Trgu Krajine koji lokalno stanovništvo već mjesecima kolokvijalno zove Davidovim trgom. Okupljaju se ondje uvijek u šest sati popodne. Skupi se ondje i oko 10.000 ljudi, bez obzira na vremenske prilike. Davidov tata svaki dan pred okupljenom masom traži istinu i pravdu za svog sina. Od prvog su takvog okupljanja prošla točno 104 dana.

Sjećate se onih šatoraških dana kad su se pred Ministarstvom branitelja okupljali nezadovoljnici više od godinu dana? Zasigurno se sjećate, no sjećate li se iskreno još uvijek što su točno tvrdili zašto na taj način demonstriraju svoje nezadovoljstvo? Ova masa ljudi za svoj građanski neposluh ima jasno definirane i vrlo transparentne razloge. Bore se protiv sustava koji štiti dobro uhodani sistem političkih moćnika koji su u stalnom dosluhu s kriminalnim podzemljem, barem tako tvrde. Ne skrivaju svoju agendu iza parole 'Oba su pala, oba će pasti'.

Štoviše, Davidov je otac na samom početku zazirao od uplitanja politike u prosvjede. Nudili su mu podršku svojevremeno i vladajući i oporba. Čak mu je i Milorad Dodik pokucao na vrata. Nudio mu je novčanu kompenzaciju, a onda se i on okrenuo protiv njega. Danas tvrdi kako je cilj prosvjednika okupljenih oko inicijative Pravda za Davida taj da se njega skine s vlasti, politička igra opozicije okrenuta protiv njegove, kako se često govori, diktature.

Građani su se konačno pobunili

Nezadovoljni službenom istragom, članovi Narodne skupštine pokrenuli su parlamentarni odbor koji je trebao omogućiti neutralnu istragu i pokazati jesu li optužbe da je u ubojstvo Davida Dragičevića uključen sam politički vrh istinite. Taj je isti odbor zaključio kako je riječ o ubojstvu. Državno tužiteljstvo suzdržavalo se, naime, mjesecima donijeti odluku hoće li Davidov slučaj proglasiti ubojstvom te shodno tome otvoriti istragu. Ministar unutarnjih poslova, Dragan Lukač, kojeg je taj isti parlamentarni odbor pozvao na odgovornost, i dalje tvrdi kako je riječ o nesretnom slučaju, odnosno utapanju.

Kao da ova priča nema dovoljno sramotnih paradoksalnosti, nekoliko dana prije glasanja u Narodnoj skupštini, čak je i banjalučko Okružno javno tužilaštvo donijelo odluku o otvaranju istrage protiv nepoznatih počinitelja u slučaju ubojstva Davida Dragičevića. Zastupnici, predvođenim vladajućom većinom, tome unatoč nisu podržali prijedlog parlamentarnog odbora.

Pravda za Davida nastavlja svoju borbu protiv sustava. Za ovu je nedjelju najavljen novi veliki skup u Banja Luci. Slični se već tjednima održavaju diljem Republike Srpske. Građanima je konačno prekipjelo i svoj su gnjev odlučili usmjeriti protiv korumpiranog sustava koji nemilosrdno i nekažnjeno proždire svoju djecu naočigled čitave nacije. Postoji vrijeme kad čovjek više ne može odvratiti pogled, a to je vrijeme, čini se, u Republici Srpskoj konačno stiglo.

pravda za davida

david dragičević

davor dragičević

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter