vodi udrugu darivatelja krvi

Bad Blue Boysi skandiraju 'I krv svoju za plavu boju'. Ovaj navijač nesebično daje svoju krv svakome komu je potrebna


Daniel Radman
22.08.2018.19:00
Bad Blue Boysi skandiraju 'I krv svoju za plavu boju'. Ovaj navijač nesebično daje svoju krv svakome komu je potrebna
Goran Mehkek / CROPIX

sažeto

'Mi smo jedna od rijetkih zemalja koje dobrovoljnim darivanjem skupe dovoljno krvi za sve naše potrebe, znači da sustav funkcionira', kaže Tomislav Glušić


Daniel Radman
22.08.2018.19:00

Svaki darivatelj krvi nečiji je junak, voli reći Irena Jukić, ravnateljica Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu. Da je u ljetnim mjesecima potreba za junacima još veća nego inače, pokazalo se, na žalost i ove godine. Apeli za darivanjem stizali su nam prvo iz Dalmacije, potom i s kontinenta, pa smo nazvali predsjednika Udruge darivatelja krvi Tomislava Glušića da vidimo u čemu je problem, jesu li Hrvati zakazali u svojoj humanosti na koju tako često znamo biti ponosni.

Igrom slučaja, Glušića smo kontaktirali nešto prije će otići u Petrovu 3 i darovati krv, pa nas je pozvao na lice mjesta. Stigli smo tamo i premda smo prvo željeli pričekati tih 10-ak minuta, koliko traje sam postupak, upozorio nas je da ćemo se načekati...

"Potrajat će sat vremena", kaže.

Goran Mehkek / CROPIX

O čemu je riječ, ubrzo nam je objasnio.

"Krv se može dati na dva načina. Redovni postupak, davanje tzv. pune krvi, traje samo 10-ak minuta. Na taj način darujete dozu od 450 mililitara, iz koje se priređuje jedna doza koncentrata eritrocita, jedna doza koncentrata trombocita i jedna doza plazme. Ovo što vidite pored mene je stanični separator. Kao što sama riječ kaže, ovim načinom izdvajaju se posebni sastojci krvi koji se ciljano odvajaju za točno određene pacijente. U nekih sat vremena meni se krv uzima u 10-15 ciklusa, separira, odvajaju se trombociti, a vraća se sve ostalo, sve dok ne skupi dovoljna doza za terapiju. Na ovaj način dobit će se 6-8 doza, što je dovoljno za jednu dnevnu terapiju malih bolesnika koji boluju od malignih bolesti", objašnjava nam, pa dodaje:

"Čak i dobar dio darivatelja ne zna o čemu je riječ. Kao što su eritrociti su potrebni za kirurške zahvate, tako su za liječenje svih malignih bolesti nužni trombociti. Na ovaj način pripravak direktno ide nekom malom bolesniku koji mora ići na zračenja", pojašnjava nam.

Goran Mehkek / CROPIX

Sam Glušić prvi put je darovao krv prije 20 godina, a zatekli smo ga na njegovom 122. darivanju.

"Sad mi se čini da sam kasno krenuo, imao sam tada 23-24 godine. Isto je bila neka akcija, ljeto, nije bilo dovoljno krvi. Odazvao sam se, na brzinu skupio ekipu, 20-30 ljudi, znam da sam rekao 'ajmo, frka je'. Kad prvi put daš krv, i prođe te onaj osjećaj da si nekom pomogao - možda nekom i spasio život - to tjera da ideš dalje..."

Osjeća li se kao nečiji junak, kako kaže doktorica Jukić, pitamo ga.

"Iskreno, naravno da ti godi pomisao da si nekom spasio život, ili mu pomogao da ozdravi. Zato većina ljudi i nastavlja s darivanjem. Možda vam zvuči neobično, ali većina darivatelja računa je li prošlo tri mjeseca da mogu ponovo."

Goran Mehkek / CROPIX

Sad je, dakako, redoviti posjetitelj Petrove 3. Iako muškarci mogu godišnje davati krv četiri godine, a žene tri puta, Glušić je tu puno češće. Sa sestrama je, odavno, na ti, i prije nego je pokrenuo udrugu.

"Na staničnom separatoru možete dati krv i do 12 puta, a mora proći minimalno tri tjedna od zadnjeg darivanja. Sad kombiniram darivanje pune krvi i putem separatora, znači jednom dajem punu krv, pa onda idem na separator. Osim ako ne dobijem poziv da za nekog malog bolesnika treba dati krv preko separatora, tada preskočim ovo klasično davanje."

Udrugu darivatelja krvi pokrenuo je prije četiri godine. Rezultati se osjete, a da ne pomislite da riječ o samohvali dobitnici su nagrade 'Medicina' zagrebačkog Medicinskog fakulteta, koja se dodjeljuje u znak priznanja i zahvalnosti za promicanje načela humanosti i etičnosti u čuvanju zdravlja i spašavanju ljudskih života, a Udruga je nedavno postala i članicom International Federation of Blood Donor Organization.

Goran Mehkek / CROPIX

"Prije pokretanja Udruge darivatelja krvi, bio sam na skupštini darivatelja krvi Crvenog križa Grada Zagreba, to je više jedna neformalna skupina, i na raznim okupljanima kolege i ja smo uvidjeli da je broj darivanja u laganom padu. Pokrenuli smo inicijativu, radili neke akcije, i tako je krenulo. Zašto je trebalo to dići na višu razinu? Svi znamo da se zadnjih godina broj stanovnika smanjuje, nama odlaze deseci tisuća ljudi, sad već možda i stotinu, a većinom su to ljudi koji su najkvalitetnija skupina za darivatelje krvi, oni koji su u naponu snage, od kojih možemo stvarati bazu darivatelja. Približno 40 posto ljudi može darovati krv, a samo četiri posto daje. Znači, svaka deseta osoba. Povećanje baze je nužno jer stanovništvo Hrvatske stari, što sa sobom nosi pojačanu potrebu za krvlju (narušeno zdravlje, češće operacije), a istovremeno smo svjedoci i kako Lijepu našu sve više napuštaju mladi, zdravi ljudi, potencijalni darivatelji krvi. I zbog toga je od iznimne važnosti kontinuirano raditi na osiguravanju novih generacija darivatelja krvi.

Fokus im je na mladim osobama.

"Pokušavamo doprijeti do mladih, preko škola, fakulteta - kao najčešće spominjani razlog ne doniranja krvi navodi se upravo nedovoljna informiranost, kao i strah od istog - i objasniti im kako stvari stoje, da nam u Hrvatskoj svakog dana treba 600-700 doza krvi. Kad ljudi shvate da je svakih nekoliko minuta nekom potrebna doza krvi, reagiraju na informacije. U jednim nemogućim uvjetima, kad ljudi iseljavaju, uspjeli smo da se broj doza povećao sa 170.000 na otprilike 200.000. No, ima još prostora. Voljeli bismo i djeci od ranih nogu približavati kapljicu krvi, primjerice kroz posjete naše maskote 'Crvenkapljice' vrtićima. Da se djeci kroz igru, radost, druženje i osmijeh približava kapljica krvi i da ju pamte kao nešto veselo i pozitivno, da tijekom svog odrastanja stvaraju opušten stav prema krvi."

Ipak, i ove nam se godine preko ljeta dogodila nestašica krvi, apeli su stizali iz Dalmacije, Slavonije... No, Glušić kaže, ne znači da je sustav zakazao.

"Mi smo jedna od rijetkih zemalja koje dobrovoljnim darivanjem skupe dovoljno krvi za sve naše potrebe, znači da sustav funkcionira. Nemoguće je pripremiti se skroz unaprijed, znati hoće li biti tri nesreće više ili manje. Samo zbog jedne nesreće mogu biti potrošene dnevne doze krve jedne bolnice. Pa ako do toga dođe, da se ne bi odgađale zakazane operacije, potreban je apel. Ali, kažem, da je više edukacije, trebalo bi i manje apela. Inače, mi kao narod smo spremni ustati kad je frka, ali nije dovoljno dati krv samo kad čujete apel. I krv ima svoj rok trajanja, a potrebna je cijele godine."

Goran Mehkek / CROPIX

Kako bi se uhvatile u koštac s nedostatkom krvi, neke zemlje uvele su novčane naknade za davanje krvi, no Glušić smatra da je to pogrešno.

"Evo, bio sam u Rusiji na Svjetskom prvenstvu, pa sam vidio da tamo svi darivatelji krvi dobivaju novčanu naknadu. Ali, to nije dobro jer ako je motiv novac, onda će onaj koji daje krv prešutjeti neke stvari koje su važne, recimo, koristi li lijekove, je li išao na tetoviranje, što može utjecati na zdravlje krajnjeg korisnika. Ako je on na nešto alergičan, može ga stajati i života. Kod nas postoje kontrole, znači prvo vam se iz jagodice prsta izvadi krv i provjerava jeste li anemični, a nakon tog slijedi kratki razgovor liječnikom ili liječnicom i tu je naša iskrenost ključna. Ako idem dati krv zbog tih - ne znam, karikiram - 20 eura, zašto bih bio iskren?"

Goran Mehkek / CROPIX

Kako je spomenuo Svjetsko prvenstvo, dotakli smo se i nogometa. Glušić je, inače, kao jedan od istaknutih BBB-a itekako poznat u nogometnim i navijačkim krugovima, pa smo ga pitali je li danas češće na davanju krvi ili na stadionu.

"Utakmice su i dalje moja ljubav, ipak sam više na stadionu, ali da mogu, bio bih ovdje i češće. A to što kao navijač darujem krv, nije to neko čudo. Prosjek navijača koji daju krv daleko je veći od 4 posto koliko je darovatelja u ukupnoj populaciji, to je sigurno. Od mojih prijatelja, ne znam ni jednog koji ne daje a da može. Isto je i kad su druge akcije, kad je trebalo braniti od požara, navijači su i tad uskočili."

Udruga darivatelja krvi

Tomislav Glušić

Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu

Petrova 3

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter